Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3465/20 (G.M.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Stanarsko pravo
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3465/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. studenog 2021. godine, u predmetu broj AP 3465/20, rješavajući apelaciju koju je podnio G.M., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio G.M.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 07 0 U 011626 18 Uvp od 13. studenoga 2020.

godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da G.M. isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. G.M. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Mostara, kojega zastupa Maja Škoro, odvjetnica iz Mostara, podnio je 22. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 07 0 U 011626 18 Uvp, na rješavanju po apelantovom zahtjevu za izvanredno preispitivanje Presude Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 001626 15 U od 8. prosinca 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara (u daljnjemu tekstu: Odjel) - Ministarstva graditeljstva, prostornoga uređenja i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Ministarstvo), Kantonalnoga suda i Vrhovnoga suda zatraženo je 3. prosinca 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Odjela su tražene dodatne informacije o predmetnome postupku 31. kolovoza i 28. rujna 2021. godine. Od Kantonalnoga suda je zatražena dodatna informacija 19. svibnja 2021. godine.

3. Odjel je dostavio odgovor na apelaciju 24. prosinca 2020. godine, te 10. rujna i 8. listopada 2021. godine tražene informacije, Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. prosinca 2020. godine i traženu informaciju 28. svibnja 2021. godine, a Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. prosinca 2020. godine. Ministarstvo nije dostavilo odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Rješenjem Odjela prostornoga uređenja, graditeljstva i stambeno-komunalnoga gospodarstva Općine Mostar – Zapad od 14. prosinca 2000. godine apelantu nije priznato stanarsko pravo na stanu u Mostaru (predmetna nekretnina je bliže označena u izreci odluke), te je odbijen zahtjev za vraćanje u posjed predmetnoga stana kojega privremeno koristi R.K.

6. Zaključkom Odjela (pravni sljednik navedenoga prvostupanjskoga organa) od 13. ožujka 2006. godine odbačen je apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnoga stana, jer je u istoj upravnoj stvari već donesena pravomoćna odluka. U obrazloženju osporene odluke Odjel je istaknuo da je pravomoćnim rješenjem Odjela prostornoga uređenja, graditeljstva i stambeno-komunalnoga gospodarstva Općine Mostar – Zapad od 14. prosinca 2000. godine već riješen apelantov zahtjev. Također, Odjel je istaknuo kako je apelant zahtjev za donošenje odluke o vraćanju stana u posjed predao 9. rujna 1999. godine Povjerenstvu za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC), te da je Odjel na temelju članka 2. Zakona o prijenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojemu postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni CRPC-u zaprimio zahtjeve koje CRPC nije riješio, pa tako i predmetni zahtjev.

7. Rješenjem Ministarstva od 25. svibnja 2007. godine poništen je zaključak Odjela od 13. ožujka 2006. godine i predmet vraćen prvostupanjskome organu na ponovni postupak.

8. Zaključkom Odjela od 16. kolovoza 2007. godine apelantov zahtjev je odbačen kao nepravovremen.

9. Rješenjem Ministarstva od 6. svibnja 2008. godine poništen je zaključak Odjela od 16. kolovoza 2007. godine i predmet vraćen prvostupanjskome organu na ponovni postupak.

10. Zaključkom Odjela od 10. listopada 2008. godine apelantov zahtjev odbačen je kao nepravovremen.

11. Rješenjem Ministarstva od 17. studenoga 2008. godine odbijen je apelantov priziv izjavljen protiv zaključka Odjela od 10. listopada 2008. godine kao neutemeljen.

12. Presudom Kantonalnoga suda od 10. lipnja 2009. godine apelantova tužba je uvažena pa su rješenje Ministarstva od 17. studenoga 2008. godine i zaključak Odjela od 10. listopada 2008. godine poništeni i predmet vraćen na ponovno postupanje prvostupanjskome organu.

13. Zaključkom Odjela od 3. srpnja 2009. godine odbačen je apelantov zahtjev kao nepravovremen.

14. Rješenjem Ministarstva od 7. siječnja 2010. godine odbijen je apelantov priziv izjavljen protiv zaključka Odjela od 3. srpnja 2009. godine kao neutemeljen.

15. Presudom Kantonalnoga suda od 9. siječnja 2012. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 7. siječnja 2010. godine.

16. Presudom Vrhovnoga suda od 24. siječnja 2013. godine apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje odluke je uvažen, pa je presuda Kantonalnoga suda od 9. siječnja 2012. godine ukinuta i predmet vraćen Kantonalnome sudu na ponovno postupanje.

17. Presudom Kantonalnoga suda od 10. lipnja 2013. godine poništeno je rješenje Ministarstva od 7. siječnja 2010. godine i zaključak Odjela od 3. srpnja 2009. godine i predmet je vraćen prvostupanjskome organu na ponovni postupak.

18. Rješenjem Odjela od 22. rujna 2014. godine apelantu nije priznato stanarsko pravo i odbijen je zahtjev za vraćanje u posjed predmetnoga stana.

19. Rješenjem Ministarstva od 19. studenoga 2014. godine apelantov priziv izjavljen protiv rješenja Odjela od 22. rujna 2014. godine odbijen je kao neutemeljen.

20. Presudom Kantonalnoga suda od 8. prosinca 2017. godine apelantova tužba protiv rješenja Ministarstva od 19. studenoga 2014. godine odbijena je kao neutemeljena.

21. Presudom Vrhovnoga suda od 13. studenoga 2020. godine odbijen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnoga suda od 8. prosinca 2017. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja upravnoga postupka i upravnoga spora, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Apelant u predmetnoj apelaciji navodi da su posebno prvostupanjski organ i drugostupanjski organ izbjegavali i odugovlačili provođenje upravnoga postupka, svjesno izbjegavajući da postupe po pravno obvezujućim uputama Kantonalnoga suda. Apelant, nadalje, navodi kako ni na koji način nije utjecao na duljinu trajanja predmetnoga postupka, koji traje više od 21 godinu. Zbog duljine trajanja postupka, apelant traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

23. Odjel je u odgovoru na apelaciju naveo da je vremensko trajanje postupka od 21 godinu očito posljedica više donesenih odluka kako upravnih organa, tako i sudova, a koje nisu povoljne za apelanta. U informaciji od 10. rujna 2020. godine Odjel je istakao da je zahtjev po kojemu je postupao zaprimio temeljem članka 2. Zakona o prijenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojemu postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Povjerenstvu za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica, te da je on u Odjel zaprimljen 9. studenoga 2005. godine i evidentiran pod određenim brojem. Na dodatno traženje Ustavnoga suda, Odjel je u informaciji od 8. listopada 2021. godine pojasnio da je apelant 9. rujna 1999. godine podnio zahtjev CRPC-u, a kako on nije bio riješen, CRPC ga je proslijedio Odjelu 2005. godine na postupanje. Nadalje, u toj informaciji je naveo da su podnositelji zahtjeva, uključujući i apelanta, pokušavajući riješiti svoje zahtjeve za povrat stanova, paralelno podnosili zahtjeve različitim institucijama i organima.

24. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju istakao je da je postupak u međuvremenu okončan donošenjem presude Vrhovnoga suda, te predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.

25. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju istakao je da presudama toga suda nisu povrijeđena prava apelanta na koja se poziva, te predložio da se apelacija odbije. Vrhovni sud je dostavio donesenu konačnu odluku u predmetnome postupku.

V.Relevantni propisi

26. Zakon o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnome dijelu glasi:

Članak 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

27. Zakon o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH” broj 9/05), u relevantnome dijelu glasi:

Članak 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

28. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

29. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

30. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

31. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. Sukladno navedenome, predmetna apelacija je, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.

32. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

33. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

34. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

35. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

36. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

37. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

38. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

39. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 9. studenoga 2005. godine, kada je zahtjev za vraćanje predmetnoga stana u posjed dostavljen (ex lege i ex officio) stvarno nadležnome općinskome organu (tj. Odjelu) na rješavanje (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 5166/17 od 10. travnja 2018. godine, točka 40, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba. Dakle, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od dana dostavljanja zahtjeva Odjelu (9. studenoga 2005. godine) pa do donošenja odluke Vrhovnoga suda (13. studenoga 2020. godine) trajao ukupno 15 godina.

Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

40. U konkretnomu slučaju radi se o upravnome postupku i upravnome sporu u kojemu se odlučivalo o apelantovom zahtjevu za vraćanje u posjed stana. Obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenome predmetu.

41. Ocjenujući ponašanje Odjela, Ustavni sud zapaža da je Odjel donio pet prvostupanjskih odluka, od čega je tijekom donošenja četiri odluke postupao u relativno razumnim rokovima od nekoliko mjeseci (u razdoblju od jednoga do četiri mjeseca), te da je jednu odluku donio nakon godinu dana i oko četiri mjeseca nakon što mu je predmet vraćan na ponovni postupak. Ocjenjujući ponašanje Ministarstva, Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo donijelo pet drugostupanjskih odluka, od čega je tijekom donošenja tri odluke postupao u relativno razumnim rokovima (u razdoblju od jednoga do osam mjeseci), dok je dvije odluke donio u razdoblju od godinu dana i jedan mjesec do godinu dana i tri mjeseca. Ocjenujući ponašanje Kantonalnoga suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud donio četiri presude, od čega jednu koja je donesena u relativno razumnome roku od šest mjeseci, te da je tri odluke donio u razdoblju od jedne godine i 11 mjeseci do dvije godine i 11 mjeseci. Ocjenjujući ponašanje Vrhovnoga suda, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud donio dvije odluke, od čega je tijekom donošenja jedne odluke postupao u relativno razumnome roku (u razdoblju od oko godinu dana), te da je jednu odluku donio nakon dvije godine i oko 11 mjeseci. Ustavni sud podsjeća na stajalište Europskoga suda i Ustavnoga suda da stalno vraćanje predmeta od višega ka nižemu sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnoga vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višega ka nižemu sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4843/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 38, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da pretežitu odgovornost za duljinu predmetnoga postupka u konkretnomu slučaju snose Odjel, Ministarstvo i Kantonalni sud, koji su svojim postupanjima u odlučujućoj mjeri doprinijeli ovako dugome trajanju postupka, koji nisu vodili postupak bez nepotrebnoga odugovlačenja, i koji nisu učinkovito upravljali postupkom, sukladno standardima prava na pravično suđenje. Ustavni sud, također, smatra da je ukupnoj duljini trajanja predmetnoga postupka u određenoj mjeri doprinijelo i postupanje Vrhovnoga suda. Pri tomu Odjel, Kantonalni sud i Vrhovni sud nisu ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za duljinu postupaka koji su se vodili pred prvostupanjskim organom, odnosno redovitim sudovima, dok Ministarstvo nije niti dostavilo odgovor na apelaciju u kojoj bi ponudilo svoje opravdanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da duljina trajanja predmetnoga postupka prelazi granice „razumnoga roka“.

42. Pri tome Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim postupcima doprinio duljini trajanja predmetnoga postupka.

43. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi

44. Budući da je Ustavni sud u prethodnim točkama ove odluke već utvrdio da je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

45. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

46. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, gospodarske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na web-stranici www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 2.000,00 KM.

47. Ovu naknadu dužan je platiti Hercegovačko-neretvanski kanton (u situaciji kada su pred Ministarstvom, odnosno Kantonalnim sudom postupci trajali u najduljem razdoblju, promatrajući cjelokupno trajanje predmetnoga postupka) u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

48. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni postupak povodom zahtjeva za vraćanje u posjed stana pred organima uprave, odnosno redovitim sudovima, trajao 15 godina, pri čemu nisu ponuđena objektivno prihvatljivo opravdanja za tako dugo trajanje upravnoga postupka, odnosno upravnoga spora.

50. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3465/20 (G.M.) | Sudska praksa | Aktio