Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-983/20 (M. M.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-983/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 983/20, rješavajući apelaciju Milorada Mitrovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Milorada Mitrovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 054355 19 Gž 2 od 30. decembra 2019.

godine.

Na osnovu člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Miloradu Mitroviću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Milorada Mitrovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 054355 19 Gž 2 od 30. decembra 2019.

godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 054355 19 I 3 od 17. septembra 2019. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Mitrovića podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 I 054355 18 I 2 od 12. septembra 2018.

godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milorad Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, podnio je 16. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 I 054355 19 Gž 2 od 30. decembra 2019. godine, Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 I 054355 19 I 3 od 17. septembra 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 80 0 I 054355 18 I 2 od 12. septembra 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Lj. M. (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 21. aprila 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 29. aprila 2021. i 30. aprila 2021. godine.

4. Izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Tok postupka

6. Apelant je 26. decembra 2013. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu presude Osnovnog suda od 23. maja 2013. godine i presude Okružnog suda od 24. septembra 2013. godine, kojim je tražio da sud odredi izvršenje fizičkim izdvajanjem i predajom apelantu uz prisustvo vještaka geometra njegovog suvlasničkog dijela od ½ zemljišta u sastavu parcela precizno opisanih u izreci rješenja i popisom, pljenidbom i javnom prodajom pokretnih stvari izvršenika radi naplate apelantovog novčanog potraživanja koje se sastoji od troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka, koji prijedlog je Osnovni sud dozvolio rješenjem od 27. januara 2014. godine.

7. Rješenjem Osnovnog suda od 19. marta 2014. godine odbijen je izvršenikov prigovor protiv rješenja o izvršenju izjavljen 5. februara 2014. godine.

8. Odlučujući o prigovoru trećeg lica R. M., Osnovni sud je donio zaključak kojim je uputio treće lice da pokrene parnični postupak radi utvrđivanja da izvršenje na određenim izvršenikovim nepokretnostima nije dozvoljeno.

9. Osnovni sud je donio zaključak kojim se određuje fizička dioba predmetnih nepokretnosti i izvršio uviđaj na licu mjesta uz prisustvo vještaka geodetske struke.

10. Osnovni sud je 18. maja 2015. godine donio rješenje kojim se predmetni izvršni postupak obustavlja.

11. Rješenjem Osnovnog suda od 15. oktobra 2015. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 30. novembra 2015. godine, usvojen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja Osnovnog suda od 18. maja 2015. godine.

12. Nakon što na dva zakazana ročišta nije izvršena prodaja sporne nepokretnosti s ciljem diobe, Osnovni sud je donio Rješenje broj 80 01054355 18 I 2 od 12. septembra 2018. godine kojim se izvršni postupak obustavlja u dijelu koji se odnosi na prodaju nepokretnosti, dok je izvršni postupak nastavljen na izvršenikovim pokretnim stvarima radi naplate apelantovog novčanog potraživanja.

13. Podneskom od 20. septembra 2018. godine apelant je predložio izmjenu predmeta izvršenja tako da se izvršenje radi naplate novčanog potraživanja sprovede prodajom određene izvršenikove nepokretnosti.

14. Osnovni sud je zaključkom pozvao apelanta da sudu dostavi izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o svojini izvršenika na nepokretnosti na kojoj je predloženo izvršenje, te je apelant podneskom obavijestio sud da objektivno nije u mogućnosti da sudu dostavi traženi izvod iz zemljišne knjige jer u katastarskoj opštini u kojoj se nalazi nepokretnost na kojoj je predloženo izvršenje nije završen postupak uspostave novog zemljišnoknjižnog stanja.

Osporene odluke

15. Osnovni sud je rješenjem od 16. maja 2019. godine obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje.

16. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 I 054355 19 I 3 od 17. septembra 2019. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor protiv rješenja o obustavi postupka od 16. maja 2019. godine.

17. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 I 054355 19 Gž 2 od 30. decembra 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda od 17. septembra 2019. godine.

18. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je ocijenio neosnovanim apelantove žalbene navode da je prvostepeni sud protivno odredbi člana 22 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) pokušao civilnom diobom da izvrši diobu sporne zemljišne parcele, te da se trebalo udovoljiti njegovom prijedlogu da mu se suvlasnički dio od 1/2 u ovoj parceli (tržišna vrijednost) dodijeli u nekoj drugoj parceli koja je predmet diobe, u smislu odredbe člana 39 stav 1 Zakona o stvarnim pravima. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud Rješenjem broj 80 0 I 054355 18 I 2 od 12. septembra 2018. godine djelimično obustavio izvršni postupak u dijelu koji se odnosi na prodaju te nepokretnosti i da to rješenje apelant nije osporavao prigovorom. Nadalje je naveo da je apelant, vezano za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja, u žalbi predlagao da sud analogno primjeni odredbu člana 70 stav 2 ZIP-a jer zemljišna knjiga s najnovijim podacima za spornu katastarsku opštinu uopšte ne postoji. Ukazao je da je odredbama ZIP-a propisano da ako je pravo svojine upisano u zemljišnoj knjizi na drugo lice, a ne na izvršenika, prijedlogu za izvršenje na nepokretnosti se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju izvršenikove imovine u skladu sa članom 37 ovog zakona, ispunjeni uslovi za promjenu zemljišnoknjižnog stanja (član 70 stav 2), te da se prijedlog za utvrđivanje dužnikove imovine može podnijeti u prijedlogu za izvršenje, odnosno nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo (član 37 st. 1 i 2). S obzirom na to da je apelant prijedlog za utvrđivanje dužnikove imovine u smislu odredbe člana 37 ZIP-a podnio tek u prigovoru izjavljenom protiv rješenja Osnovnog suda od 16. maja 2019. godine kojim je predmetni postupak obustavljen, Okružni sud je zaključio da sud nije mogao postupiti po ovom prijedlogu jer je neblagovremen.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

19. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je predmetni izvršni postupak trajao punih šest godina i da je Osnovni sud počinio mnoge procesne greške i da je proizvoljno primjenjivao materijalno pravo, naročito odredbu člana 39 stav 1 Zakona o stvarnim pravima. Apelant je iznio više navoda kojima osporava postupanje Osnovnog suda u dijelu predmetnog izvršnog postupka koji se odnosi na fizičku diobu nepokretnosti, te naveo da su redovni sudovi odbili da izvrše presudu koju su sami donijeli. Nadalje je naveo da su redovni sudovi u predmetnom izvršnom postupku odbili naplatiti troškove parničnog postupka koji su dosuđeni u apelantovu korist prodajom izvršenikove nepokretnosti pozivajući se na odredbu člana 70 stav 1 ZIP-a. Navodi da nije bio u mogućnosti dostaviti izvod iz zemljišne knjige za nepokretnost na kojoj je predložio izvršenje, ali ne zbog svoje greške ili krivice već usljed činjenice da Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove još uvijek nije uspostavila novu svojinsku evidenciju o nepokretnostima, nakon što su stare zemljišne knjige stavljene van snage. Navodi da su redovni sudovi postupali proizvoljno kada su odbili da primijene odredbu člana 70 stav 2 ZIP-a, kako je to apelant predlagao.

b) Odgovor na apelaciju

20. Okružni sud je ponovio pravnu argumentaciju iznesenu u obrazloženju osporene odluke, te je istakao da su osporene odluke pravilne i zakonite. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

21. Osnovni sud je iznio hronologiju postupanja u predmetnom izvršnom postupku, navedenu u činjeničnom dijelu ove odluke, i naveo da su apelacioni navodi neosnovani. Naveo je da je predmetni izvršni postupak trajao šest godina zato što je apelant uporno predlagao da se fizička dioba izvrši na nepokretnosti na kojoj sud nije bio u mogućnosti da sprovede fizičku diobu i da su apelant i izvršenik izjavljivali pravne lijekove, što je produžilo trajanje postupka za određeni period.

V.Relevantni propisi

22. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) u relevantnom dijelu glasi: Član 37.

(1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.

(2) Ovakav zahtjev se može istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.

(3) Sud će po prijemu zahtjeva iz stava 1. ovog člana zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu, odnosno organu ili organizaciji, da na formularu koji će propisati ministar pravde Republike Srpske, navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika kao i mjestu gdje se one nalaze.

(4) Popunjen i uredno potpisan formular mora biti dostavljen sudu u roku koji je sud odredio zaključkom.

(5) Licima koja po nalogu ne postupe sud će izricati novčane kazne na način određen u članu 17. ovog zakona. Ove kazne će se izricati i odgovornim licima u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji.

(6) Fizičko lice ili odgovorno lice u pravnom licu ili organu, odnosno organizaciji krivično će odgovarati za davanje lažnog iskaza pred sudom ako navede nepotpune ili neistinite podatke o imovini izvršenika. Na ovu posljedicu sud mora izričito upozoriti u zaključku kojim nalaže davanje podataka.

(7) Sud može mjesto izjave na propisanom formularu zahtijevati od izvršenika fizičkog lica ili drugog fizičkog lica da izjavu o imovini izvršenika da na ročištu pred sudom. Ako pozvano lice neće da pristupi na ročište ili odbija da da izjavu, sud će primijeniti odredbe stava 5.

ovog člana.

Dokaz o svojini izvršenika Član 70.

(1) Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja je dužan podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao svojina izvršenika.

(2) Ako je pravo na nepokretnosti iz stava 1. ovog člana upisano u zemljišnoj knjizi na drugo lice, a ne na izvršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako su, po utvrđenju izvršenikove imovine u skladu sa članom 37. ovog zakona, ispunjeni uslovi za promjenu zemljišnoknjiškog stanja.

Primjena odredaba glave X ovog zakona u slučaju kada nepokretnost nije upisana u zemljišne knjige Član 113.

(1) Postupak izvršenja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemljišne knjige provodi se prema odredbama glave X ovog zakona, ako odredbama ovog člana nije drugačije određeno.

(2) U slučaju nepokretnosti iz stava 1. ovog člana, tražilac izvršenja će uz prijedlog za izvršenje podnijeti dokaze da je izvršenik njen vlasnik ili će od suda zatražiti dostavljanje dokaza u skladu sa članom 37. ovog zakona. Tražilac izvršenja je dužan označiti nepokretnost prema podacima iz katastra, a ako takvih podataka u katastru nema, dužan je naznačiti mjesto na kojemu se nepokretnost nalazi, njezin naziv, granice i površinu.

(3) Nakon donošenja rješenja o izvršenju, sud će zastati sa izvršenjem do okončanja postupaka predviđenih u stavu 4., odnosno stavu 8. ovog člana.

(4) Nakon što je rješenje o izvršenju doneseno, postupak izvršenja na nepokretnostima na području gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene, odnosno nestale, nastaviće se nakon što se nepokretnost koja je predmet izvršenja upiše u zemljišne knjige u skladu sa glavom VIII Zakona o zemljišnim knjigama, ukoliko takav upis nije u suprotnosti sa zakonom.

(5) Tražilac izvršenja je obavezan da zahtijeva upis u zemljišne knjige u skladu sa stavom 4. ovog člana u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja o izvršenju, te da o tome, u roku koji mu bude određen, izvijesti izvršni sud. Ako tražilac izvršenja ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige u predviđenom roku ili u datom mu roku o tome ne izvijesti izvršni sud, postupak izvršenja će se obustaviti.

(6) Ako bi upis u zemljišne knjige bio u suprotnosti sa zakonom, sud će obaviti popis zapljene nepokretnosti za koju je predloženo izvršenje, i na ročište za popis zapljene pozvati tražioca izvršenja, izvršenika i lica s čijim nepokretnostima graniči ta nepokretnost.

(7) Zapisnik o popisu zapljene objavljuje se na sudskoj ploči.

(8) O obavljenom popisu zapljene sud će u “Službenom glasniku Republike Srpske” i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske objaviti oglas u kojem će navesti sud koji objavljuje oglas, broj predmeta, ime i adrese stranaka, podatke o nepokretnosti na kojoj se izvršenje sprovodi, te obavijesti o tome gdje je i kad održano ročište na kojemu je nepokretnost popisana i kad je zapisnik o popisu zapljene istaknut na sudskoj ploči. Tim će oglasom sud pozvati sva zainteresovana lica da pismeno ili usmeno obavijeste sud o razlozima zbog kojih se izvršenje ne može sprovesti na toj nepokretnosti.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na Rješenje Osnovnog suda broj 80 0 I 054355 18 I 2 od 12. septembra 2018. godine

25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na Rješenje Osnovnog suda broj 80 0 I 054355 18 I 2 od 12. septembra 2018. godine Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

26. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

27. Član 18 stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

28. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizlazi da apelant osporava postupak koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda broj 80 01054355 18 I 2 od 12. septembra 2018. godine, kojim je predmetni izvršni postupak obustavljen u dijelu koji se odnosi na prodaju predmetne nepokretnosti radi diobe. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine). U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da apelant protiv Rješenja Osnovnog suda broj 80 01054355 18 I 2 od 12. septembra 2018. godine nije izjavio prigovor, u smislu odredbe člana 12 stav 2 ZIP-a, te da stoga nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

Dopustivost u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 80 0 I 054355 19 Gž 2 od 30. decembra 2019. godine

29. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 80 0 I 054355 19 Gž 2 od 30. decembra 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 17. januara 2020. godine, a apelacija je podnesena 16. marta 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

33. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

34. Ustavni sud, prije svega, konstatuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo na osnovu izvršne isprave protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građanskopravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4924/19 od 9. juna 2021. godine, tačka 39, dostupna na www.ustavnisud.ba ) . Stoga će Ustavni sud ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijevaju navedene odredbe.

a) U odnosu na osporene odluke

35. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da su redovni sudovi postupali proizvoljno kada su u konkretnom slučaju odbili da primijene odredbu člana 70 stav 2 ZIP-a. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna.

36. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se postavljaju, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

37. Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud potvrdio prvostepenu odluku kojom je odbijen apelantov prigovor protiv rješenja kojim je predmetni izvršni postupak obustavljen i sve provedene izvršne radnje ukinute, uz obrazloženje da apelant nije dostavio dokaz o izvršenikovoj svojini na nepokretnosti na kojoj je predložio izvršenje, u smislu odredbe člana 70 stav 1 ZIP-a, te da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe člana 70 stav 2 ZIP-a, kako je to apelant predlagao. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da je apelant prijedlog za utvrđivanje dužnikove imovine, u smislu odredbe člana 37 ZIP-a, kao uslov za primjenu odredbe člana 70 stav 2 ZIP-a podnio tek u prigovoru na rješenje Osnovnog suda od 16. maja 2019. godine kojim je predmetni postupak obustavljen. Ustavni sud nadalje primjećuje da je apelant podnio prijedlog za izvršenje na nepokretnosti za koju u tom trenutku nije bila uspostavljena zemljišnoknjižna evidencija jer je u toku uspostava nove svojinske evidencije, dok su stare zemljišne knjige stavljene van snage. Ustavni sud ukazuje da je odredbama ZIP-a propisano da se postupak izvršenja na nepokretnostima koje nisu upisane u zemljišne knjige sprovodi prema odredbama glave X tog zakona (koje odredbe regulišu postupak izvršenja na nepokretnostima), ako odredbama ovog člana nije drugačije određeno (član 113 stav 1), da će u slučaju nepokretnosti iz stava 1 ovog člana tražilac izvršenja uz prijedlog za izvršenje podnijeti dokaze da je izvršenik njen vlasnik ili će od suda zatražiti dostavljanje dokaza u skladu sa članom 37 ovog zakona i da je tražilac izvršenja dužan označiti nepokretnost prema podacima iz katastra, a ako takvih podataka u katastru nema, dužan je naznačiti mjesto na kojem se nepokretnost nalazi, njen naziv, granice i površinu (član 113 stav 2). Zatim, istaknuto je da iz odredaba člana 37 ZIP-a proizlazi da prijedlog za utvrđivanje dužnikove imovine tražilac izvršenja može podnijeti u prijedlogu za izvršenje (stav 1) i izuzetno nakon donošenja rješenja o izvršenju pod uslovom da izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo (stav 2). U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da iz činjenica i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu u predmetnom apelacionom postupku ne proizlazi da je apelant prijedlog za utvrđivanje izvršenikove imovine podnio uz prijedlog za izvršenje, kako je to propisano odredbom člana 37 ZIP-a, već tek nakon što je predmetni izvršni postupak obustavljen. Ustavni sud pri tome zapaža i da je apelant prvobitno predložio da se izvršenje radi naplate apelantovog novčanog potraživanja sprovede na izvršenikovim pokretnim stvarima, te da iz okolnosti konkretnog predmeta ne proizlazi da izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima nije uspjelo, niti da je apelant dostavio sudu dokaz da je izvršenik vlasnik nepokretnosti na kojoj je izvršenje predloženo. Iz navedenih razloga Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne smatra da je zaključak Okružnog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primjenu odredbe člana 70 stav 2 ZIP-a rezultat proizvoljne primjene prava.

38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi da je osporenim odlukama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

b) U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantni principi

39. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

40. Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

41. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak u odnosu na apelanta započeo 26. decembra 2013. godine podnošenjem prijedloga za izvršenje, te da je okončan osporenim rješenjem Okružnog suda od 30. decembra 2019. godine. S obzirom na to, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od šest godina. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

42. Rukovodeći se navedenim kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnom postupku trebalo riješiti, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

43. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud donio odluku o apelantovom prijedlogu za izvršenje u roku od mjesec dana, nakon čega je ažurno preduzimao procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku do donošenja rješenja 15. oktobra 2015. godine. Ustavni sud nadalje primjećuje da je Osnovni sud, nakon donošenja navedenog rješenja pa do donošenja rješenja od 12. septembra 2018. godine, dakle u periodu od tri godine, održao dva ročišta za prodaju izvršenikovih nepokretnosti. Za navedeni period pasivnosti Osnovni sud nije dao opravdanje. Ustavni sud nadalje primjećuje da je Okružni sud u dva navrata, odlučujući o žalbama protiv rješenja Osnovnog suda od 15. oktobra 2015. i 17. septembra 2019. godine, donio odluke u relativno kratkim rokovima. Analizirajući s druge strane apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je apelant u predmetnom izvršnom postupku mijenjao predmet i sredstvo izvršenja i koristio raspoložive pravne lijekove. Ustavni sud ukazuje da je promjena predmeta i sredstva izvršenja procesno ovlašćenje koje apelantu kao tražiocu izvršenja nesporno pripada i predstavlja korišćenje raspoloživih procesnih sredstava koje u domaćem pravu ima na raspolaganju u odbrani svojih interesa (vidi Evropski sud, Sokolov protiv Rusije, aplikacija broj 3734/02 od 22. septembra 2005. godine, stav 38), te im se kao takvo ne može staviti na teret (vidi Evropski sud, Preto i dr. protiv Italije, aplikacija broj 7984/77 od 8. decembra 1983. godine, stav 34). Dakle, promjena predmeta i sredstva izvršenja, kao i korišćenje pravnih lijekova predstavlja objektivnu okolnost koja se ne može staviti na teret niti sudu niti apelantu (vidi Evropski sud, Surmeli protiv Njemačke, aplikacija broj 75529/01 od 8. juna 2006. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka od šest godina u odlučujućoj mjeri doprinijelo pasivno postupanje Osnovnog suda, a za koju pasivnost taj sud nije dao opravdanje koje bi moglo uticati na drugačiji zaključak Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud nalazi da Osnovni sud nije, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

44. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

45. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

46. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

47. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

48. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant tvrdnje o kršenju ovog prava, u suštini, zasnovao na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje (u odnosu na osporene odluke), koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer Osnovni sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardom prava na pravično suđenje.

50. Ustavni sud, s druge strane, zaključuje da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte tog prava, niti prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da je Okružni sud dao jasne i precizne razloge za zaključak da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe člana 70 stav 2 ZIP-a, koje razloge Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne smatra rezultatom proizvoljne primjene prava.

51. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka m), člana 59 st. (1), (2) i (3) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-983/20 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio