Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2345/21 (JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo - ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2345/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u VelikomE vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. rujna 2021. godine, u predmetu broj AP-2345/21, rješavajući apelaciju koju je podnio JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo - ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo - ZD Rudnici "Kreka" d.o.o.
Tuzla protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 03 0 U 012486 16 Uvp od 24. ožujka 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo - ZD Rudnici "Kreka" d.o.o. Tuzla (u daljnjemu tekstu: apelant), podnio je 1. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 012486 16 Uvp od 24. ožujka 2021. godine.
2. Zaključkom Općinskoga vijeća Tuzla (u daljnjemu tekstu: tuženik) od 28. travnja 2014. godine odbačen je prijedlog apelanta za obnovu postupka donošenja odluke o promjeni statusa nepokretnosti od 25. travnja 2013. godine.
3. Presudom Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) od 21. listopada 2016. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv zaključka tuženika od 28. travnja 2014. godine.
4. Presudom Vrhovnoga suda od 24. ožujka 2021. godine odbijen je zahtjev apelanta za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnoga suda od 21. listopada 2016. godine.
5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je čl. 4. st. 2. Zakona o prometu nepokretnosti propisano da nepokretnost za koju je odlukom skupštine općine utvrđeno da više ne služi općoj uporabi, može biti u prometu. Vrhovni je sud istakao da je provjerom tijekom postupka nesporno utvrđeno da je apelant u posjedovnome listu upisan na temelju aerofotogrametrijskoga snimanja od 1966. godine, dakle, bez pravnoga utemeljenja, a da u zemljišnoj knjizi apelant nije bio niti upisan, nego je predmetna nekretnina upisana kao javno dobro, dakle, radi se o imovini bez titulara. Vrhovni je sud istakao da apelant nije ponudio niti jedan dokaz da ima valjan pravni temelj za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Vrhovni je sud istakao da imajući u vidu da je postupak donošenja osporavane odluke proveden sukladno Zakonu o prometu nepokretnosti, kao i činjenicu da odluka tuženika nema karakter upravnoga akta, a apelant nije dokazao vlasnička prava na nepokretnosti koje je bilo dobro u općoj uporabi, pravilno je tuženik odlučio o prijedlogu za obnovu postupka shodno odredbi čl. 246. st. 9. Zakona o upravnom postupku, nakon što je omogućio sudjelovanje apelanta u postupku. Vrhovni je sud istakao da je, naime, Služba za geodetske i imovinsko pravne poslove tuženika od apelanta tražila da dostavi dokaz o tomu da ima valjan pravni temelj za stjecanje predmetne nekretnine, što apelant od 15. srpnja 2013. godine kada mu je upućen predmetni poziv za dopunu, pa do donošenja zaključka tuženika od 28. travnja 2014. godine nije niti učinio, a niti je to dostavio uz tužbu, niti uz zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Obzirom na to da apelant ima status javnoga poduzeća, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zajamčenih odredbama Europske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Europska konvencija pruža minimum zaštite glede ljudskih prava i temeljnih sloboda, a da Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stanovište da, prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako tko je bio stranka u određenom postupku i tko ima presudu bilo kojega suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnome sudu. Sukladno tomu, državni organi i javna vlast, kao sudionici sudbenih postupaka, uživaju jamstva prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelanta za ponavljanje/obnovu pravomoćno okončanoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu, prema kojoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, načelno, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluka Ustavnoga suda br. AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnoga značenja pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli obnova pravomoćno okončanoga postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić