Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2985/20 (B.V.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2985/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 2985/20, rješavajući apelaciju B. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio B. V.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 020764 15 I od 25.

marta 2015. godine.

Na osnovu člana 72. stav (2) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Općini Vareš da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za provođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 020764 15 I od 25. marta 2015. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Vareš da apelantu B. V. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Vareš da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio B. V.

zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 020764 14 Gž 2 od 28. januara 2015. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant B. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vareša, kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 17. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 073607 15 Rsž od 28. januara 2015. godine, te zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 P 020764 15 I od 25. marta 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 3. septembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je od Općine Vareš, Općinsko javno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: Općina Vareš), zatraženo 27. aprila 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 11. septembra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud je 10. septembra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.

5. Općina Vareš je 12. maja 2021. godine dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

7. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant 17. januara 2011. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tužene Općine Vareš radi naknade štete nastale na njegovoj parceli, v. sp. 6.380,00 KM. Presudom Općinskog suda broj 41 0 P 020764 11 P od 12. marta 2013. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je, između ostalog, tražio da se tužena obaveže da mu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 6.380,00 KM. Protiv navedene odluke apelant je uložio žalbu koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 P 020764 13 Gž od 22. jula 2013. godine uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

8. Iz apelacionih navoda proizlazi da je u ponovnom postupku apelant uredio tužbu i na glavnoj raspravi precizirao svoje potraživanje na iznos od 15.611,94 KM. Presudom Općinskog suda broj 41 0 P 020764 13 P 2 od 9. septembra 2014. godine obavezana je tužena da apelantu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 4.612,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počevši od podnošenja tužbe pa do isplate, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.781,79 KM, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan. Protiv navedene odluke apelant i tužena su podnijeli žalbe koje su Presudom Kantonalnog suda broj 41 0 P 020764 14 Gž 2 od 28. januara 2015. godine odbijene kao neosnovane.

Neizvršenje predmetnog rješenja o izvršenju

9. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant 24. marta 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika – Općina Vareš radi naplate novčanog potraživanja, pri tome predlažući izvršenje pljenidbom sredstava na računu izvršenika. Općinski sud je 25. marta 2015. godine donio Rješenje o izvršenju broj 41 0 P 020764 15 I kojim je dozvolio predmetno izvršenje.

10. Općinski sud je predmetno rješenje o izvršenju dostavio UniCredit banci na postupanje i provođenje. Navedena banka je 4. decembra 2015. godine obavijestila Općinski sud da je postupila po predmetnom rješenju, te ga zavela u redoslijed postupanja uz napomenu da je rješenje proslijedila izvršeniku imajući u vidu da će izvršenje na teret sredstava budžeta izvršenika biti provedeno u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta. O navedenom Općinski sud je 1. jula 2016. godine obavijestio apelanta.

11. Općinski sud je 13. marta 2019. godine pozvao apelanta da se izjasni o namirenju. Apelant je 25. marta 2019. godine urgirao pred Općinskim sudom na način da sud naloži banci da postupi po predmetnom rješenju, te je predložio nastavak postupka na računu izvršenika.

12. Općinski sud je 28. maja 2019. godine pozvao banku da postupi po predmetnom rješenju o izvršenju. Banka je 11. juna 2019. godine obavijestila sud da nije u mogućnosti postupiti po predmetnom rješenju o izvršenju zbog zakonskih ograničenja, pri tome navodeći da od izvršenika nije zaprimila odgovarajuću informaciju da su sredstva za predmetnu tražbinu predviđena na određenoj poziciji budžeta Općine. Navodi da je predmetno rješenje svrstano u red čekanja. O navedenom Općinski sud je obavijestio apelanta.

13. Apelant je 15. jula 2019. godine Općini Vareš podnio zahtjev za pristup informacijama o službenim vozilima kojima raspolaže, o čemu nije dobio odgovor.

14. Prema stanju spisa predmeta, rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant je naveo da dužina trajanja parničnog postupka ne zadovoljava standarde razumnog roka. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu oduke, ističući, između ostalog, da predmetno potraživanje do dana sastavljanja apelacije nije realizirano, kao i da nisu preduzete bilo kakve mjere da se ono realizira.

b) Odgovori na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je, između ostalog, naveo da je u svemu postupio u skladu s odredbama Zakona o izvršnom postupku, zbog čega apelaciju smatra neosnovanom.

17. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud nije povrijedio apelantova prava te predlaže da se apelacija odbije.

18. U odgovoru na apelaciju Općina Vareš je istakla da „nema namjeru“ da izbjegava ugovorom preuzete obaveze. Ističe da do izmirenja obaveza nije došlo zbog blokade računa koja je uslijedila od Porezne uprave i koja još uvijek traje, te zbog teške finansijske situacije u toj općini. Navodi da je u skladu s odredbom člana 138. stav 6. Zakona o izvršnom postupku i visini budžeta te općine planirana stavka za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju. U vezi s tim, navodi da je, imajući u vidu finansijsku situaciju i budžeta Općine, ova stavka planirana u maksimalnom iznosu, a u skladu sa zakonom. Ističe da su budžeti te općine javno objavljeni i postavljani na službenu internetsku stranicu te općine. Shodno navedenom, ističe da je ispunila svoju zakonsku obavezu u skladu sa svojim finansijskim mogućnostima, te da, kako navodi, nije doprinijela dugotrajnosti predmetnog postupka.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost u odnosu na parnični postupak

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja predmetnog parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 41 0 P 020764 14 Gž 2 od 28. januara 2015. godine Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

22. Ustavni sud ukazuje da je apelant 24. marta 2015. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu prvostepene presude, te Presude Kantonalnog suda broj 41 0 P 020764 14 Gž 2 od 28. januara 2015. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema navedene presude jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. augusta 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Kantonalnog suda. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka

c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na neizvršenje predmetnog rješenja o izvršenju

23. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonâ – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 41 0 P 020764 15 I od 25. marta 2015. godine na teret budžeta Općine Vareš došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Pravo na imovinu Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine.

Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...].

Relevantni principi i praksa Evropskog suda i Ustavnog suda

25. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Općine Vareš, te da nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti.

26. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su opći principi koji se odnose na neizvršenje presuda domaćih sudova na teret budžeta utvrđeni u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine (br. 41183/02, §§ 38-39, ESLJP 2006 XII). Naime, Evropski sud je u obrazloženju navedene presude naveo da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštovanje svojih obaveza proisteklih iz presude (vidi ibid., § 39; R. Kačapor i ostali protiv Srbije, br. 2269/06 et al., § 114, 15. januar 2008, te Arbačiauskienė protiv Litvanije, br. 2971/08, § 87, 1. mart 2016. godine). Doduše, ukazano je da se odgoda u izvršenju presude može opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. stav 1 (vidi Burdov protiv Rusije, br. 59498/00, § 35, ESLJP 2002-III, i Teteriny protiv Rusije, br. 11931/03, § 41, 30. juni 2005. godine).

27. Osim toga, prema praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke u korist aplikanta predstavlja miješanje u njegovo pravo na neometano uživanje imovine, kao što glasi prva rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi, između ostalih, Burdov, citirano u gornjem tekstu, § 40, Jasiūnienė protiv Litvanije, br. 41510/98, § 45, 6. mart 2003, i Voytenko protiv Ukrajine, br. 18966/02, § 53, 29. juni 2004. godine).

28. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje i na vlastitu praksu gdje je u brojnim odlukama razmatrao pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti i gdje je odgovarajućim nivoima vlasti nalagao da preduzmu adekvatne i dovoljne mjere koje će osigurati da imaoci pravosnažnih sudskih odluka namire svoja potraživanja u razumnom roku, čime bi se otklonilo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i imovinu (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013 godine, AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, AP 2110/08 od 12. oktobra 2011. godine, AP 3713/10 od 16. maja 2013. godine, AP 4120/17 od 12. marta 2019. godine, koja se kao i u konkretnom slučaju odnosila na neizvršenje sudske odluke na teret budžeta Općine Vareš u razumnom roku, Djelimična odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 483/18 od 9. septembra 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

29. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je Evropski sud 14. novembra 2017. godine usvojio dvije presude u odnosu na Bosnu i Hercegovinu (presude su konačne od 14. februara 2018. godine), koje se odnose na neizvršavanje pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr.) i na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Evropski sud, Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.). Evropski sud je u obje presude utvrdio da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja konačnih i izvršnih domaćih presuda u korist aplikanata.

30. Evropski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (vidi Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (vidi Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (vidi Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). Evropski sud je, razmatrajući mjere koje su ti kantoni preduzeli radi izvršenja ranije datih naloga, ustanovio da su navedeni kantoni usvajajući akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona brisao. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona, donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP 3566/19 i AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www. ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.

31. Međutim, za razliku od navedenih slučajeva, razmatrajući aplikacije koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo u razumnom roku, Evropski sud je 11. februara 2021. godine donio presude protiv BiH koje su riješene po već ustaljenoj praksi iz presuda Spahić i Kunić. U navedenim presudama je s pozivom na relevantnu praksu utvrđena povreda prava iz člana

6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršavanja sudskih odluka u razumnom roku. U obrazloženjima je ukazano da javna vlast, odnosno Kanton Sarajevo, nije preduzela sve neophodne mjere da omogući potpuno izvršenje sudskih odluka u razumnom roku. Radi se o presudama Ibrišimović i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija br. 15634/20 i dr., Duraković i Kreštalica protiv Bosne i Hercegovine, aplikacije br. 61555/19 i 61796/19, te Efendić, aplikacija broj 37130/19. Također, 15. aprila 2021. godine Evropski sud je donio presudu Crnić i dr. protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija br. 38070/19 i dr., gdje je iz istih razloga s pozivom na relevantnu praksu usvojio aplikacije zbog neizvršenja sudskih odluka u razumnom roku. Slijedeći navedenu praksu, Ustavni sud je odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2524/20 od 5. maja 2021. godine, kao i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 545/20 od 9. juna 2021. godine koja se tiče neizvršenja sudske odluke na teret budžeta Grada Mostara, dostupne na www.ustavnisud.ba, kojim je usvojio predmetne apelacije obuhvaćene navedenim odlukama, imajući u vidu da Kanton Sarajevo, odnosno Grad Mostar nisu izvršili ranije date naloge tako što bi usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku, te je naložio Kantonu Sarajevo, odnosno Gradu Mostaru da uspostavi adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Kantona Sarajevo, odnosno Grada Mostara naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

Pitanje neizvršenja rješenja o izvršenju u konkretnom slučaju

32. Ustavni sud zapaža da je predmetno rješenje o izvršenju doneseno 25. marta 2015. godine, kao i da je Općinski sud predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci radi zapljene novčanih sredstava izvršenika.

33. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Općina Vareš u predmetnom odgovoru na apelaciju nije navela u kojem roku apelant kao imalac sudske odluke na teret budžeta Općine Vareš može očekivati realizaciju svog potraživanja, odnosno u konkretnom slučaju Općina Vareš nije predočila mjere koje preduzima s ciljem izvršenja ranije datih naloga iz Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 4120/17 od 12. marta 2019. godine za iznalaženje sistemskog rješenja problema neizvršenja sudskih odluka u razumnom roku za sve imaoce sudskih odluka na teret budžeta Općine Vareš. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Općina Vareš u predmetnom odgovoru na apelaciju ostala u okviru odgovora na ranije podnesenu apelaciju u navedenom predmetu i iznijela gotovo identične navode za neprovođenje predmetnog rješenja o izvršenju kao i 3. augusta 2018. godine kada je dostavila odgovor na apelaciju u predmetu broj AP 4120/17.

34. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da iz odgovora koji je dostavljen Ustavnom sudu Općina Vareš još uvijek nije usvojila akcioni plan kojim bi se omogućilo izvršenje sudskih odluka na teret budžeta te općine u razumnom roku, niti je preduzela neke nove mjere s ciljem izvršenja svoje pozitivne obaveze zaštite ljudskih prava imaoca sudskih odluka na teret budžeta te općine, niti je u odgovoru na apelaciju navela da je preduzela neke mjere.

35. Ustavni sud podsjeća da je odlučujući o sličnom ustavnopravnom pitanju, neizvršenju sudske odluke na teret budžeta javne vlasti u razumnom roku zbog propusta javne vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu i usvoji adekvatne i dovoljne mjere da imaoci sudskih odluka na teret budžeta javne vlasti u razumnom roku namire svoje potraživanje u odlukama o dopustivosti i meritumu br. AP 2524/20 od 5. maja 2021. godine i AP 545/20 od 9. juna 2021. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba) utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i naložio odgovarajućoj javnoj vlasti da u cijelosti preuzme svoju ulogu i uspostavi adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta javne vlasti naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

36. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na slično pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenim odlukama, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na svoje odluke br. AP 2524/20 od 5. maja 2021. godine i AP 545/20 od 9. juna 2021. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba).

37. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu ranije navedenu noviju praksu Evropskog suda koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa javne vlasti u razumnom roku, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije jer neprovođenjem rješenja o izvršenju u dužem periodu (od oko šest godina), te nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg perioda s ciljem potpunog izvršenja pravosnažne odluke nadležne vlasti lišile ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu svakog korisnog efekta i onemogućile apelanta da dobije novac na koji ima pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci.

38. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Općine Vareš u cijelosti preuzmu svoju ulogu i uspostave adekvatan mehanizam koji omogućava apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Općine Vareš naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku. Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 20514/15 i dr. i Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 68955/12 i dr.) dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja rješenja o izvršenju apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

41. Ovu naknadu je dužna platiti Općina Vareš u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

42. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

44. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nadležna javna vlast nije preduzimala neophodne mjere s ciljem izvršenja pravosnažne odluke tokom dužeg perioda kako bi omogućila da apelant i drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta Općine Vareš dobiju novac na koji imaju pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci, čime je apelantu prekršeno ustavno pravo na pravično suđenje i imovinu.

45. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Općine Vareš u cijelosti preuzmu svoju ulogu i omoguće apelantima i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Općine Vareš naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.

46. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2985/20 (B.V.) | Sudska praksa | Aktio