Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1987/21 (M. V.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1987/21

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1987/21, rješavajući apelaciju Miladina Vidačkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Miladina Vidačkovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 024732 20 Kž 8 od 8. aprila 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Miladin Vidačković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ iz Banje Luke, podnio je 7. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 024732 21 Kž 8 od 8. aprila 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovor. III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Rješenjem broj 11 0 K 024732 21 Kv 9 od 29. marta 2021. godine u postupku kontrole opravdanosti pritvora, shodno članu 202. stav 1. u vezi sa stavom 2. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS), Okružni sud je utvrdio da nisu prestali razlozi za pritvor optuženima apelantu i S. V., koji im je određen Rješenjem sudije za prethodni postupak Okružnog suda broj 11 0 K 024732 19 Kpp 27 od 17. novembra 2019. godine, a koji pritvor je produžen rješenjima istog suda (navedenog broja i datuma), zbog osnovane sumnje da su počinili krivična djela neovlašćene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav 3. u vezi sa st. 2. i 1. KZRS, a apelant i zbog krivičnog djela omogućavanja uživanja opojnih droga iz člana 208. stav 1. istog zakona, apelantu zbog pritvorskog osnova iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS, tako da im po ovom rješenju pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine od potvrđivanja optužnice, uz obaveznu kontrolu opravdanosti pritvora, koja će se vršiti svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.

5. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo prethodna rješenja o određivanju/produženju pritvora, te je navedeno da je shodno članu 202. stav 1 ZKPRS ispitao osnovanost daljnjeg trajanja pritvora i utvrdio da i dalje egzistiraju razlozi za pritvor iz osnova člana 197. stav 1 tačka v) ZKPRS. Vijeće Okružnog suda je izvelo ovakav zaključak pošto je utvrdilo da u dotadašnjem toku krivičnog postupka protiv optuženih nije kompromitovano postojanje osnovane sumnje da su optuženi počinili krivična djela kojima se terete potvrđenom optužnicom, a niti su se izmijenile okolnosti iz člana 197. stav 1. tačka v) vezane za posebne pritvorske osnove (u odnosu na apelanta). Ovo iz razloga što je apelant višestruko osuđivan zbog različitih krivičnih djela zbog kojih su mu izricane različite krivične sankcije (bez obzira na prigovore njegovog branioca da se ranije osude odnose na različita krivična djela od ovog koje je predmet potvrđene optužnice), a navedene činjenice predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi on boravkom na slobodi ponovio ili izvršio novo krivično djelo. Ovakav zaključak proizlazi iz nesporne činjenice da njegove dotadašnje osude očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja, niti su ga odvratile od nove kriminalne aktivnosti, to je i bio razlog zbog čega mu je pritvor produžen nakon potvrđivanja optužnice.

6. Dakle, u postupku kontrole opravdanosti pritvora, vijeće Okružnog suda nije našlo nove okolnosti koje bi opravdale ukidanje pritvora optuženim, već je utvrdilo da i dalje neizmijenjeni egzistiraju navedeni razlozi zbog kojih je pritvor ovim optuženim produžen nakon potvrđivanja optužnice, te naknadnim rješenjima (čije brojeve i datume navodi), zbog kojih je neophodno dalje zadržavanje optuženih u pritvoru.

7. Ukazano je da je za vrijeme trajanja pritvora dužnost svih organa koji učestvuju u postupku da postupaju s posebnom hitnošću dok pritvor traje, kako bi njegovo trajanje bilo svedeno na najkraće nužno vrijeme, shodno članu 196. stav 4. ZKPRS i članu 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Vrhovni sud je odlučujući o žalbi (branioca) apelanta, izjavljenoj protiv Rješenja Okružnog suda broj 11 0 K 024732 21 Kv 8 od 29. januara 2021. godine, donio Rješenje broj 11 0 K 024732 21 Kž 8 od 8. aprila 2021. godine kojim je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu.

9. Vrhovni sud je naveo da je razmotrio spis, pobijano rješenje i žalbu i zaključio kao u izreci. Vrhovni sud je naveo da osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela za koja se tereti utvrđena potvrđivanjem optužnice i dalje postoji, što je prvostepeni sud pravilno zaključio i obrazložio, uz pravilnu konstataciju da ničim nije kompromitovano postojanje osnovane sumnje. Takođe, prvostepeno rješenje sadrži razloge da i dalje egzistira pritvorski osnov iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS. Dalje, u odnosu na apelantov navod da rješenje nije obrazloženo (ukazujući na stav Evropskog suda), odnosno da rješenje mora imati iscrpno obrazloženje, Vrhovni sud je naveo da apelantu nije produžen pritvor, već je izvršena kontrola opravdanosti pritvora (a pritvor je produžen rješenjem od 13. februara 2020. godine). Isto tako u odnosu na odredbu člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno cijenio okolnosti u vezi s ovim osnovom.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

10. Apelant ističe da su mu povrijeđena prava iz člana I/2. i II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6. i 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je nepravilan stav suda „nije kompromitovana osnovana sumnja“ da je apelant počinio krivično djelo jer je u toku postupka koji se vodi protiv apelanta osnovana sumnja opovrgnuta materijalnim i ličnim dokazima, što dalje pojašnjava ukazujući da kod apelanta nije pronađena droga, da telefoni pripadaju supruzi i snahi, da u razgovorima nije pominjana droga itd. Takođe, apelant osporava zaključak suda da pritvor nije produžen, već je izvršena kontrola opravdanosti pritvora. Dalje apelant navodi da se kao poseban pritvorski razlog neosnovano navodi ranija osuđivanost, da apelant nikada nije osuđen za djelo koje ima veze s drogom, te ranija osuđivanost za druga krivična djela ne može predstavljati naročitu okolnost. Dalje apelant ukazuje da je nemali broj navoda odbrane koje Vrhovni sud nije ispitao i dao obrazloženje, već je dao stereotipno i uopšteno obrazloženje, čime je počinjena povreda člana 5. stav 4. Evropske konvencije. Takođe, apelant navodi da je 20 mjeseci u pritvoru, a pritvor mora biti sveden na najkraće moguće vrijeme. Dalje apelant ukazuje da mu je povrijeđena pretpostavka nevinosti jer sud navodi da će ponoviti krivično djelo iako ne postoje dokazi da je krivično djelo uopšte učinio. Apelant se poziva na praksu Ustavnog suda, kao i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud).

II.Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da osporenim rješenjem tog suda nisu povrijeđena apelantova prava, već je sud donio pravilno i zakonito rješenje, ispitao sve navode žalbe, pa i navode u vezi s postojanjem pandemije koronavirusa i proglašenja vanrednog stanja, te dao sasvim jasne odgovore.

12. Okružni sud je naveo da su apelantu u ovom krivičnom postupku ispoštovana sva prava, nije došlo do kršenja prava navedenih u apelaciji, te je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.

13. Okružno tužilaštvo je navelo da je Vrhovni sud u svom rješenju dao razloge zbog čega apelaciju odbija kao neosnovanu, te je odgovorio na sve meritorne i procesne prigovore na koje je ukazala apelantova odbrana.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Razlozi za pritvor Član 197. stav 1 tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202.

(1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

(…)

v) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna doživotnog zatvora i (…) (3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Vrhovnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 9. aprila 2021. godine, a apelacija je podnesena 8. juna 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5, 6. i 13. Evropske konvencije. Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

21. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

(...)

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

(...)

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.

4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud u kratkom roku razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.

22. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ranije donijete odluke istog apelanta kojim je osporavao rješenja o određivanju i produženju pritvora (Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4575/19 od 8. aprila 2020. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 1489/20 od 6. maja 2020. godine, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2227/20 od 14. oktobra 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) u kojima je našao da su apelantovi navodi o povredi prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4. Evropske konvencije neosnovani, odnosno da su očigledno neosnovani.

23. U svojoj posljednjoj odluci koja se odnosi na istog apelanta, AP 1147/21, od 9 juna 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je opet ispitao rješenja koja je apelant osporio (Vrhovnog suda navedenog broja od 8. aprila 2021. godine kojim je potvrđeno rješenje Okružnog suda navedenog broja od 29. marta 2021. godine) koja su donijeta nakon podignute optužnice protiv apelanta, u postupku redovne dvomjesečne sudske kontrole opravdanosti pritvora. Apelant je u apelaciji broj AP 1147/21 iznosio određene navode u pogledu postojanja osnovane sumnje, odnosno suštinski ukazivao da apelant nije počinio krivično djelo, da u tom pravcu ne postoje dokazi, kao ni dokazi o drogi, dok je redovni sud našao da i dalje postoje uslovi za produženje pritvora apelantu. Ustavni sud je našao da se dato obrazloženje ne čini proizvoljno u pogledu postojanja osnovane sumnje, kao i posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS. Ovo iz razloga što je apelant višestruko osuđivan zbog različitih krivičnih djela zbog kojih su mu izricane različite krivične sankcije (bez obzira na prigovore njegovog branioca da se ranije osude odnose na različita krivična djela od ovog koje je predmet potvrđene optužnice), a navedene činjenice predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi on boravkom na slobodi ponovio ili izvršio novo krivično djelo. Dakle, u postupku kontrole opravdanosti pritvora, Okružni sud nije našao nove okolnosti koje bi opravdale ukidanje pritvora optuženim, već je utvrdio da i dalje neizmijenjeni egzistiraju navedeni razlozi zbog kojih je pritvor apelantu i S. V. produžen nakon potvrđivanja optužnice, i naknadnim rješenjima, zbog kojih je neophodno dalje zadržavanje optuženih u pritvoru. Ustavni sud je zaključio da navedena obrazloženja ne ostavljaju utisak proizvoljnosti i da su sudovi dali valjane razloge i obrazloženja u pogledu neophodnosti produženja pritvora apelantu. Stoga je Ustavni sud zaključio da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije. U vezi s navodom o prekomjernom trajanju pritvora, pozivajući se na stavove Evropskog suda, Ustavni sud je zaključio da su osporena rješenja prema kojima je pritvor i dalje neophodan donesena u postupku sudske kontrole opravdanosti pritvora nakon potvrđivanja optužnice, da je, prema navodima apelacije, glavni pretres u toku jer „su provedeni svi materijalni dokazi i saslušani svjedoci optužbe“, te da pritvor za koji se svaka dva mjeseca vrši sudska kontrola može trajati najduže dvije godine počev od 10. februara 2020. godine. Ustavni sud je ukazao da pritvor apelantu traje nešto više od godinu i po dana, ukazujući na odredbu člana 200. ZKPRS, kao i da razlozi koje su naveli redovni sudovi u osporenim rješenjima opravdavaju dužinu trajanja pritvora, te je zaključio da u okolnostima konkretnog predmeta nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije. Takođe, u vezi s apelantovom tvrdnjom da je Vrhovni sud propustio da se izjasni o njegovim žalbenim navodima, Ustavni sud je podsjetio da prema stavu Evropskog suda član 5. stav 4. Evropske konvencije ne nameće obavezu sudovima da pri ispitivanju žalbe na odluku o pritvoru odgovore na svaki argument naveden u žalbi. Takođe, kako je apelant ukazivao da mu je zbog produženja pritvora iz osnova člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS povrijeđena pretpostavka nevinosti (koju povredu, u čemu se ona sastoji, apelant nije dalje obrazlagao i konkretizovao), Ustavni sud je ukazao da su osporena rješenja Vrhovnog suda i Okružnog suda jasno navela da u odnosu na apelanta postoji osnovana sumnja koja proizlazi iz dokaza da je apelant počinio krivično djelo, te nigdje u rješenjima nije (a niti apelant na to ukazuje, osim paušalnog navoda) sud koristio bilo kakvu terminologiju iz koje bi se mogao izvući zaključak da je sud već ubijeđen u apelantovu krivicu. Stoga je ovaj apelantov navod paušalan i očito da je posljedica apelantovog nezadovoljstva donijetim rješenjima. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da ispituje navode u odnosu na pravo iz člana 13. Evropske konvencije. Dakle, Ustavni sud je zaključio da su apelantovi navodi o povredi prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4. Evropske konvencije neosnovani u odnosu na osporena rješenja kojim je apelantu pritvor produžen u postupku sudske kontrole iz osnova člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a.

24. Ustavni sud, dakle, primjećuje da apelant u konkretnom predmetu osporava rješenja koja su donijeta nakon rješenja o kojima je odlučivao u apelaciji broj AP 1147/21. Međutim, umjesto posebnog obrazloženja Ustavni sud može da zaključi identično kao u ranijoj odluci broj AP 1147/21, imajući u vidu da apelant opet iznosi gotovo iste navode, kao i da su redovni sudovi u postupku redovne dvomjesečne kontrole opravdanosti pritvora dali jasne i uvjerljive razloge o postojanju osnovane sumnje koja nije kompromitovana, a navodi koje apelant ističe u apelaciji biće ispitani u okviru krivičnog postupka protiv apelanta. Takođe, redovni sudovi su naveli da su i dalje neizmijenjeni razlozi u vezi s posebnim pritvorskim osnovom iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS, odnosno da je apelant višestruko osuđivan zbog različitih krivičnih djela, te da dotadašnje osude očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja i nisu ga odvratile od nove kriminalne aktivnosti. Redovni sud, kako je navedeno, nije našao okolnosti koje bi opravdale ukidanje pritvora, te je našao da i dalje postoje razlozi za pritvor, a koje obrazloženje se u konkretnom predmetu ne čini proizvoljno i suprotno garancijama iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.

25. Takođe, apelant problematizuje dužinu trajanja pritvora navodeći da za to ne postoji javni interes, te dovodeći u vezu navedeno sa svojim navodima da ne postoje posebni pritvorski razlozi za pritvor, o čemu se Ustavni sud u prethodnim tačkama očitovao. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi neosnovani. Takođe, Ustavni sud u vezi s datim obrazloženjem osporenih rješenja opet ukazuje da su sudovi naveli svoje razloge, a apelant ukazuje da „na navode odbrane, kojih ima nemali broj“ sud se nije osvrnuo. Međutim, apelant nigdje ne navodi koje konkretno navode i zašto su oni bitni za odlučenje u konkretnom predmetu, te Ustavni sud nalazi da je i ovaj navod neosnovan, imajući u vidu data obrazloženja u osporenim rješenjima. Isto se odnosi na navod o povredi pretpostavke nevinosti, koji je apelant opet doveo u direktnu vezu s nepostojanjem osnovane sumnje, što Ustavni sud ne nalazi za potrebno dodatno elaborirati, s obzirom na ranije zaključke Ustavnog suda iz ove odluke. Takođe, kao u Odluci broj AP 1147/21, Ustavni sud nalazi da nije potrebno da ispituje navode u odnosu na pravo iz člana 13. Evropske konvencije.

26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4. Evropske konvencije neosnovani u odnosu na osporena rješenja kojim je utvrđeno da nisu prestali razlozi za pritvor apelantu u postupku sudske kontrole iz osnova člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4. Evropske konvencije neosnovani u odnosu na osporena rješenja kojim je u postupku sudske kontrole opravdanosti pritvora iz osnova člana 197. stav 1. tačka v) ZKPRS utvrđeno da u odnosu na optužene, među kojima je i apelant, nisu prestali razlozi za pritvor, za šta su redovni sudovi dali konkretne, jasne i dovoljne razloge koji, suprotno navodima iz apelacije, nisu proizvoljni.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1987/21 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio