Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2388/21 (R. R.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2388/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. rujna 2021. godine, u predmetu broj AP-2388/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Rosa Reljić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Rosa Reljić protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru broj 77 0 P 092220 21 Gž 2 od 15. travnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Rosa Reljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Ilija Đakić odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 8. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 092220 21 Gž 2 od 15. travnja 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, odbijen je kao neutemeljen prijedlog apelantice za povraćaj u pređašnje stanje.
3. U obrazloženju odluke Okružni sud je istakao da apelantica traži povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštanja ročišta za glavnu raspravu koje je u ovoj pravnoj stvari bilo zakazano za dan 15. rujna 2020. godine, ističući da je u isto vrijeme bila zakazana i rasprava u Osnovnom sudu u Banjaluci u drugom predmetu, a koju raspravu punomoćnik apelantice nije mogao odgoditi. Okružni sud je istakao da iz spisa proizlazi da je održano ročište na licu mjesta na koje su pristupili apelantica i njen punomoćnik, zatim punomoćnik tuženika (M.R. i S.R.) i vještaci, o čemu je sačinjen i zapisnik (koji su potpisali svi prisutni), a sud je na tom ročištu sud donio rješenje kojim se ročište za glavnu raspravu zakazuje za dan 15. rujan 2020. godine o čemu su svi prisutni usmeno obavješteni i upozoreni na posljedice izostanka. Međutim, Okružni sud je istakao da na zakazano ročište za glavnu raspravu nisu pristupili ni apelantica ni njen punomoćnik niti su svoj izostanak opravdali. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, Okružni sud je istakao da je pravilna primjena odredbe članka 328. stavak 1. Zakona o parničnom postupku nalagala prvostupanjskom sudu da prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje odbije kao neutemeljen. U svezi s tim, Okružni sud je istakao da su apelantica i njen punomoćnik su na ročištu na licu mjesta obaviješteni o datumu održavanja ročišta za glavnu raspravu, a iz sadržaja zapisnika s ročišta povodom prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje proizlazi da je punomoćnik apelantice poziv za raspravu kod Osnovnog suda u Banjaluci primio 15. srpnja 2020. godine, dakle znatno prije zakazanog ročišta za glavnu raspravu u predmetnom postupku, tako da to što je u isto vrijeme bila zakazana rasprava pred drugim sudom u drugom predmetu ne predstavlja razlog koji se nije mogao izbjeći ni predvidjeti. Apelacioni navodi
4. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. srpnja 2003. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir članka 6. Europske konvencije niti u okvir članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Europskom konvencijom. (točka 12. Odluke).
7. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjet da se dozvoli povraćaj u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić