Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2178/21 (M. K. i R. K.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Građanski postupak
  • Zamjena nekretnina
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2178/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2178/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Miroslav Kukolj i Rosa Kukolj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Miroslav Kukolj i Rosa Kukolj protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 232966 20 Gž od 8. marta 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 232966 19 P 2 od 20.

februara 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslav Kukolj i Rosa Kukolj (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelantkinja ili apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Goran Šironjić advokat iz Laktaša, podnijeli su 18. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 232966 20 Gž od 8. marta 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 232966 19 P 2 od 20. februara 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 31. avgusta 1992. godine između S.Č. (zastupanog po punomoćniku H.Z.) s jedne strane i apelanata s druge strane.

3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je tokom postupka utvrđeno da je predmet spornog ugovora o zamjeni bila zamjena nepokretnosti na način da ugovarač S.Č. ustupa u vlasništvo, na korištenje i u posjed apelantima svakom sa ½ dijela svoje nepokretnosti u Banjaluci, pobliže označene predmetnim ugovorom, kao i da je kuća koja je predmet zamjene u naravi porodični-stambeni objekat, dok apelanti ustupaju S.Č. u vlasništvo, korištenje i u posjed svoje nepokretnosti u Rijeci, Republika Hrvatska. Dalje, da je u tački 1. predmetnog ugovora konstatovano da je ugovaraču S.Č. i njegovoj supruzi Z.Č. označenu građevinsku parcelu poklonio punac, odnosno otac H.Z., tako da je S.Č. sa svojom suprugom na označenoj građevinskoj parceli sagradio porodično-stambeni objekat, koji je takođe predmet zamjene, isključivo svojim sredstvima. Okružni sud je dalje naveo da iz stanja spisa konkretnog predmeta proizlazi da je u vrijeme zaključenja spornog ugovora o zamjeni nekretnina katastarska čestica broj 2878 (koja je predmet tog ugovora, a čine je parcele 2878/2 i 2878/3) u popisnom listu bila upisana na H.Z. i M.Z. sa po ½ dijela, dok je parcela broj 1221/1 (koja je takođe, u dijelu, predmet prednjeg ugovora) bila upisana kao društvena svojima sa pravom korišćenja S.B., H.B., J.Š., S.C. i F.C. Dalje, da je navedena parcela broj 1221/1 nacionalizovana 1974. godine, a da su u posjedu katastarske čestice broj 2878 bili H.Z. i M.Z. Okružni sud je naveo da, prema tome, nepokretnosti koje su bile predmet zamjene potpadaju pod pravni režim građevinskog zemljišta u društvenoj svojini (kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Z.G.), te da je, u smislu odredbi člana 21. u vezi sa članom 4. Zakona o građevinskom zemljištu, titular privremenog prava korišćenja u vrijeme zaključenja spornog ugovora bio H.Z. (otac Z.Č.) Okružni sud je dalje naveo da je odredbama člana 24. navedenog zakona propisano da se privremeno pravo korišćenja zemljišta može prenijeti samo na bračnog druga, potomke, usvojenike i njihove potomke, roditelje i usvojitelje, pa je shodno citiranim odredbama privremeno pravo korišćenja na spornoj parceli H.Z. mogao prenijeti samo na svoju kćerku Z.Č., a ne i na svog zeta S.Č. Okružni sud je dalje naveo da je sporni ugovor o zamjeni zaključen 1992. godine i da se apelanti od tada nalaze u posjedu predmetnih nepokretnosti u Banjaluci, koje su stekli zamjenom. Okružni sud je naveo da iz nalaza vještaka građevinske struke proizlazi da je na katastarskoj čestici broj 2878 izgrađen objekat 1986. godine bespravno, jer prilikom izgradnje nije pribavljena građevinska dozvola, niti je objekat uknjižen, te da je, dakle, u vrijeme zaključenja spornog ugovora o zamjeni nekretnina nepokretnost koja je predmet tog ugovora zapravo neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenoj svojini, jer za objekat izgrađen na navedenoj parceli nije pribavljeno odobrenje za građenje u smislu odredbi člana 89. stav (1) Zakona o uređenju prostora. Okružni sud je naveo da, kada se ima u vidu navedeno, S.Č. u vrijeme zaključenja spornog ugovora o zamjeni nije bio titular nikakvog prava na nepokretnostima u Banjaluci, a promet privremenog prava korišćenja bio je ograničen odredbama člana 24. Zakona o građevinskom zemljištu koji je bio tada na snazi, kako je to pravilno zaključio i prvostepeni sud nalazeći da sporni ugovor nije pravno valjan.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelanti navode da su u predmetnom postupku redovni sudovi, pogrešnim tumačenjem odredbi člana 24. Zakona o građevinskom zemljištu, pogrešno zaključili da H.Z. nije mogao na S.Č. (kao svog zeta) prenijeti privremeno pravo korišćenja na predmetnoj parceli, nego da je to mogao učiniti samo u odnosu na svoju kćerku Z.Č. Apelanti dalje ističu da su u tom smislu redovni sudovi zanemarili činjenicu da je otac Z.Č. (H.Z.) poklonio njoj i njenom suprugu S.Č. parcelu na kojoj su njih dvoje zapravo sagradili predmetni porodični stambeni objekat (što je i bila svrha tog poklona), koji stambeni objekat je, između ostalog, bio predmetu ugovora o zamjeni nekretnina od 31. avgusta 1992. godine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, dovodeći u vezu činjenično stanje predmeta sa odredbama člana 24. Zakona o građevinskom zemljištu (kojima je određen krug lica na koje može biti preneseno privremeno pravo korišćenja zemljišta), dao jasne razloge za svoj zaključak da predmetni ugovor o zamjeni nepokretnosti nije pravno valjan, a u takvom obrazloženju Okružnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2178/21 (M. K. i R. K.) | Sudska praksa | Aktio