Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2090/21 (M. L. i N. R.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Disciplinski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2090/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2090/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Miroslav Ljuboja i Nedeljko Rakita, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Miroslav Ljuboja i Nedeljko Rakita protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 Rs 046329 21 Rsž 2 od 9. aprila 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Ljuboja i Nedeljko Rakita (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti) iz Mrkonjić Grada, koje zastupa Luka Vulin advokat iz Mrkonjić Grada, podnijeli su 14. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 Rs 046329 21 Rsž 2 od 9. aprila 2021. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 Rs 046329 19 Rs 2 od 21. januara 2021. godine poništeno je kao nezakonito rješenje Disciplinske komisije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUP RS) od 23. novembra 2017. godine (kojim su apelanti oglašeni disciplinski odgovornim za teže povrede radne dužnosti) i rješenje Policijskog odbora MUP RS od 28. februara 2018. godine (kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelanata izjavljena protiv prednjeg prvostepenog rješenja), te je obavezana tužena (Republika Srpska, MUP RS, Policijski odbor Banjaluka) da apelantima na ime naknade troškova postupka isplati određeni novčani iznos.
3. Odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužene izjavljenim protiv presude Osnovnog suda od 21. januara 2021. godine, Okružni sud je Presudom broj 75 0 Rs 046329 21 Rsž 2 od 9. aprila 2021. godine predmetnu žalbu i dopunu žalbe usvojio i preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata, te je preinačio i odluku o troškovima postupka tako što je obavezao apelante da tuženoj naknade troškove predmetnog postupka u iznosu od 2.049,75 KM.
4. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je odredbama člana 117. stav (1) tačka 2) Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima (u daljnjem tekstu: Zakon) propisano da su teže povrede dužnosti, između ostalog, neizvršavanje, nesavjesno i neblagovremeno izvršavanje poslova i zadataka. Dalje, da je tačkom 11. Uputstva o postupanju sa privedenim, dovedenim, zadržanim i licima lišenim slobode (u daljnjem tekstu: Uputstvo) propisano da se, prilikom lišenja slobode, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske, obavezno vrši pretres lica, te da policijski službenik nadležan za lica lišena slobode, po prihvatu takvog lica u organizacionu jedinicu MUP RS, detaljno vrši pretres uz privremeno oduzimanje predmeta koje lice lišeno slobode posjeduje. Takođe, da je tačkom 11.4. Uputstva propisano da se o oduzetim predmeta iz tačke 11. Uputstva licu lišenom slobode izdaje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta. Okružni sud je naveo da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da je prvoapelant lišio slobode J.B. zbog narušavanja javnog reda i mira, te da ga je priveo u Policijsku stanicu Jezero (u daljnjem tekstu: PS Jezero), izvršio pretres navedenog lica i privremeno mu oduzeo predmete. Dalje, da je u vrijeme privođenja J.B. dežurni policajac bio drugoapelant koji je imao obavezu da prihvati lice lišeno slobode. Okružni sud je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka elektrotehničke struke Ž.T. koji je vještačio video zapis (video snimak nadzorne kamere) i čiji je nalaz čitan na ročištu za glavnu raspravu, proizlazi da je prvoapelant u 22.44 sati u PS Jezero priveo lice lišeno slobode (J.B.) a u 22.54 sati da je započeo pretres navedenog lica u hodniku, nakon čega je J.B. izvadio predmete iz džepa i iste predao prvoapelantu, koji je oduzete predmete predao A.M., bez izdavanja potvrde licu lišenom slobode o privremenom oduzimanju predmeta. Dalje, da iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi da je, za vrijeme dok je vršeno pretresanje lica J.B., drugoapelant sve posmatrao i povremeno komunicirao sa policijskim službenicima u desnoj i prvoj prostoriji, te da je u 22.56 sati J.B. ušao u prostoriju za zadržavanje, a da je za njim, držeći u ruci kaiš i nešto što asocira na pertle ušao i prvoapelant. Okružni sud je naveo da, dakle, iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka jasno proizlazi kako su postupali apelanti i koje propuste su, u smislu tačke 11. Uputstva, isti napravili nakon privođenja lica lišenog slobode J.B. u PS Jezero. Okružni sud je dalje naveo da iz iskaza J.B koji je pročitan na glavnoj raspravi proizlazi da ga je prvoapelant pretresao u hodniku PS Jezero, oduzeo mu lične stvari i dokumenta bez izdavanja potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i nakon toga ga smjestio u prostoriju za zadržavanje. Okružni sud je naveo da je svjedok A.M. u svom iskazu koji je pročitan na glavnoj raspravi tvrdio da je pretres J.B. vršen u prvoj prostoriji sa lijeve strane od ulaznih vrata, da su se oduzeti predmeti nalazili u vrećici na stolu u toj prostoriji i da je nakon oduzimanja predmeta sačinjena potvrda o privremenom oduzimanju predmeta. Okružni sud je naveo da, međutim, iskaz tog svjedoka ne potvrđuje da su apelanti postupali u skladu sa Uputstvom, s obzirom da je taj iskaz suprotan nalazu i mišljenju navedenog vještaka i iskazima svjedoka M.P. i D.P. čiji su iskazi pročitani na glavnoj raspravi, koji su tvrdili da u prostoriji prvoj lijevo od ulaznih vrata u PS Jezero na stolu nisu bili nikakvi predmeti. Okružni sud je naveo da se, imajući prednje u vidu, osnovano žalbom tužene ukazuje da iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da apelanti nisu preduzeli obavezne radnje propisane aktima tužene, a čije iskaze prvostepeni sud nije cijenio. Okružni sud je naveo da, dakle, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka elektrotehničke struke, te iskaz J.B., kao i iskaze svjedoka M.P. i D.P., proizlazi da apelanti nisu postupili u skladu sa Uputstvom, slijedom čega su počinili težu povredu radne dužnosti iz odredbi člana 117. stav (1) tačka 2) Zakona.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, između ostalog, navode da video snimak nadzorne kamere i nalaz i mišljenje vještaka koji je vještačio predmetni video snimak ne mogu biti odlučujući materijalni dokazi u konkretnom postupku, budući da je taj video zapis „u lošoj rezoluciji“. Takođe smatraju da Okružni sud nije trebao da prihvati iskaz J.B. koji je lišen slobode zbog narušavanja javnog reda i mira u alkoholiziranom stanju, a da ne prihvati iskaz svjedoka A.M. Dalje ističu da se u konkretnom slučaju nikako ne može raditi o težoj povredi radne dužnosti, nego o lakšoj povredi radne dužnosti (budući da „nametnuta obaveza potpisivanja potvrde predstavlja samo formalizam“).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi (navodnom pogrešnom ocjenom dokaza) utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona i Uputstva, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U odnosu na navode apelanata kojima osporava ocjenu dokaza u predmetnom postupku, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju Okružnog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić