Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2100/21 (H.H.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Uknjižba
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2100/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2100/21, rješavajući apelaciju koju je podnio H. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. H.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 012608 21 Gž od 14. aprila 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. H. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Eldin Bašić advokat iz Maglaja, podnio je 15. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 012608 21 Gž od 14. aprila 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, dozvoljena je, po zahtjevu M.D., a na osnovu ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. septembra 2020. godine (zaključenog između prodavca A.M. kao vlasnika predmetne nekretnine i kupca M.D.), uknjižba prava vlasništva u kolonu Upisi B lista zemljišnoknjižnog uloška 1074 k.o. Moševac na nekretnini (pobliže označenoj izrekom prvostepenog rješenja) u korist M.D. sa dijelom od 1/1.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da se u zemljišnoknjižnom postupku primjenjuje načelo strogog formalnog legaliteta što znači da se relevantne činjenice za odlučivanje o zahtjevu za upis utvrđuju na osnovu isprava priloženih uz zahtjev za upis, s tim da se zahtjev za upis i njegovi prilozi ispituju samo u granicama određenim načelom zakonitosti zemljišnoknjižnog prava. Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju, imajući navedeno u vidu, pravilno prvostepeni sud dozvolio uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, budući da predmetni zahtjev nije imao nedostataka u smislu odredbi čl. 41. i 42. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH, te da je odgovarao stanju u zemljišnim knjigama. Kantonalni sud je dalje naveo da navedenim zakonom, a ni Pravilnikom o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima, nije propisano da se o podnesenom zahtjevu za upis prava vlasništva obavještava osoba koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva, a pogotovo ne osoba koja je ranije bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine. Kantonalni sud je u vezi s tim ukazao da u konkretnom slučaju apelant nije osoba koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva bila upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva, već je kao vlasnik bila upisana A.M., na osnovu pravosnažnog rješenja o dosudi nepokretnosti kupcu Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 5. marta 2019. godine (donesenog u izvršnom postupku u kojem je apelant imao status izvršenika). Kantonalni sud je dalje naveo da apelant osporava zakonitost prednjeg rješenja o dosudi nepokretnosti kupcu Općinskog suda od 5. marta 2019. godine, pa je u vezi s tim ukazao da, kako je zemljišnoknjižni postupak strogo formalan postupak, to zemljišnoknjižni sud nema ovlašćenje da postupa po odredbama izvršnog prava i da ispituje jesu li ostvarene pretpostavke za donošenje rješenja o dosudi. Kantonalni sud je takođe naveo da okolnost da je za predmetnu nekretninu upisana zabilježba izvršenja za predmetni zemljišnoknjižni postupak nije od značaja, budući da zabilježba izvršenja nema dejstvo zabrane raspolaganja, niti predstavlja blokadu zemljišne knjige, pa upis zabilježbe izvršenja nije prepreka za prometovanje nekretninom i za upis prava vlasništva, kako je to ispravno zaključio prvostepeni sud. Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da nije bio upoznat sa predmetnim zemljišnoknjižnim postupkom, odnosno da nije bio pozvan da se o istom izjasni. Dalje smatra da je prvostepeno rješenje nezakonito jer se zasniva na rješenju o dosudi Općinskog suda od 5. marta 2019. godine kojim je njegova nekretnina prešla u vlasništvo A.M., a da on pri tome nije bio upoznat da je to tako. Takođe navodi da je na predmetnoj nekretnini upisana zabilježba izvršenja, pa da bi stoga bilo ekonomično, svrshishodno i pravično da se sačeka sa okončanjem svih postupaka, budući da mu je sporna imovina nezakonito oduzeta. Relevantne odredbe

5. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 - OUS FBiH i 94/20 - Rješenje US FBiH) Član 41.

Zainteresovane osobe (1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

[…] Član 42.

Provjera zahtjeva za upis Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:

1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH, dao jasne razloge zbog kojih smatra da je pravilno u konkretnom slučaju odlukom prvostepenog suda dozvoljena uknjižba prava vlasništva, a u takvom obrazloženju Kantonalnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U odnosu na apelantove navode da je prvostepeno rješenje nezakonito jer se zasniva na rješenju o dosudi Općinskog suda od 5. marta 2019. godine (čiju zakonitost takođe osporava), Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud ukazao da se u zemljišnoknjižnom postupku, kakav je predmetni postupak, taj sud ne bavi pitanjima koja se tiču izvršnog postupka, nego samo utvrđuje da li su ispunjene zakonske pretpostavke da se izvrši uknjižba prava vlasništva, a Ustavni sud takvo obrazloženje Kantonalnog suda ne smatra proizvoljnim. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2100/21 (H.H.) | Sudska praksa | Aktio