Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2124/21 (M. M.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2124/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. rujna 2021. godine, u predmetu broj AP-2124/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Mersija Mujić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mersije Mujić podnesena protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 03 0 U 020597 20 U od 20. travnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mersija Mujić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srebrenika, koju zastupa Hajrudin Škahić odvjetnik iz Srebrenika, podnijela je 16. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 020597 20 U od 20. travnja 2021. godine.

2. Rješenjem Službe za boračko-invalidsku zaštitu Općine Srebrenik (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ) od 30. kolovoza 2006. godine odlučeno je da apelantici, zbog stupanja u izvanbračnu zajednicu, prestaje pravo na obiteljsku invalidninu.

3. Rješenjem prvostupanjskog organa od 12. veljače 2020. godine odbijen je prijedlog apelantice za obnovu upravnog postupka koji je okončan pravomoćnim rješenjem od 30. kolovoza 2006. godine.

4. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 21. srpnja 2020. godine odbijen je kao neutemeljen apelantičin priziv protiv rješenja prvostupanjskog organa.

5. Presudom Kantonalnoga suda od 20. travnja 2021. godine odbijena je tužba apelantice podnesena protiv rješenja tuženog organa od 21. srpnja 2020. godine.

6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je pravomoćnim rješenjem od 30. kolovoza 2006. godine odlučeno da apelantici, zbog stupanja u izvanbračnu zajednicu, prestaje pravo na obiteljsku invalidninu, a da je apelantica 15. studenog 2019. godine podnijela prijedlog za obnovu tog upravnog postupka. Kantonalni sud je istakao da su rješenjem tuženog organa i rješenjem prvostupanjskog organa počinjene izvjesne povrede pravila postupka, ali da se te povrede, u kontekstu nesporno utvrđenog činjeničnog stanja, ne mogu smatrati bitnim, jer, u konkretnom slučaju, nije bilo mogućnosti za udovoljavanje prijedlogu za obnovu postupka zbog njegove očigledne neblagovremenosti. Stoga, je prema mišljenju Kantonalnoga suda, prijedlog apelantice, uz pravilnu primjenu procesnog prava, morao biti odbačen kao neblagovremen, što za apelanticu ne bi bilo ništa povoljnije. Kantonalni sud je ukazao da stranka u slučaju iz članka 246. točka 1. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana, i to od dana kad je mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze, dok je odredbama stavka 3. istog članka propisano da se nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konačnog rješenja stranci obnova ne može tražiti niti se može pokrenuti po službenoj dužnosti. Pored toga je istakao da iz odredaba člana 251. ZUP slijedi da je stranka u prijedlogu za obnovu dužna, između ostalog, navesti i okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Kantonalni sud je istakao da u konkretnom slučaju apelantica u prijedlogu za obnovu postupka, a ni u toku trajanja postupka, pa čak ni u tužbi, nije navela nijednu činjenicu ili dokaz koji upućuju na zaključak da je prijedlog za obnovu postupka podnesen u subjektivnom zakonskom roku od 30 dana. Kantonalni sud je, također, istakao da iz činjenica predmeta očiglednim proizlazi da je prijedlog podnesen poslije isteka objektivnog zakonskog roka od pet godina, poslije kojeg se, sukladno odredbama članka 249. stavak 1. toč. 1. i 5. i st. 3. i 4. ZUP, obnova može tražiti, odnosno pokrenuti samo iz razloga navedenih u članku 246. tač. 2, 3. i 5. ZUP. Kantonalni sud je, dakle, istakao da iz činjenica predmeta slijedi da je u konkretnom slučaju prijedlog za obnovu postupka podnesen poslije oko osam godina od isteka objektivnog zakonskog roka od pet godina, koji rok je istekao još 2011. godine, s obzirom na dan podnošenja prijedloga. Kantonalni sud je stoga istakao da je prvostupanjski organ pogriješio utoliko što prijedlog apelantice za obnovu nije odbacio kao neblagovremen, i što o isteku, objektivnog roka nije utvrdio i naveo činjenice iz predmeta. Međutim, s obzirom da su činjenice koje se tiču neblagovremenosti prijedloga nesumnjive, sud smatra da ova povreda pravila postupka, kao i povreda postupka koja je učinjena propuštanjem navođenja konkretnih činjenica i dokaza o neblagovremenosti prijedloga za obnovu postupka, ne predstavljaju bitne povrede postupka zbog kojih bi se osporeni i prvostepeni akt morali poništiti, jer se prijedlogu apelantice svakako ne bi moglo udovoljiti zbog njegove neblagovremenosti.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelantice za ponavljanje pravomoćno okončanoga upravnoga postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelantice. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu, prema kojoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, u načelu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluka Ustavnoga suda br. AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnoga značenja pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelantice, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2124/21 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio