Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3423/20 (A. S.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3423/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3423/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Almir Sabljić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Almir Sabljić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije BiH u predmetu broj 65 0 P 443269 21 Rev na rješavanju po reviziji protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 443269 16 Gž.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjednici Vrhovnog suda Federacije BiH da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 P 443269 21 Rev, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Almiru Sabljiću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjednici Vrhovnog suda Federacije BiH i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Almir Sabljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 18. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 443269 16 Gž na rješavanju po prizivu na Presudu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 443269 14 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju 3. decembra 2020. godine, te su od Općinskog suda zatražene informacije o predmetnom postupku 15. aprila i 19. maja 2021. godine.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 29. decembra 2020. godine, te tražene informacije 23. aprila i 7. juna 2021. godine.
4. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 23. decembra 2020. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 20. juna 2014. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tužene (Općina Centar Sarajevo) radi isplate potraživanja.
7. Presudom Općinskog suda od 31. maja 2016. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu se dodijeli na korištenje odgovarajući stan približnih karakteristika stanu na određenoj adresi u Sarajevu, površine 46 m², te da se tužena može osloboditi predmetne obaveze ukoliko umjesto dodjele odgovarajućeg stana na korištenju apelantu isplati na ime vrijednosti stana novčani iznos od 92.000,00 KM kao protuvrijednost stana, sa zakonskom zateznom kamatom.
8. Apelant je 21. juna 2016. godine izjavio priziv protiv prvostepene presude.
9. Predmetni spis dostavljen je na postupanje Kantonalnom sudu 29. septembra 2016. godine.
10. Apelant je podnescima od 16. februara i 25. decembra 2018. godine, te podneskom od 25. oktobra 2019. godine podnosio Kantonalnom sudu urgencije za postupanje u predmetnom postupku.
11. Kantonalni sud je obavještenjem od 20. marta 2018. godine, te obavještenjima od 10. januara i 5. novembra 2019. godine obavještavao apelanta da je odobreno da se predmet tretira kao hitan i da je o tome obaviješten postupajući sudija.
12. Presudom Kantonalnog suda od 4. decembra 2020. godine apelantov priziv je uvažen pa je prvostepena presuda preinačena tako što se tužena obavezuje apelantu dodijeliti na korištenje odgovarajući stan približnih karakteristika kao stan na određenoj adresi u Sarajevu, površine 46 m², odnosno da se tužena može osloboditi predmetne obaveze ukoliko umjesto dodjele odgovarajućeg stana na korištenje apelantu isplati na ime vrijednosti stana novčani iznos od 92.000,00 KM kao protuvrijednost stana, sa zakonskom zateznom kamatom.
13. Tužena je 5. februara 2021. godine izjavila reviziju protiv drugostepene odluke.
14. Apelant je 29. marta 2021. godine dostavio odgovor na reviziju.
15. Vrhovni sud je spis na postupanje zaprimio 26. aprila 2021. godine, te je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred ovim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja prizivnog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant u predmetnoj apelaciji navodi kako Kantonalni sud nije donio odluku duže razdoblje, kako je zbog značaja odlučivanja o ovom predmetu podnosio više urgencija, te da je zbog nerješavanja njegovog priziva od ovoga suda prinuđen da sa svojom porodicom bude podstanar i da mu se stoga nanosi materijalna i nematerijalna šteta. Osim toga, apelant zbog dužine trajanja predmetnog postupka traži naknadu materijalne štete zbog činjenice da je morao za iznajmljeni stan plaćati stanarinu, kao i nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovori na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo kako smatra da nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku pred tim sudom budući da je tužba podnesena 20. juna 2014. godine, te da je prvostepena presuda donesena 31. maja 2016. godine (pogrešno navedeno 25. maja), što se može smatrati razumnim rokom, osobito imajući u vidu broj predmeta s kojima su sudije Općinskog suda zadužene.
18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da nisu učinjene povrede na koje se apelant u predmetnoj apelaciji poziva, te je dostavio donesenu odluku.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
20. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
21. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku pred Kantonalnim sudom, a koji je još uvijek po reviziji u toku pred Vrhovnim sudom, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantna načela
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).
29. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
30. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proistječe da apelant isključivo ukazuje da mu je Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje. Shodno tome, Ustavni sud će kao dužinu trajanja postupka razmatrati samo razdoblje trajanja predmetnog prizivnog postupka pred Kantonalnim sudom, tj. od 29. septembra 2016. godine kao datuma kada je predmetni spis dostavljen na postupanje po prizivu, pa do 4. decembra 2020. godine kao datuma kada je Kantonalni sud donio odluku. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja prizivnog postupka jeste razdoblje od tri godine i oko dva mjeseca. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
31. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine trajanja postupka nije utjecala na trajanje prizivnog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
32. Ustavni sud, prije svega, zapaža da je postupak pred prvostepenim sudom, od podnošenja tužbe (20. juna 2014. godine) do dostavljanja cjelokupnog spisa na postupanje Kantonalnom sudu (29. septembra 2016. godine) trajao u razdoblju od dvije godine i oko tri mjeseca. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud nakon zaprimanja predmetnog spisa donio odluku 4. decembra 2020. godine, dakle prizivni postupak pred ovim sudom trajao je u razdoblju od tri godine i oko dva mjeseca. Imajući u vidu činjenicu da je prizivni postupak trajao duže u odnosu na prvostepeni postupak (pred kojim se provodi dokazni postupak), Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, u skladu s praksom Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
33. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio odgovor u pogledu navoda o dužini trajanja predmetnog postupka pred tim sudom, već isključivo dostavio konačnu odluku i istakao da smatra da nisu povrijeđena apelantova prava. Stoga, Ustavni sud nalazi da dužina prizivnog postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, te da je na dužinu trajanja prizivnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje Kantonalnog suda, koji nije ponudio objektivno prihvatljive razloge koji bi mogli utjecati na drukčiji zaključak Ustavnog suda. Iako je predmet Vrhovnom sudu dostavljen na postupanje 26. aprila 2021. godine, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjednici Vrhovnog suda da preduzme odgovarajuće mjere kako bi se po hitnom postupku donijela odluka u predmetnom postupku.
34. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim postupcima doprinio dužini trajanja prizivnog postupka, te Ustavni sud zapaža da je apelant podnosio više urgencija s ciljem okončanja predmetnog prizivnog postupka.
35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog prizivnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
36. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog prizivnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
37. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
38. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na internetskoj stranici www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja prizivnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
40. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Pitanje naknade na ime materijalne štete
41. Ustavni sud nalazi da apelant zbog dužine trajanja postupka potražuje i naknadu materijalne štete na ime troškova stanarine. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju može da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Dakle, Ustavni sud prema Pravilima Ustavnog suda nema mogućnost razmatrati ovaj apelantov zahtjev.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak po prizivu trajao tri godine i oko dva mjeseca, pri čemu Kantonalni sud nije niti dostavio odgovor u pogledu navoda o dužini trajanja prizivnog postupka, a predmetni postupak je još uvijek u toku pred Vrhovnim sudom na rješavanja po reviziji, te je neizvjesno kada će biti okončan.
43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić