Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2276/21 (N. T.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2276/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2276/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Nusret Trgo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nusret Trgo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 033285 19 U od 27. aprila 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nusret Trgo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanel Podrug advokat iz Sarajeva, podnio je 26. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 033285 19 U od 27. aprila 2021. godine.

2. Urbanističko-građevinski inspektor Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) je Rješenjem broj 06-23-6980/18 od 21. septembra 2018. godine naredio apelantu da u ostavljenom roku poruši izgrađeni objekt (ljetnikovac), bliže opisan u dispozitivu rješenja. Također je odlučio da će navedeno naređenje, ukoliko ga apelant u ostavljenom roku ne izvrši, izvršiti prvostepeni organ putem pravnog lica registrovanog za poslove građenja na trošak apelanta.

3. U obrazloženju rješenja prvostepeni organ je naveo, između ostalog, da je prijavitelj (M.) 16. augusta 2018. godine tom organu podnio zahtjev u kojem zatražio inspekcijski nadzor, jer je apelant nelegalno postavio montažni objekat (ljetnikovac) i time onemogućio dolazak prirodne svjetlosti u sobu prijavitelja. Zatim je naveo da je izvršenim uviđajem na licu mjesta 27. augusta 2018. godine utvrđeno da je neposredno uz stambeni objekt, a prema kući prijavitelja, izgrađen objekt čvrstog tipa gradnje, dimenzija cca 3x3m, visine 2,5m, četverovodnog krova pokrivenog crijepom. Dalje je naveo da je apelant na zapisnik 29. augusta 2018. godine izjavio da je predmetni ljetnikovac napravljen prije 20 godina. S tim u vezi, prvostepeni organ je ukazao da izgradnja objekta-ljetnikovca podliježe odobrenju u smislu člana 2. stav 1. tačka f) Zakona o prostornom uređenju Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zakon o prostornom uređenju; u kojem članu se navodi, između ostalog, da se pod građenjem podrazumijeva bilo koji zahvate+ u prostoru i svako drugo privremeno ili trajno djelovanje ljudi kojim se uređuje ili mijenja stanje u prostoru, a obuhvata izvođenje pripremnih radova, građevinskih radova, uključujući građevinsko-zanatske radove, ugradnju i montažu opreme, te druge zahvate u prostoru). Također je ukazao da izvedeni radovi podliježu odobrenju za građenje u skladu sa članom 68. Zakona o prostornom uređenju, te naglasio da je apelant izvođenjem istih bez posjedovanja odobrenja za građenje izvršio povredu člana 144. Zakona o prostornom uređenju. Imajući u vidu navedeno, prvostepeni organ je na osnovu čl. 144., 145., 146., 147., 149., 152. Zakona o prostornom uređenju odlučio kao u dispozitivu.

4. Prvostepeni organ je Zaključkom o dozvoli izvršenja broj 06-23-6980/18 od 9. novembra 2018. godine utvrdio da je rješenje od 21. septembra 2018. godine postalo izvršno 15. oktobra 2018. godine, te dozvolio njegovo izvršenje o trošku apelanta. Naredio je apelantu, kao investitoru da u ostavljenom roku poruši izgrađeni objekat (ljetnikovac). Utvrdio je da će navedeno naređenje, ukoliko ga apelant ne izvrši u ostavljenom roku, izvršiti prvostepeni organ putem pravnog lica registrovanog za poslove građenja, a na trošak apelanta.

5. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 05/02-23-11-2363/18 od 21. decembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka o dozvoli izvršenja od 9. novembra 2018. godine.

6. U upravnom sporu apelanta, kao tužioca protiv rješenja tuženog od 21. decembra 2018. godine, Kantonalni sud je donio osporenu odluku od 27. aprila 2021. godine kojom je predmetnu tužbu odbio.

7. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je apelant 26. septembra 2018.godine primio rješenje od 21. septembra 2018.godine, te da je to rješenje postalo izvršno 15. oktobra 2018. godine. S obzirom da apelant nije postupio po navedenom rješenju u ostavljenom roku, naveo je da je pravilno prvostepeni organ, nakon što je 9. novembra 2018.godine izvršio i kontrolni uviđaj na predmetnoj lokaciji (i na zapisnik konstatovao da apelant nije postupio po rješenju inspektora), primjenom člana 275., a u vezi sa članom 267. stav 4. Zakona o upravnom postupku donio prvostepeni zaključak sa utvrđenjem izvršnosti predmetnog rješenja, kao i načina izvršenja istog rješenja. Imajući u vidu navedeno, podatke upravnog spisa, kao i činjenicu da je u toku prvostepenog upravnog postupka postupljeno u smislu člana 275. stav 1. Zakona o upravnom postupku, te da utvrđena izvršnost rješenja nije osporena u istom postupku kao ni tužbom, Kantonalni sud je zaključio da su rješenje tuženog i prvostepeni zaključak pravilni i zakoniti. Budući da se u konkretnom slučaju rješenjem tuženog i zaključkom prvostepenog organa rješavalo u postupku administrativnog izvršenja, u kojem se na zaključak o dozvoli izvršenja rješenja može izjaviti žalba koja se odnosi samo na izvršenje, a tom žalbom se ne može pobijati činjenično stanje utvrđeno u postupku donošenja rješenja koje se izvršava, naveo je da su se tužbeni (kao i žalbeni) razlozi mogli odnositi samo na izvršenje, odnosno na postupak izvršenja (da rješenje koje se izvršava nije postalo izvršno ili da je nemoguće njegovo izvršenje). U tom smislu je istakao da apelantovi navodi koji se odnose na pravilnost rješenja koje se izvršava nisu osnovani i nisu mogli uticati na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je istakao da su rješenje tuženog i zaključak prvostepenog organa donijeti pravilnom primjenom člana 275., člana 267. stav 4. Zakona o upravnom postupku, člana 86. stav 1. i člana 89. stav 4. Zakona o inspekcijama i čl. 152.-160. te 144.-147. Zakona o prostornom uređenju.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant navodi, između ostalog, da u konkretnom slučaju nisu utvrđene sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Također navodi da je u konkretnom slučaju prvostepeni organ protivno zakonu donio rješenje a zatim i zaključak koji je protivan materijalnim dokazima, jer uopće nije utvrdio o kakvom objektu se radi da li montažnom ili čvrstom, već je postupljeno po prijavi apelantovog komšije samo da se nanese velika materijalna šteta apelantu. Apelant navodi da nije znao da montažna šupa spada u kategoriju bespravnih građevina.

9. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 267.

(1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se pošto postane izvršno.

(2) Prvostepeno rješenje postaje izvršno:

3) dostavom stranci, ako žalba ne odgađa izvršenje;

4) dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.

Član 275.

(1) Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja, potrebno je da organ nadležan za provođenje administrativnog izvršenja donese po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražioca izvršenja zaključak o dozvoli izvršenja. Zaključkom se utvrđuje da je rješenje koje se ima izvršiti postalo izvršno i određuje način izvršenja. Protiv ovog zaključka dopuštena je žalba nadležnom drugostepenom organu.

2) Zaključak o dozvoli izvršenja rješenja koje je doneseno u upravnoj stvari po službenoj dužnosti, organ nadležan za provođenje administrativnog izvršenja dužan je da donese bez odgađanja kad je takvo rješenje postalo izvršno, a najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je rješenje postalo izvršno, ako posebnim propisima nije drugačije određeno, s tim da se taj rok može produžiti još do 30 dana.

Član 277.

(1) U postupku administrativnog izvršenja može se izjaviti žalba koja se odnosi samo na izvršenje, a njome se ne može pobijati pravilnost rješenja koje se izvršava.

(2) Žalba se izjavljuje nadležnom drugostepenom organu. Žalba ne odgađa započeto izvršenje. U pogledu roka za žalbu i organa nadležnog za rješavanje o žalbi primjenjuju se odredbe čl. 223. do 228. ovog zakona.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su prvostepeni organ i Kantonalni sud dali detaljne i jasne razloge, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i pogledu primjene relevantnih zakonskih odredbi, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju organa uprave i Kantonalnog suda. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o upravnom postupku, kao i Zakona o inspekcijama i Zakona o prostornom uređenju, dao jasno obrazloženje za svoj zaključak da su rješenje tuženog i zaključak prvostepenog organa pravilni i zakoniti, a u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2276/21 (N. T.) | Sudska praksa | Aktio