Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-29/20 („Lala i Laćo“ d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Javne nabavke
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-29/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 29/20, rješavajući apelaciju „Lala i Laćo“ d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Lala i Laćo“ d.o.o.

Bijeljina podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 027617 19 Uvp od 6. novembra 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Lala i Laćo“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Grozda Đukić, advokat iz Bijeljine, podnio je 31. decembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 027617 19 Uvp od 6. novembra 2019. godine. Apelacija je registrovana u upisniku za 2020. godinu.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine, Filijala Mostar (u daljnjem tekstu: URŽ) zatraženo je 26. maja 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Sud BiH i URŽ su dostavili odgovore 3, odnosno 9. juna 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Univerzitetski klinički centar Tuzla (u daljnjem tekstu: ugovorni organ) je na portalu javnih nabava broj 867-1-1-134-3-118/17 od 3. oktobra 2017. godine oglasio obavještenje o javnoj nabavi za predmet nabave: „Nabava prehrambenih proizvoda“. Apelant se 5. oktobra 2017. godine putem elektronske pošte obratio ugovornom organu zahtjevom za dostavljanje tenderske dokumentacije na uvid. Takođe, 9. oktobra 2017. godine apelant je putem elektronske pošte ugovornom organu izjavio žalbu protiv obavještenja od 3. oktobra 2017. godine. Ugovorni organ je zaključkom broj 02-1004-5/17 od 13. oktobra 2017. godine žalbu apelanta odbacio kao preuranjenu.

6. Apelant je izjavio žalbu ugovornom organu na zaključak od 13. oktobra 2017. godine. Ugovorni organ je žalbu uz izjašnjenje proslijedio URŽ kod koga je zaprimljena 30. oktobra 2017. godine. Žalba je kompletirana uplatom naknade za pokretanje žalbenog postupka 10. novembra 2017. godine.

7. Rješenjem URŽ broj JN2-03-07-1-1149-8/17 od 7. decembra 2017. godine je odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv zaključka od 13. oktobra 2017. godine. Istim rješenjem odbijen je i apelantov zahtjev za povrat uplaćenih sredstava na ime naknade za pokretanje žalbenog postupka, kao i zahtjev za naknadu troškova pravnog zastupanja. Ugovorni organ se u obrazloženju rješenja pozvao na član 111 stav 1 tačka c) Zakona o javnim nabavkama.

8. Apelant je protiv rješenja URŽ od 7. decembra 2017. godine tužbom pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH. Odlučujući u upravnom sporu Sud BiH u Vijeću za upravne sporove je Presudom broj S1 3 U 027617 18 U od 1. avgusta 2019. godine odbio tužbu apelanta. Po ocjeni Vijeća za upravne sporove Suda BiH, osporeno rješenje doneseno je pravilnom primjenom materijalnog propisa nakon prethodno pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica. Pozivajući se na odredbe člana 55 st. 1 i 5 Zakona o javnim nabavkama Vijeće za upravne sporove je zaključilo da nije sporno da svaki ponuđač ima pravo pregleda, uvida u tenderski dokument prije njegovog otkupa i to u svakom slučaju, osim kada je objavljena tenderska dokumentacija na portalu javnih nabavki na što će ugovorni organ ukazati u obavještenju o nabavci. Slijedom navedenog, u konkretnom obavještenju o nabavci (odjeljak V) ugovorni organ je naveo da se tenderski dokumenat neće objavljivati na portalu pa je, u skladu sa odredbama člana 55 Zakona o javnim nabavkama, propisao da će se tenderska dokumentacija na zahtjev ponuđača dostavljati u elektronskoj formi. Međutim, Vijeće je smatralo da apelant nije dokazao da li je e-mail koji je 5. oktobra 2017. godine u 12.44 časa navodno na adresu elektronske pošte (naslovljenu kao zahtjev za dostavu tenderske dokumentacije) zaista ikada dostavljen na adresu ugovornog organa. Naime, nakon izvršenog uvida u sporni zahtjev apelanta za dostavljanje tenderskog dokumenta, vidljivo je da se na dokazu nalazi i datum 9. oktobar 2017. godine, kada je apelant već dostavio žalbu na adresu ugovornog organa, te se na navodno dostavljenom e-mailu vidi samo iskucan tekst u gmailu, što ne predstavlja dokaz da je taj e-mail ikada poslan. Osim toga, neosnovan je prigovor iz tužbe da se Zakon o elektronskom poslovanju ne primjenjuje u postupcima javnih nabavki s obzirom na to da je i apelantu poznato da se sva kasnija korespondencija između apelanta i ugovornog organa, pa i kada je dostavio žalbu 9. oktobra 2017. godine u 16.02 časa, odvijala na način kako je to propisano u skladu sa Zakonom o elektronskom pravnom i poslovnom prometu BiH. Dakle, kako je Vijeće za upravne sporove dalje istaklo, kada je apelantu dostavljena tenderska dokumentacija na uvid, 16. oktobra 2017. godine, odnosno 19. oktobra 2017. godine apelant je potvrdio prijem elektronske pošiljke, pa se iz priloženih dokaza korespondencije nesporno može zaključiti da se komunikacija između apelanta kao ponuđača i ugovornog organa u tom slučaju odvijala na pravilan način. Nadalje, Zakon o upravnom postupku je u odredbi člana 56 stav 4 propisao da se elektronskim putem dostavljen podnesak smatra podnesenim u trenutku kad je evidentiran na uređaju za primanje takvih poruka, nakon čega će se bez odgađanja elektronskim putem obavijestiti podnosilac podneska o potvrdi prijema podneska. Zaključeno je da je neosnovan prigovor apelanta da se osporeni i prvostepeni upravni akt temelji na nepotpuno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i na povredama pravila postupka, imajući u vidu da je apelant znao da je uredno zaprimljen podnesak samo onaj za koji organ koji treba da primi, pošalje potvrdu o primitku (stav 4 člana 56 Zakona).

9. Protiv navedene presude Vijeća za upravne sporove apelant je podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke koji je Presudom Apelacionog vijeća Suda BiH broj S1 3 U 026070 19 Uvp od 7. juna 2019. godine odbijen kao neosnovan.

10. U obrazloženju presude Apelaciono vijeće je istaklo da je apelant podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Apelant je u zahtjevu osporio zakonitost zaključka ugovornog organa kojim je njegova žalba odbačena kao nepravovremena/preuranjena, navodeći da ju je mogao eventualno odbaciti kao neosnovanu, a nikako kao preuranjenu. Istaknuto je da je apelant, takođe, naveo da je, bez obzira na sporni e-mail, imao pravo da izjavi žalbu protiv obavještenja o nabavci, i to prema članu 101 stav 1 Zakona o javnim nabavkama, kojim je propisano pravo na izjavljivanje žalbe protiv obavještenja o nabavci. Takođe, pravni osnov za žalbu nalazi i u odredbi člana 55 stav 2 Zakona o javnim nabavkama, koji je ugovorni organ prekršio jer u roku od tri dana nije apelantu dostavio na uvid tendersku dokumentaciju. Apelant je smatrao da je štampani e-mail kojim se apelant obratio ugovornom organu zahtjevom za dostavu tenderskog dokumenta na uvid dovoljan dokaz da je on zaprimljen kod ugovornog organa. Apelant se pozvao na Presudu Apelacionog vijeća broj S1 3 U 025061 19 Uvp od 2. jula 2019. godine, kojom je takav stav potvrđen. Predložio je da Apelaciono vijeće usvoji zahtjev, ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, kao i da obaveže URŽ kao tuženog da apelantu nadoknadi troškove postupka kako su precizirani.

11. Apelaciono vijeće je, ocjenjujući apelantove prigovore iz zahtjeva, navelo da je ugovorni organ, rješavajući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka od 13. oktobra 2017. godine, u otvorenom postupku javne nabavke prehrambenih proizvoda ugovornog organa, tuženi URŽ donio osporeno rješenje kojim je odbio žalbu kao neosnovanu. Pobijanom presudom Vijeća za upravne sporove je zaključeno da je na taj način tuženi organ pravilno postupio, a takav zaključak i Apelaciono vijeće smatra pravilnim.

12. Apelaciono vijeće je nadalje istaklo da je ugovorni organ u obavještenju o nabavci od 3. oktobra 2017. godine, u odjeljku IV – Postupak, odredio rok za prijem ponuda do 27. oktobra 2017. godine, dok je u odjeljku V - Dodatne informacije, propisao da se tenderska dokumentacija može preuzeti na pismeni zahtjev ponuđača najkasnije do 24. oktobra 2017. godine uz dokaz o uplati 11,70 KM sa PDV nerefundirajućeg iznosa. U Aneksu A Obavještenja o nabavci - Adresa preuzimanja/dostave zahtjeva za tendersku dokumentaciju tačno su navedeni svi podaci neophodni za stupanje u kontakt sa ugovornim organom, i to kontakt osoba i tačna adresa ugovornog organa, telefon, faks, elektronska pošta i internet adresa, sve u svrhu dostave zahtjeva za tendersku dokumentaciju, odnosno njenog nesmetanog preuzimanja. Od ponuđenih vidova komunikacije s ugovornim organom vezano za tendersku dokumentaciju apelant je izabrao elektronski, kada je 5. oktobra 2017. godine poslao zahtjev za dostavu tenderske dokumentacije na uvid. Nakon što nije dobio odgovor ugovornog organa, apelant je izjavio žalbu koju je ugovorni organ zaključkom odbacio kao neblagovremenu, odnosno preuranjenu.

13. Po ocjeni Apelacionog vijeća, ugovorni organ je, suprotno navodima apelanta, ispravno postupio kada je žalbu ocijenio kao preuranjenu. Naime, apelant je izjavio žalbu 9. oktobra 2017. godine, samo četiri dana poslije podnesenog zahtjeva za uvid u tendersku dokumentaciju, iako nije uopšte propisan rok za dostavljanje tenderske dokumentacije na uvid. Apelaciono vijeće je utvrdilo da su neosnovane tvrdnje apelanta da je ugovorni organ prema Zakonu o javnim nabavkama bio u obavezi da u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva dostavi traženu tendersku dokumentaciju na uvid. Istaknuto je da je odredbom člana 55 stav 2 Zakona o javnim nabavkama propisano da je ugovorni organ dužan da otpremi tendersku dokumentaciju odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva, ali se to odnosi na dostavljanje tenderske dokumentacije, a ne na njeno dostavljanje na uvid, kako je to apelant naveo u zahtjevu. S obzirom da je apelant spornim e-mailom zahtijevao dostavljanje tenderske dokumentacije samo na uvid, Apelaciono vijeće je smatralo da se rok od tri dana nije mogao primijeniti na konkretnu situaciju.

14. Apelaciono vijeće je, pored toga, istaklo da je apelant protekom samo četiri dana od dana upućivanja zahtjeva za dostavljanje tenderske dokumentacije na uvid izjavio žalbu, takođe elektronskim putem, a da prije toga nije ni pokušao na neki drugi način, na osnovu podataka navedenih u Aneksu A, uspostaviti komunikaciju sa ugovornim organom, kako bi izvršio uvid u tendersku dokumentaciju i ocijenio svoje eventualno učešće u postupku javne nabavke. Pored navedenog, činjenica je da je apelantu u momentu izjavljivanja žalbe ostalo na raspolaganju još 15 dana za preuzimanje tenderske dokumentacije, odnosno 18 dana za predaju ponude, što je i više nego dovoljno vremena za preduzimanje svih radnji neophodnih za pripremu ponude. Na taj način, kako je zaključilo Apelaciono vijeće, svojim postupanjem apelant je samovoljno sabotirao svoje učešće u predmetnoj javnoj nabavci, a bez valjanog razloga, zbog čega je pravilna odluka ugovornog organa, da izjavljenu žalbu odbaci kao preuranjenu.

15. Zbog svega navedenog, Apelaciono vijeće je smatralo da jasno proizilazi da je tuženi URŽ pravilno zaključio, a Vijeće za upravne sporove potvrdilo zaključak da je žalba apelanta izjavljena zbog razloga nedostavljanja tenderske dokumentacije na uvid u roku od četiri dana od dana predaje zahtjeva preuranjena, te da ju je ugovorni organ opravdano odbacio.

16. S obzirom na iznijete razloge, Apelaciono vijeće je ocijenilo da je pobijana presuda pravilna i zakonita, a zahtjev za njeno preispitivanje neosnovan, pa ga je odbio primjenom odredbe člana 54 stav 1 Zakona o upravnim sporovima.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Istakao je da su u sprovedenom postupku URŽ i Sud BiH arbitrarno postupali u tumačenju i primjeni materijalnopravnih propisa zbog čega su mu prekršena navedena prava. Apelant je naveo da se 5. oktobra 2017. godine, nakon što je sa portala javnih nabavki preuzeo obavještenje o nabavci, elektronskim putem na datu internetsku adresu obratio ugovornom organu zahtjevom za dostavljanje tenderske dokumentacije na uvid. Istakao je da je tražio da mu se dostavi tenderska dokumentacija kako bi u nju izvršio uvid, te nakon toga odlučio da li će je otkupiti, s obzirom da je ugovorni organ naveo da otkupna cijena iznosi 11,70 KM sa PDV. Budući da ugovorni organ nije odgovorio, apelant je 9. oktobra 2017. godine - četvrti dan od dana podnošenja zahtjeva URŽ, putem ugovornog organa, uputio žalbu u navedenom predmetu. Ista žalba je dostavljena i ugovornom organu elektronskim putem. Dalje je istakao da je ugovorni organ apelantu dostavio tendersku dokumentaciju tek 16. oktobra 2017. godine, nakon što je prethodno žalbu na obavještenje od 9. oktobra 2017. godine odbacio zaključkom od 13. oktobra 2017. godine kao nepravovremenu/preuranjenu. Pozivajući se na član 101 stav 1 tačka a) i član 55 stav 2 Zakona o javnim nabavkama, apelant je istakao da je imao pravo podnijeti žalbu jer ugovorni organ nije u roku od tri dana dostavio tendersku dokumentaciju na uvid. Po mišljenju apelanta, predmetnim zaključkom je njegova žalba mogla biti odbačena eventualno kao neosnovana, a nikako kao preuranjena, u čemu vidi proizvoljnu primjenu prava. Takođe, apelant smatra da je Apelaciono vijeće u konačnici pogrešno tumačilo član 55 stav 2 Zakona o javnim nabavkama jer pravi razliku između „dostavljanja tenderske dokumentacije“ i „dostavljanja tenderske dokumentacije na uvid“. Jedina razlika između dva navedena pojma je radnja plaćanja tražene naknade od 11,70 KM sa PDV budući da je ugovorni organ predvidio otkup tenderske dokumentacije. Sva prava i obaveze za apelanta teku od dana prijema tenderske dokumentacije a glavni uslov za to je da prvo izvrši njen otkup. Dalje je naveo da je nakon što je utvrdio uslove iz tenderske dokumentacije, te da ih ispunjava otkupio tendersku dokumentaciju, a ugovorni organ nakon otkupa dokumentacije nije slao novu dokumentaciju na koju bi se primjenjivale odredbe člana 55 Zakona o javnim nabavkama. Apelant smatra da je Apelaciono vijeće pogrešno tumačilo Zakon o javnim nabavkama i navedene pojmove koje zakon koristi. Nadalje je istakao da je u predmetnom zaključku ugovornog organa zauzet stav da apelant nije dokazao da je e- mail sa zahtjevom za uvid u tendersku dokumentaciju uopšte isporučen na e-mail adresu ugovornog organa, odnosno da je ušao u informacioni sistem ugovornog organa pri čemu se pozvao na Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu (čl. 3, 7 i 8 kojim se definiše elektronska poruka, prijem elektronske poruke i potvrda o prijemu elektronske poruke). Iako je Apelaciono vijeće odbilo da raspravlja da li je apelant dokazao da je zahtjev za uvid u tendersku dokumentaciji poslao elektronskim putem, što su apelantu prvobitno sporili i ugovorni organ i tuženi URŽ, iz same osporene presude od 6. novembra 2019. godine proizilazi da za Apelaciono vijeće nije sporno da je zahtjev upućen elektronskim putem, to jeste na e- mail adresu ugovornog organa. U vezi sa navedenim, apelant je istakao da postoji neujednačena praksa sudova jer se veće povjerenje daje dokazima u elektronskom pravnom prometu ugovornom organu u odnosu na kandidate/ponuđače, a što se u konačnici tiče apelanta koji učestvuje u postupcima javnih nabavki.

