Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2402/21 (M. M.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2402/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2402/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Marko Mamić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Marko Mamić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 P 037545 21 Rev od 7. aprila 2021. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 037545 19 Gži od 27. januara 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Marko Mamić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, podnio je 6. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 P 037545 21 Rev od 7. aprila 2021. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 037545 19 Gži od 27. januara 2021. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio daljnje postupanje“ u predmetnom postupku do donošenja odluke Ustavnog suda.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 P 037545 17 I 3 od 3. maja 2018. godine, u izvršnom postupku pokrenutom po prijedlogu tražioca izvršenja (N.G.) protiv apelanta kao izvršenika na osnovu izvršne isprave (presude Općinskog suda od 29. decembra 2014. godine) dozvoljeno je predloženo izvršenje i obavezan apelant da tražiocu izvršenja isplati određene novčane iznose kako je to pobliže označeno izrekom predmetnog rješenja, te je određeno da će se predmetno izvršenje provesti na sredstvu predloženom od strane tražioca izvršenja (kod nadležnih banaka kod kojih su otvoreni računi apelanta).

3. Odlučujući o prigovoru apelanta izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 3. maja 2018. godine, Općinski sud je Rješenjem broj 68 0 P 037545 17 I 3 od 13. marta 2019. godine predmetni prigovor odbio kao neosnovan.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 13. marta 2019. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 68 0 P 037545 19 Gži od 27. januara 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 27. januara 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 68 0 P 037545 21 Rev od 7. aprila 2021. godine (u predmetnom rješenju, očiglednom omaškom tog suda, navedeno je da je predmetno rješenje doneseno 7. aprila 2020. godine) predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 14. Zakona o izvršnom postupku propisano da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova, te da je, osim toga, predmetnu reviziju podnio apelant lično, bez dokaza da ima položen pravosudni ispit, što je uslov propisan za dopustivost revizije shodno odredbama člana 301b. stav (2) Zakona o parničnom postupku. Vrhovni sud je zaključio da je, imajući u vidu navedeno, predmetnu reviziju trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da se Kantonalni sud nije očitovao na navode iz njegove žalbe, te ističe i da rješenje Vrhovnog suda nosi datum koji prethodi datumu sudske odluke protiv koje je predmetna revizija izjavljena.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U odnosu na osporena rješenja, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjima se odlučivalo o žalbi, odnosno reviziji apelanta izjavljenim u izvršnom postupku koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanata na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda od 29. decembra 2014. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelanta, već da su ona utvrđena predmetnom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, Ustavni sud zaključuje da predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2402/21 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio