Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2251/21 (R. S.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2251/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2251/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Radoje Simić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Radoje Simić protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 051870 20 Gž od 9. marta 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 P 051870 18 P od 24. augusta 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Radoje Simić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, podnio je 23. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 P 051870 20 Gž od 9. marta 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 P 051870 18 P od 24. augusta 2020. godine. Apelant je podneskom od 23. augusta 2021. godine dopunio apelaciju dostavom dokumenata.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i obavezan tuženi (ZEDP „Elektro Bijeljina“ a.d. Bijeljina, RJ ,,Elektrodistribucija“ Vlasenica) da ukloni izvor opasnosti od koga apelantu prijeti šteta tako što će osigurati da se nakrivljeni, noseći niskonaponski drveni stub-bandera, koji je postavljen na parceli, bliže navedenoj u izreci presude, osigura od daljeg naginjanja što bi prouzrokovalo štetu na porodičnoj kući apelanta. Osim toga, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u dijelu u kome je tražio da tuženi ukloni izvor opasnosti od štete koju pričinjavaju goli žičani vodovi na parceli, bliže navedenoj u izreci presude, tako što će gole žice zamijeniti samonosivim izolovanim kablom ili podzemnim kablom.
3. U obrazloženju prvostepene odluke Osnovni sud je naveo, između ostalog, da je uviđajem na licu mjesta i osnovom nalaza i mišljenja vještaka elektrotehničke struke utvrdio da predmetna niskonaponska mreža koja se nalazi na parceli, bliže navedenoj u izreci presude, izgrađena u skladu sa tehničkim normativima za izgradnju elektroenergetskih objekata i ne predstavlja izvor opasnosti od koga prijeti šteta apelantu. Dalje je naveo da je uviđajem na licu mjesta utvrdio da je izvršeno zasađivanje sadnica mlađih voćki neposredno ispod i pored trase odvojka niskonaponske nadzemne mreže, a što je u suprotnosti sa članom 87. Zakona o električnoj energiji. Naime, ukazao je da je članom 87. Zakona o električnoj energiji propisano da je zabranjeno zasađivanje rastinja na zemljištu iznad, ispod ili na nepropisnoj udaljenosti od elektroenergetskih vodova i postrojenja kojima se može ugroziti sigurnost tih vodova odnosno postrojenja, te ljudskih života i imovine. Nadalje je naveo da je osnovom nalaza i mišljenja vještaka elektrotehničke struke utvrđeno da su prilikom izgradnje niskonaponske mreže provodnici postavljeni na odgovarajuću visinu, ali da vegetativni razvoj mladih voćki predstavlja izvor opasnosti od koga prijeti šteta apelantu, s obzirom na prirodnu tendenciju kontinuiranog smanjivanja sigurnosnih visina i udaljenosti. Naveo je da je na osnovu izvedenih dokaza utvrdio da je navedena niskonaponska mreža izgrađena 1972.godine, da su prilikom izgradnje iste provodnici postavljeni na odgovarajuću visinu, te da je zasađivanje sadnica izvršeno nakon izgradnje niskonaponske mreže, jer je na licu mjesta utvrđeno da se radi o sadnicama mladih voćki. S tim u vezi je naveo da tuženi zbog toga nije dužan da ukloni provodnike niskonaponske mreže koji predstavljaju izvor opasnosti od koga prijeti šteta apelantu, a koja se ogleda u nemogućnosti ubiranja plodova. Također je naveo da je nalaz i mišljenje vještaka elektrotehničke struke u cijelosti prihvatio kao objektivan i logičan, bez obzira na primjedbe apelanta, jer je vještak nakon uviđaja na licu mjesta i uvida u svu potrebnu dokumentaciju u cijelosti postupio po rješenju suda o određivanju vještačenja, te naglasio da je vještak detaljno obrazložio nalaz i da njegovi navodi nisu opovrgnuti nijednim izvedenim dokazom tokom postupka.
4. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud odbio apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio otklanjanje opasnosti od štete koju proizvode goli žičani vodovi, tako što će se gole žice zamijeniti samonosivim izolovanim kablom ili podzemnim kablom. Naveo je da je prvostepeni sud nalaz i mišljenje vještaka elektrotehničke struke cijenio kao objektivan i stručan, a koji vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da su prilikom izgradnje niskonaponske mreže provodnici postavljeni na odgovarajuću visinu, ali da vegetativni razvoj mladih voćki predstavlja izvor opasnosti od koga prijeti šteta apelantu, s obzirom na prirodnu tendenciju kontinuiranog smanjivanja sigurnosnih visina i udaljenosti. S tim u vezi je naveo da je prvostepeni sud, na osnovu provedenih dokaza i utvrđenih činjenica, dao valjane razloge za svoju odluku, koje razloge u cijelosti prihvata i taj sud, te da odluka prvostepenog suda nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima apelanta.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da djelimično usvojeni tužbeni zahtjev ne znači mnogo apelantu, jer je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji je za apelanta glavni, odnosno koji je i dalje bojazan za nastanak štete i korištenje plodova, odnosno cjelokupne imovine apelanta. Dalje navodi da se prvostepeni sud samo bazirao na nalazu i mišljenju vještaka elektrotehničke struke, a što prihvata i drugostepeni sud, te ističe da je navedeni nalaz i mišljenje dat suprotno stanju na terenu, te da prvostepeni sud prihvata nalaz i mišljenje koji je protivan pravilima struke i nauke i koji je nestručan.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari cijenjeni dokazi, utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne Zakona o električnoj energiji, u obrazloženju svojih odluka dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi proizvoljnost. U odnosu na apelantove navode koji se odnose na ocjenu dokaza nalaza i mišljenja vještaka elektrotehničke struke, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene nalaza i mišljenja vještaka elektrotehničke struke, o čemu se izjasnio i drugostepeni sud povodom apelantove žalbe protiv prvostepene presude, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić