Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2443/21 (F. A.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2443/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2443/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Fatima Alijagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Fatima Alijagić protiv zaključaka Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 073146 20 I 3 od 10. juna 2021. godine, 46 0 P 073146 18 I 2 od 14. oktobra 2019. godine, 46 0 P 073146 18 I 2 od 12. septembra 2019. godine i 46 0 P 073146 18 I 2 od 4. jula 2019. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 073146 18 I 2 od 24. decembra 2018. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Fatima Alijagić protiv zaključaka Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 073146 20 I 3 od 10. juna 2021. godine, 46 0 P 073146 18 I 2 od 14. oktobra 2019. godine, 46 0 P 073146 18 I 2 od 12. septembra 2019. godine i 46 0 P 073146 18 I 2 od 4. jula 2019. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 073146 18 I 2 od 24. decembra 2018. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.

Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Fatima Alijagić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Donjeg Vakufa, podnijela je 8. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključaka Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 073146 20 I 3 od 10. juna 2021. godine, 46 0 P 073146 18 I 2 od 14. oktobra 2019. godine, 46 0 P 073146 18 I 2 od 12. septembra 2019. godine i 46 0 P 073146 18 I 2 od 4. jula 2019. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 46 0 P 073146 18 I 2 od 24. decembra 2018. godine. Takođe, apelantkinja je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere „budući da izvršni postupak još nije okončan, budući da deložacija nije urađena“.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 46 0 P 073146 18 I 2 od 24. decembra 2018. godine, u izvršnom postupku tražilaca izvršenja (N.Ž. i M.B.) protiv izvršenika (S.A.), određeno je izvršenje na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda od 22. januara 2018. godine. Predmetnim rješenjem o izvršenju određeno je predloženo izvršenje koje će se sprovesti procjenom i prodajom nekretnine u vlasništvu izvršenika, pobliže označene prijedlogom za izvršenje koji je sastavni dio predmetnog rješenja o izvršenju (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina), te namirenjem tražilaca izvršenja iz iznosa dobijenog na navedeni način.

3. Zaključkom Općinskog suda broj 46 0 P 073146 18 I 2 od 4. jula 2019. godine određena je prodaja usmenim javnim nadmetanjem predmetne nekretnine, te je određeno da će se ročište za prodaju nekretnina održati 11. septembra 2019. godine. Navedenim zaključkom određena je tržišna vrijednost predmetne nekretnine, utvrđena na osnovu procjene vještaka građevinske struke, te je određeno da se predmetne nekretnine ne mogu prodati ispod ½ utvrđene vrijednosti. Određeni su način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje.

4. Zaključkom Općinskog suda broj 46 0 P 073146 18 I 2 od 12. septembra 2019. godine određeno je drugo ročište za prodaju usmenim javnim nadmetanjem predmetne nekretnine, te je određeno da će se ročište za prodaju nekretnina održati 14. oktobra 2019. godine. Navedenim zaključkom određena je tržišna vrijednost predmetne nekretnine, utvrđena na osnovu procjene vještaka građevinske struke, te je određeno da se predmetne nekretnine ne mogu prodati ispod 1/3 utvrđene vrijednosti. Određeni su način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje.

5. Zaključkom Općinskog suda broj 46 0 P 073146 18 I 2 od 14. oktobra 2019. godine određeno je treće ročište za prodaju usmenim javnim nadmetanjem predmetne nekretnine, te je određeno da će se ročište za prodaju nekretnina održati 18. novembra 2019. godine. Navedenim zaključkom određena je tržišna vrijednost predmetne nekretnine, utvrđena na osnovu procjene vještaka građevinske struke, te je određeno da se predmetne nekretnine ne mogu prodati ispod 1/6 utvrđene vrijednosti. Određeni su način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 P 073146 20 I 3 od 9. februara 2021. godine apelantkinja je, na prijedlog tražilaca izvršenja, imenovana kao privremeni zastupnik nasljednika umrlog izvršenika. Odlučujući o prigovoru apelantkinje izjavljenom protiv rješenja Općinskog suda od 9. februara 2021. godine, taj sud je Rješenjem broj 46 0 P 073146 20 I 3 od 28. aprila 2021. godine predmetni prigovor odbio kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je odredbama člana 34. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da će sud, u slučaju smrti izvršenika koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika, ako to predloži tražilac izvršenja u roku od 15 dana od dana kada je primio obavijest suda o smrti izvršenika, nasljednicima umrlog izvršenika postaviti privremenog zastupnika na trošak tražioca izvršenja. Općinski sud je naveo da je, samim tim, zakonski rok od 15 dana za predlaganje privremenog zastupnika počeo teći od prijema obavijesti o smrti izvršenika, pa, kako su tražioci izvršenja obavještenje o smrti izvršenika primili 4. februara 2021. godine, a dopisom od 5. februara 2021. godine (koji je taj sud zaprimio 8. februara 2021. godine) predložili da se apelantkinja imenuje kao privremeni zastupnik, to je Općinski sud primjenom odredbi člana 34. ZIP pravilno donio prvostepeno rješenje.

7. Zaključkom Općinskog suda broj 46 0 P 073146 20 I 3 od 10. juna 2021. godine zakazano je ročište za 14. jul 2021. godine (očigledno greškom navedeno „14. jul 2022. godine“) radi provođenja radnje izvršenja, uvođenja u posjed kupca predmetne nekretnine (E.H.). U osporenom zaključku Općinski sud je naveo da će se izvršenje sprovesti tako što će sudski izvršilac tog suda uz asistenciju sudske policije predati u posjed kupcu predmetne nekretnine slobodne od lica i stvari, dok će pokretne stvari uklonjene sa predmetnih nekretnina predati nasljedniku izvršenika, odnosno apelantkinji, članu njegovog domaćinstva ili njegovom punomoćniku. Osnovni sud je dalje pozvao nasljednika izvršenika, odnosno apelantkinju kao privremenog zastupnika da, do datuma na koji je određeno predmetno sprovođenje izvršenja, dobrovoljno isprazni i preda u posjed predmetne nekretnine, te da o tome obavijesti Općinski sud i tražioce izvršenja.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, između ostalog, navodi da se predmetno izvršenje nije trebalo sprovoditi na predmetnoj nekretnini, te da je izvršenik u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje u svom vlasništvu imao putničko motorno vozilo na kojem se moglo sprovesti predmetno izvršenje, te ističe da je advokat E.B. (punomoćnik izvršenika) takođe načinila propust jer nije izjavljivala prigovore u tom pravcu, niti je tražila da se izvršenje odredi na drugoj imovini, zbog čega je apelantkinja protiv nje podnijela krivičnu prijavu.

Relevantni propisi

9. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH).

10. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH i 55/18 - Rješenje US BiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 71.

Promjena predmeta izvršenja (1) Izvršenik može u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja o izvršenju predložiti da se izvršenje odredi na drugom predmetu izvršenja. Uz prijedlog izvršenik je dužan da podnese dokaz o svom pravu na drugom predmetu izvršenja na osnovu kog je na tom predmetu moguće odrediti izvršenje protiv izvršenika.

(2) Sud će prijedlog da dostavi tražiocu izvršenja koji se o njemu može izjasniti u roku od tri dana od dana dostave. U tom roku tražilac izvršenja može da postavi zahtjev za nadoknadu troškova započetog postupka izvršenja nad nekretninom, te zatraži davanje osiguranja za nadoknadu štete koju bi mogao trpiti zbog promjene predmeta izvršenja.

(3) Sud odlučuje o prijedlogu rješenjem u roku od osam dana od dana prijema odgovora tražioca izvršenja iz stava 2. ovog člana ili isteka roka za njegovo podnošenje.

[…] Član 82.

Zaključak o prodaji (1) Nakon provođenja postupka za utvrđivanje vrijednosti nekretnine sud donosi zaključak o prodaji nekretnine kojim se utvrđuje vrijednost nekretnine i određuju način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, ako se prodaja vrši putem javnog nadmetanja.

[…]

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glase:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a)U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

12. U odnosu na osporeno rješenje o izvršenju i osporene zaključke, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantkinja, dakle, ima svojstvo privremenog zastupnika nasljednika umrlog izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

13. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem o izvršenju određeno je izvršenje procjenom i prodajom nekretnine u vlasništvu izvršenika, dok je osporenim zaključcima prvostepeni sud, kroz procesne radnje određivanja ročišta za prodaju nekretnina, odnosno ročišta za uvođenje kupca predmetne nekretnine u posjed iste, upravljao predmetnim izvršnim postupkom, koji su pokrenuli tražioci izvršenja protiv izvršenika na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda od 22. januara 2018. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena predmetnom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, te dokumenata priloženih uz predmetnu apelaciju, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud, postupajući u predmetnom izvršnom postupku, radnje provodio shodno relevantnim odredbama ZIP, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo naročito imajući u vidu da izvršenik, kako to apelantkinja i sama navodi u predmetnoj apelaciji, odnosno njegov punomoćnik, tokom predmetnog izvršnog postupka nije prigovarao određenom predmetu izvršenja, odnosno nije, shodno odredbama člana 71. ZIP, predložio da se izvršenje odredi na drugom predmetu izvršenja (što je zapravo suština apelacionih navoda). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2443/21 (F. A.) | Sudska praksa | Aktio