Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2099/21 (H.H.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Troškovi postupka
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2099/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. rujna 2021. godine, u predmetu broj AP-2099/21, rješavajući apelaciju H. H., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. H.
protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 42 1 P 011660 21 Gži 2 od 13. travnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. H. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Eldin Bašić odvjetnik iz Maglaja, podnio je 15. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 1 P 011660 21 Gži 2 od 13. travnja 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju broj 42 1 P 011660 18 I 2 od 3. prosinca 2020. godine obvezan je apelant namiriti troškove ovršnog postupka tražitelju ovrhe (A.M.) u iznosu 1.194,28 KM, dok je u preostalom dijelu zahtjev tražitelja ovrhe za naknadu troškova postupka u iznosu 2.350,50 KM odbijen kao neutemeljen.
3. Rješenjem Kantonalnoga suda broj 42 1 P 011660 21 Gži 2 od 13. travnja 2021. godine odbijen je apelantov priziv i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je određena ovrha na nekretnini apelanta, da je nekretnina na prvom ročištu za javnu prodaju prodata tražitelju ovrhe kao najpovoljnijem ponuđaču, te je sud donio rješenje o dosudi u smislu odredbi članka 92. stavak 8. i 93. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP). Kako po navedenom rješenju nekretnine nisu predane, Kantonalni sud je istakao da je u postupku predaje prvostupanjski sud zakazao ročište na licu mjesta uz prisutnost vještaka geodetske struke i predao tražitelju ovrhe nekretninu iz rješenja o dosudi, te je osporenim rješenjem odlučio o troškovima ovršnog postupka. Imajući u vidu da je u ovršnom postupku tražitelju ovrhe nekretnina predana u posjed na ročištu na licu mjesta uz prisustvo vještaka geodetske struke, to je suglasno odredbi iz članka 16. st. 1., 2., 4., 6. i 7. ZOP tražitelj ovrhe imao pravo postaviti zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka nastalih provođenjem izvršenja. Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno tražitelju ovrhe priznao troškove, a čija je struktura i visina pravilno odmjerena u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarife) i odredbom članka 16. ZOP. Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno postupio i kada je tražitelju ovrhe priznao troškove vještačenja nastale po vještaku geodetske struke, jer ovi troškovi su nastali u ovršnom postupku u fazi provođenja ovrhe predaje nepokretnosti i nužni su bili obzirom na predmet ovrhe (bez identifikacije nekretnine čija se predaja u posjed traži po vještaku geodetske struke, nije se mogla sa sigurnošću provesti predaje nekretnine). Također je istakao da je pravilno priznao i ostale troškove nastale provođenjem ovrhe (zakazivanje ročišta i prisustvo na istom tražitelja ovrhe po punomoćniku), a koji troškovi su bili nužni i neophodni i koje troškove apelant je mogao izbjeći dobrovoljnom predajom. Kantonalni sud je istakao da su troškovi prouzročeni upravo apelantovim ponašanjem, jer iz stanja spisa proizlazi da se apelant protivio osobi vještaka, tražio odgodu ročišta za predaju dva puta, te su neutemeljeni prizivni prigovori.
Apelacioni navodi
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ističe da on nije prouzročio troškove koji su dosuđeni.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZOP, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, naime, ukazao na to da je prvostupanjski sud pravilno tražitelju ovrhe priznao troškove koje je prouzročio apelant, a čija je struktura i visina pravilno odmjerena u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (u daljnjem tekstu: Tarife) i odredbom članka 16. ZOP. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić