Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1555/20 (I.G. i drugi)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1555/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 1555/20, rješavajući apelacije I. G. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:

I. G. zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u

Mostaru br. 58 0 P 005628 12 I od 11. marta 2013. godine i 58 0 P 000466 13 I od 21. oktobra 2013. godine;

Zdenko Kordić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 184440 16 I od 24. oktobra 2017. godine;

K. V., B. Š. i I. V. zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru br. 58 0 I 177279 16 I od 31. avgusta 2017.

godine, 58 0 I 190202 17 I od 19. juna 2017. godine i 58 0 I 190819 17 I od 10. jula 2017. godine;

Marijana Njavro zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 200211 18 I od 28. avgusta 2018. godine;

M. R. zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 152629 14 Ip od 28. avgusta 2018. godine;

Džemal Imamović zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 P 011911 10 I od 10. januara 2011. godine i „Natura Rame“ d.o.o. Prozor–Rama zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 Ip 171419 15 Ip od 30.

novembra 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. AP 1555/20

1. Apelant I. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 22. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 58 0 P 005628 12 I od 11. marta 2013. godine i 58 0 P 000466 13 I od 21. oktobra 2013. godine. Apelant je 28. aprila 2020. godine dopunio predmetnu apelaciju.

2. AP 1669/20

2. Zdenko Kordić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Raguž“ iz Stoca, podnio je 30. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 I 184440 16 I od 24. oktobra 2017. godine.

3. AP 1671/20

3. Apelanti K. V., B. Š. i I. V. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Raguž“ iz Stoca, podnijeli su 30. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 58 0 I 177279 16 I od 31. avgusta 2017. godine, 58 0 I 190202 17 I od 19. juna 2017. godine i 58 0 I 190819 17 I od 10. jula 2017. godine.

4. AP 1672/20

4. Marijana Njavro (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čapljine, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Raguž“ iz Stoca, podnijela je 30. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 I 200211 18 I od 28. avgusta 2018. godine.

5. AP 4017/20

5. Apelant M. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Raguž“ iz Stoca, podnio je 7. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 Ip 152629 14 Ip od 28. avgusta 2018. godine.

6. AP 422/21

6. Džemal Imamović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Advokatsko društvo „Pizović“ d.o.o. Sarajevo, podnio je 9. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 P 011911 10 I od 10. januara 2011. godine.

7. AP 1627/21

7. „Natura Rame“ d.o.o. Prozor–Rama (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Raguž“ iz Stoca, podnio je 12. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 Ip 171419 15 Ip od 30. novembra 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom Uvodne napomene

8. U predmetu broj AP 1669/20 apelant je Ustavnom sudu ranije podnio apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 58 0 I 184440 16 I. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 3225/17. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3225/17 od 23. aprila 2018. godine kojom je, između ostalog, predmetnu apelaciju odbio zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 58 0 I 184440 16 I (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3225/17 od 23. aprila 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. U predmetu broj AP 1671/20 apelanti su Ustavnom sudu ranije podnosili apelacije zbog dužine trajanja izvršnih postupaka pred Općinskim sudom u predmetima br. 58 0 I 177279 16 I, 58 0 I 190202 17 I i 58 0 I 190819 17 I. Predmetne apelacije su zavedene pod br. AP 3372/17, AP 4254/17 i AP 4805/17. Ustavni sud je donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3372/17 od 11. oktobra 2018. godine kojom je, između ostalog, odbio predmetne apelacije podnesene zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima koji se vode pred Općinskim sudom u predmetima br. 58 0 I 177279 16 I, 58 0 I 190202 17 I i 58 0 I 190819 17 I (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3372/17 od 11. oktobra 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. U predmetu broj AP 1672/20 apelantica je Ustavnom sudu ranije podnosila apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 58 0 I 200211 18 I. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 3982/18. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3982/18 od 3. oktobra 2018. godine kojom je, između ostalog, predmetnu apelaciju odbio zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 58 0 I 200211 18 I (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3982/18 od 3. oktobra 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. U predmetu broj AP 1627/21 apelant je Ustavnom sudu ranije podnio apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 58 0 Ip 171419 15 Ip. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 5602/18. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 5602/18 od 23. juna 2020. godine kojom je usvojio apelantovu apelaciju i utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 58 0 Ip 171419 15 Ip (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3225/17 od 23. aprila 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Spajanje predmeta

12. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1555/20. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

III.Činjenično stanje

13. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

14. Iz apelacionih navoda proizlazi da je postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, odnosno rješenja, Općinski sud donio rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Hercegovačko-neretvanskog kantona kao izvršenika.

15. Iz apelacionih navoda proizlazi da je Općinski sud rješenja o izvršenju dostavio poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune.

16. Prema stanju spisa predmeta, rješenja o izvršenju nisu provedena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.). Apelanti su naveli hronologiju predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te, iako postoje razlike u apelacionim navodima, između ostalog, ističu da rješenja nisu provedena zbog primjene člana 138. Zakona o izvršnom postupku.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantona – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum

21. Apelanti smatraju da im je zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.[...] Pravo na imovinu Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]

22. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.

23. Ustavni sud konstatira da navedene apelacije pokreću identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Hercegovačko-neretvanskog kantona, da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

24. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 3226/17 od 12. marta 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, koja se, kao i u konkretnim slučajevima, tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH) razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je u vezi s tim zaključio da „to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima“. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.

25. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.

26. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.

27. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama, kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.

28. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je u vezi s tim zaključio da su, u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati te aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.

29. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona preduzela s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku. Ustavnom sudu je dostavljen Akcioni plan tog kantona od 28. jula 2020. godine, kojim je obuhvaćen ukupan dug po ovom osnovu, te hronološki poredana potraživanja i predviđen rok isplate dugovanja. Vlada Kantona je ukazala da preduzima neophodne korake u okviru raspoloživih mogućnosti da uspostavi generalne mjere u skladu s nalozima Ustavnog suda i Evropskog suda iz ranijih odluka u kojima je dosljedno ukazivano na nužnost iznalaženja održivog rješenja za ovo pitanje. Dovodeći u vezu ranije date naloge sa preduzetim mjerama od Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost tih mjera, zapaža da je Akcioni plan u tom kontekstu razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.

30. U vezi s tim, Evropski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (vidi Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (vidi Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (vidi Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (vidi Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). Evropski sud je razmatrajući mjere koje su ti kantoni preduzeli s ciljem izvršenja ranije datih naloga našao da su navedeni kantoni usvajajući akcione planove implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona brisao.

31. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona, donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP 3566/19 i AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućuju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.

32. U kontekstu predmetnih apelacija, Ustavni sud naročito ukazuje da je odlučujući o istom ustavnopravnom pitanju u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovane apelacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona. U navedenoj odluci je s pozivom na relevantnu praksu Evropskog suda ukazao da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa je u vezi s tim Ustavni sud smatrao da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

33. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na isto pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na Odluku broj AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

34. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, kao i vlastitu praksu o istom pitanju, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku, imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1555/20 (I.G. i drugi) | Sudska praksa | Aktio