b) Odgovor na apelaciju

18. Sud BiH je naveo da ostaje u cijelosti kod navoda iz obrazloženja osporene konačne odluke, te je istakao da nisu osnovani apelacioni razlozi u odnosu na navedene povrede, kao i da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo.

19. Ured za razmatranje žalbi je naveo da je u konkretnom predmetu pravilno utvrđeno činjenično stanje i da su pravilno primijenjene odredbe materijalnog propisa, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“ broj 39/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 55.

(Preuzimanje tenderske dokumentacije) (1) Ugovorni organ, izuzev u slučaju iz tačke d) ovog stava, kandidatima/ponuđačima mora tendersku dokumentaciju učiniti dostupnom, na način za koji se opredijeli kandidat/ponuđač, i to:

a) lično preuzimanje u prostorijama ugovornog organa;

b) na pismeni zahtjev kandidata/ponuđača;

c) zajedno s pozivom za dostavu ponuda;

d) objavljivanjem tenderske dokumentacije na portalu javnih nabavki na što će ukazati u obavještenju o nabavci, u skladu s podzakonskim aktom koji donosi Agencija.

(2) Kada kandidat/ponuđač uputi zahtjev za dostavu tenderske dokumentacije, ugovorni organ otprema tendersku dokumentaciju odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva. Ako je ugovorni organ odredio skraćene rokove za dostavu ponuda, odnosno zahtjeva za učešće, u skladu s ovim zakonom, krajnji rok za otpremu tenderske dokumentacije je dva dana.

[...] (5) Svi zainteresirani kandidati/ponuđači imaju pravo uvida u tendersku dokumentaciju prije otkupa, izuzev u slučaju iz stava (1) tačka d) ovog člana. Ugovorni organ dužan je, na pismeni zahtjev privrednog subjekta, omogućiti uvid u tendersku dokumentaciju na način za koji se opredijeli kandidat/ponuđač, i to:

a) u prostorijama ugovornog organa; ili

b) dostavljanjem poštom preporučeno s povratnicom zainteresiranom kandidatu/ponuđaču; ili

c) dostavljanjem elektronskom poštom u zaštićenom nepromjenjivom obliku zainteresiranom kandidatu/ponuđaču.

Član 101.

(Rokovi izjavljivanja žalbe ugovornom organu) (1) Žalba se može izjaviti:

a) najkasnije sedam dana prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za učešće ili ponuda u odnosu na podatke iz objavještenja;

Član 111.

(Odluke po žalbi) (1) U postupku pravne zaštite URŽ može:

c) odbiti žalbu zbog neosnovanosti;

[...]

21. Zakon o upravnom postupku ("Službeni glasnik BiH" br. 29/02, 12/04, 88/07, 93/09, 41/13 i 53/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 56. stav 4.

(4) Elektronskim putem dostavljen podnesak smatra se podnesenim u trenutku kad je evidentiran na uređaju za primanje takvih poruka, nakon čega će se bez odgađanja elektronskim putem obavijestiti podnosilac podneska o potvrdi prijema podneska.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj S1 3 U 027617 19 Uvp od 6. novembra 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 11. novembra 2019. godine, a apelacija je podnesena 31. decembra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant pobija osporenu presudu tvrdeći da su mu tom odlukom povrijeđena prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu građanskopravne prirode, koji je pokrenut u postupku javnih nabavki, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3243/19 od 9. juna 2021. godine, tačka 36).

30. U vezi s apelantovim navodima da su u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeni pozitivnopravni propisi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

31. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu URŽ odbacio kao preuranjenu apelantovu žalbu kojom je tvrdio da je ugovorni organ suprotno odredbama Zakona o javnim nabavkama propustio da mu u roku od tri dana dostavi tendersku dokumentaciju na uvid kako bi odlučio o svom učešću u postupku javne nabavke. Dovodeći navedene stavove u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je i Sud BiH (Vijeće za upravne sporove i Apelaciono upravno vijeće) istoga stava kao i URŽ da je u predmetnom postupku neosnovana apelantova žalba kojom je, pozivajući se na odredbe člana 101 stav 1 tačka a) i člana 55 stav 2 Zakona o javnim nabavkama, tražio da URŽ usvoji žalbu jer mu tenderska dokumentacija nije dostavljena na uvid u predviđenom roku. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti navodi apelanta o proizvoljnosti u primjeni materijalnog prava, posebno zato što apelant u apelaciji, osim isticanja navoda koje je navodio u postupku pred URŽ, u tužbi za pokretanje upravnog spora i u zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vijeća za upravne sporove Suda BiH nije naveo nove razloge koje nisu imali u vidu URŽ, Vijeće za upravne sporove i Apelaciono vijeće donoseći osporenu odluku a koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja konkretne upravne stvari. Naime, Ustavni sud zapaža da je Apelaciono vijeće u konačnici dalo obrazloženje za svoj zaključak da su neosnovani navodi apelanta da su proizvoljno tumačene odredbe čl. 101 i 55 predmetnog zakona kada je apelantova žalba odbačena kao preuranjena. Apelaciono vijeće je ispitalo apelantove tvrdnje i dalo razloge zašto je smatralo da su neosnovane tvrdnje apelanta o obavezi ugovornog organa da u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva dostavi traženu tendersku dokumentaciju na uvid i da su u obrazloženjima odluka dati jasni razlozi utemeljeni na relevantnim odredbama Zakona o javnim nabavkama, a data obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Takođe, Ustavni sud iz raspoloživih dokumenata ne uočava da je apelantu u predmetnom postupku uskraćena dostava tenderske dokumentacije (koja mu je dostavljena 16. oktobra 2017. godine) i s tim u vezi pravo da učestvuje u predmetnom postupku javne nabavke.

32. U odnosu na navode apelanta da postoji neujednačena praksa sudova u predmetnim postupcima jer se veće povjerenje daje dokazima u elektronskom pravnom prometu ugovornom organu u odnosu na kandidate/ponuđače, a što se u konačnici tiče apelanta koji učestvuje u postupcima javnih nabavki, Ustavni sud zapaža da takav zaključak ne proizilazi iz konkretne odluke Apelacionog vijeća, niti je apelant dostavio sudske odluke u drugim predmetima kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje.

33. S obzirom na navedeno, dakle, imajući u vidu sadržaj odredbi materijalnog prava na kojim je utemeljena osporena odluka, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost ni u činjenicama predmeta, te bilo kakve razloge koji bi, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogli biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Apelacionog vijeća i Vijeća za upravne sporove.

34. Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom nije prekršeno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

35. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelant ove navode veže za proizvoljnu primjenu prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke kada je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Sud BiH u konačnici za svoju odluku kojom je odbijen zahtjev apelanta za preispitivanje sudske odluke dao dovoljno jasna i argumentovana obrazloženja iz kojih ne proizilazi proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa.

37. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

38. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-29/20 („Lala i Laćo“ d.o.o. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio