Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2062/21 (S.B.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2062/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. rujna 2021. godine, u predmetu broj AP-2062/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela S. B., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela S. B.
protiv Presude Okružnoga suda u Trebinju broj 95 0 P 060919 21 Gž 3 od 23. travnja 2021. godine i Presude Osnovnoga suda u Trebinju broj 95 0 P 060919 20 P 4 od 22. veljače 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. S. B. (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Trebinja, koju zastupa Drago Babić, odvjetnik iz Bileće, podnijela je 10. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Trebinju (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 060919 21 Gž 3 od 23. travnja 2021. godine i Presude Osnovnoga suda u Trebinju broj 95 0 P 060919 20 P 4 od 22. veljače 2021. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, obvezana je apelantica da prestane sa uznemiravanjem tužiteljice (N.B.), na način što će na objektu zvani „mutvak“, izgrađen na dijelu parcele (predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke), vratiti kosi krov u prvobitno stanje, tj. sa padom prema dvorištu apelantice u određenim dimenzijama i površini, zatim zatvoriti stubišni krak u određenoj duljini i širini.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je odredbom čl. 132. Zakona o stvarnim pravima propisano da ako treća osoba protupravno uznemirava vlasnika ili pretpostavljenoga vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvarni, vlasnik odnosno pretpostavljeni vlasnik ima pravo tužbom zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Nadalje, da vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo, a pretpostavljeni vlasnik činjenice na temelju kojih se pretpostavlja njegovo vlasništvo, kao i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlaštenja glede stvari, te da ukoliko tuženik tvrdi da ima pravo poduzimati radnje kojima se uznemirava vlasnik, da je dužan to dokazati. Okružni je sud istakao da je vještak geodetske struke izvršio identifikaciju nepokretnosti i sačinio skicu snimanja u kojoj je detaljno prikazao inače susjedne nepokretnosti parničnih stranaka, sa detaljnim dimenzijama stubišta i krova tzv. „mutvaka“, kojega je izgradila apelantica. Okružni je sud naveo da je vještak istaknuo da je objekt sagrađen dijelom na parceli tužiteljice, a dijelom na parceli apelantice, da iz nalaza i mišljenja, a prema skici snimanja, proistječe da je apelantica tužiteljicu uznemiravala na način što je kosi krov mutvaka spustila sa padom prema dvorištu tužiteljice i izgradila stubište koje služe za ulazak na terasu. Okružni je sud istakao da iz rješenje građevinske inspekcije Grada Trebinje od 18. srpnja 2018. godine, također, proistječe da je naređeno apelantici kao investitoru da poruši izgrađenu terasu sa stubištem na postojećem pomoćnome objektu, te da objekt vrati u prvobitno stanje, tj. vrati kosi krov sa padom prema svojemu dvorištu. Okružni je sud istakao da stoga, naprotiv prizivnim navodima, nije nalaz i mišljenje vještaka geodete jedini dokaz na kojemu se temelji prvostupanjska odluka. Okružni je sud istakao da pitanje da li je apelantica uznemirila tužiteljicu ovakvom izgradnjom, odnosno da li je dio krova i stubišnoga kraka prešao u zračni prostor nepokretnosti tužiteljici mogao je utvrditi jedino vještak geometar, a ne vještak građevinske struke, kako to apelantica tvrdi. Okružni je sud istakao da je, osim toga, apelantica sukladno čl. 147. i 148. st. 1. Zakona o parničnome postupku i sama mogla predložiti vještačenje po vještaku građevinske struke. Okružni je sud istakao da, imajući u vidu navedeno, tužiteljica je dokazala da ju je apelantica protupravno uznemiravala kao vlasnika nepokretnosti „na drugi način“, a ne oduzimanjem stvari, kako to propisuje odredba čl. 132. Zakona o stvarnim pravima.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, navodi kako kosi krov na mutvaku uopće ne postoji, da to proistječe iz fotodokumentacije, pa nije jasno na temelju čega je presuđeno u konkretnoj stvari. Apelantica, također, smatra kako se sud trebao proglasiti nenadležnim u konkretnoj pravnoj stvari, jer budući da je inspekcija donijela rješenje od 18. srpnja 2018. godine, to proistječe da se radi o poslu iz nadležnosti organa uprave, a ne suda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud dao jasno obrazloženje u pogledu primjene odredbi čl. 132. Zakona o stvarnim pravima na utvrđeno činjenično stanje, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantičinim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić