Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2195/21 (G. G.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Vještak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2195/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2195/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Gojko Grabež, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Gojko Grabež protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 296099 21 Gž od 16. aprila 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Gojko Grabež (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, kojeg zastupa Luka Vulin advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 21. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 296099 21 Gž od 16. aprila 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, obavezana je tužena (Republika Srpska) da apelantu, na ime duga za izvršeno vještačenje u predmetu Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 I 023860 11 I, isplati iznos od 250,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 560,00 KM, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa. Odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta da mu tužena naknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 300,00 KM, kao i zahtjev tužene da joj apelant naknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 300,00 KM.

3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda, koje kao pravilno prihvata i taj sud, proizlazi da je po nalogu Osnovnog suda u predmetu broj 75 0 I 023860 11 I apelant u svojstvu vještaka geodetske struke izvršio vještačenje i dostavio sudu pismeni nalaz i mišljenje, te da je u tom predmetu Osnovni sud utvrdio nagradu apelantu (kao vještaku) za troškove vještačenja u iznosu od 250,00 KM, a da je naredbom Osnovnog suda od 12. januara 2016. godine naloženo računovodstvu tog suda da navedena sredstva sa depozitnog računa isplati na račun apelanta. Okružni sud je naveo da je apelant, kao tužilac u predmetnom postupku, koji je po nalogu Osnovnog suda vršio vještačenje u navedenom predmetu, u obligaciono-pravnom odnosu sa tuženom čiji organ je dao nalog da apelant u svojstvu vještaka obavi radnje vještačenja u označenom predmetu. Okružni sud je naveo da je (kako je predmetno vještačenje izvršeno, nalaz i mišljenje sačinjeni i dostavljeni Osnovnog sudu, te kako je stranka po nalogu tog suda predujmila sredstva za vještačenje) postupanjem organa tužene suprotno odredbama člana 30. stav (3) Zakona o vještacima, apelantu pričinjena šteta u smislu odredbi člana

155. Zakona o obligacionim odnosima za koju odgovara tužena u smislu odredbi člana 172. navedenog zakona.

4. Okružni sud je dalje naveo da su neosnovani žalbeni prigovori apelanta da je pogrešan stav prvostepenog suda da mu ne pripada naknada za prisustvo punomoćnika na dvije rasprave, kada je glavna rasprava održana odmah po okončanju pripremnog ročišta, jer se, prema žalbenim navodima apelanta, radi o dvije radnje, pa apelantu pripada pravo na naknadu troškova za dva ročišta. Okružni sud je naveo da je, prema stanju prvostepenog spisa, glavna rasprava održana 2. novembra 2020. godine, u nastavku pripremnog ročišta, shodno odredbama člana 94. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), tako da za glavnu raspravu nisu nastali posebni troškovi za punomoćnika apelanta, zbog čega mu ne pripadaju troškovi postupka na ime dvije održane rasprave, kako je to pravilno utvrdio i prvostepeni sud u pobijanoj odluci. Okružni sud je takođe naveo da je, imajući u vidu da apelant i tužena nisu uspjeli sa žalbama u pobijanju pravilnosti i zakonitosti prvostepene presude, na osnovu odredbi člana 397. stav (1) ZPP, u vezi sa članom 386. stav (1) istog zakona, odbio zahtjeve apelanta i tužene za naknadu troškova sastava žalbi u iznosima od po 300,00 KM.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su pogrešno redovni sudovi utvrdili da mu ne pripada pravo na naknadu za troškove prisustva njegovog zastupnika glavnoj raspravi, jer, bez obzira što je ročište za glavnu raspravu održano odmah po okončanju pripremnog ročišta, ipak se radi o dvije radnje. Dalje navodi da je Okružni sud trebao da mu dosudi i troškove žalbenog postupka, te ističe da je u drugom predmetu (broj 71 0 Mal 295074 20 Gž) Okružni sud tužiocu dosudio troškove zastupanja po advokatu na glavnoj raspravi koja je održana odmah nakon pripremnog ročišta.

Relevantni propisi

6. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS., 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 94.

Na pripremnom ročištu sud će rješenjem odrediti:

1) dan i čas održavanja glavne rasprave;

2) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi;

3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;

4) lica koja će biti pozvana na glavnu raspravu.

Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najdocnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.

Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah poslije pripremnog ročišta. Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ročište će biti zakazano za onoliko dana uzastopno, koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.

Član 386.

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove.

[…] Član 397.

Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučiće i o troškovima nastalim u postupku povodom tog pravnog lijeka.

[…]

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi, prilikom donošenja odluke o troškovima predmetnog postupka, utvrdili činjenično stanje i primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima (kojima je osporavao odluku o troškovima postupka), te pozivajući se pri tome na relevantne odredbe ZPP, dao jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u prednjem postupanju Okružnog suda. U pogledu navoda apelanta da je Okružni sud u drugom predmetu donio drugačiju odluku tj. da je u drugom predmetu dosudio troškove zastupanja po advokatu na glavnoj raspravi održanoj odmah nakon pripremnog ročišta, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje redovnih sudova je pravilno, budući da je to u isključivoj nadležnosti tih sudova. Dakle, nadležnost Ustavnog suda je da u svakom konkretnom slučaju ispita da li su odlukama redovnih sudova povrijeđena ustavna prava apelanta. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2195/21 (G. G.) | Sudska praksa | Aktio