Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1307/20 (S. K.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Dokazni postupak
- Dokaz
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1307/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1307/20, rješavajući apelaciju Samira Kešetovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Samira Kešetovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 27 0 K 035218 19 Kž od 3. februara 2020. godine i Presude Općinskog suda u Gračanici broj 27 0 K 035218 17 K od 14. januara 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Samir Kešetović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, kojeg zastupa Amir Morankić, advokat iz Tuzle, podnio je 6. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 27 0 K 035218 19 Kž od 3. februara 2020. godine i Presude Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 27 0 K 035218 17 K od 14. januara 2019. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda do donošenja konačne odluke o apelaciji.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 1307/20 od 15. jula 2020. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 14. aprila 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Učesnici u postupku su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 21. aprila do 12. maja 2020. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Općinskog suda broj 27 0 K 035218 17 K od 14. januara 2019. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH) za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
7. U obrazloženju presude je navedeno da je protiv apelanta podignuta optužnica 14. marta 2017. godine, te da su u toku postupka izvedeni dokazi optužbe (navedeni na strani 3. obrazloženja presude), dok apelantova odbrana nije imala prijedloga za izvođenje dokaza. Zatim je izvršena analiza i ocjena dokaza nakon čega je utvrđeno da je apelant radnjama opisanim u izreci presude počinio krivično djelo iz člana 238. stav 1. KZFBiH korištenjem porodične kuće u vlasništvu njegovog oca, postupivši pri tome protivno odredbi člana 4. Zakona o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga, posjedujući psihotropne tvari (drogu) za koje je znao da ih je zabranjeno posjedovati, radi daljnje prodaje. Činjenicu da je apelant koristio kuću svog oca u kojoj je prilikom pretresa pronađena droga Općinski sud je utvrdio temeljem iskaza svjedoka i službenih zabilješki koje su sačinjene prilikom pretresa objekta od ovlaštenih službenih osoba. U pogledu neosnovanosti tvrdnji apelantove odbrane da se predmetne službene zabilješke koje je sud uvrstio u dokaznu građu ne mogu prihvatiti, Općinski sud je istakao da su službene zabilješke sačinjene u okviru redovnih poslova ovlaštenih službenih lica u organima unutrašnjih poslova i da je sačinjavanje službene zabilješke redovna metoda rada, te da se, stoga, mogu prihvatiti kao dokaz u krivičnom postupku. Također je, po ocjeni Općinskog suda, na zakonit način izvršena radnja dokazivanja pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari u smislu člana 65. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) jer je pretresanje porodične kuće izvršeno na osnovu pismene naredbe Općinskog suda od 7. juna 2016. godine koja je izdata na osnovu člana 71. stav 1. ZKPFBiH. U obrazloženju su, zatim, opisane sve relevantne okolnosti, između ostalog da je radnja pretresanja kuće izvršena od ovlaštenih službenih osoba MUP-a Tuzlanskog kantona na osnovu naredbe suda i da su radnji pretresanja prisustvovale ovlaštene službene osobe (poimenično navedene u obrazloženju na strani 5. presude) i dva punoljetna svjedoka, što je nedvojbeno zaključeno na osnovu zapisnika o pretresanju koji su potpisale sve osobe koje su prisustvovale radnji pretresanja. Osim toga, Općinski sud je ukazao na sadržaj odredaba čl. 71. stav 1. i 76. stav 1. ZKPFBiH koje nesumnjivo upućuju na zaključak da je radnja pretresanja kuće izvršena na zakonit način, da je u zapisnik unesen podatak šta je prilikom pretresa pronađeno i koji predmeti su privremeno oduzeti, pri čemu je za navedene radnje izdata potvrda o privremenom oduzimanju od 9. juna 2016. godine.
8. U nastavku su interpretirani ostali dokazi temeljem kojih je Općinski sud utvrdio činjenicu da sadržaj oduzetih predmeta predstavlja opojnu drogu. S tim u vezi su navedeni iskazi svjedoka koji su prisustvovali pretresu kuće u kojoj je pronađena opojna droga i koje je sud prihvatio, jer su dati na osnovu neposrednih opažanja koji su u bitnim elementima saglasni i potkrijepljeni materijalnim dokazima optužbe. Zatim je naveden sadržaj materijalnih dokaza koje je analizirao sud, između ostalog pisani nalaz i mišljenje vještaka hemijske struke kojim je utvrđeno da pronađeni predmeti, konkretno veća količina tableta, sadrže tvari koje su na listi psihotropnih tvari. U vezi sa neosnovanosti prigovora apelantove odbrane da su nalaz i mišljenje vještaka hemijske struke nezakonit dokaz, jer otvaranju i pregledu nisu prisustvovali apelant i njegov branilac, Općinski sud je ukazao na odredbu člana 85. stav 1. ZKPFBiH kojom je propisano da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije čiji popis nije moguć vrši tužilac ili ovlaštena službena osoba na osnovu pismenog odobrenja tužioca, koji su prethodno stavljeni u poseban omot i zapečaćeni. U konkretnom slučaju, kako je dalje obrazloženo, nije bila obaveza tužioca da vrši otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta, jer nisu bili u pitanju predmeti čiji popis nije bio moguć, nego je prilikom oduzimanja izvršena jasna identifikacija predmeta zbog čega nisu stavljeni u poseban omot i zapečaćeni, nego je u zapisniku o pretresanju jasno i određeno navedeno o kakvim se predmetima radi. Također je i u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta jasno navedeno o kakvim se predmetima radi – tablete roza boje u obliku mašne, izvagani i izbrojani prije i poslije vještačenja, zbog čega je zaključeno da se ne radi o predmetima čiji popis nije bio moguć. Stoga, nije bilo obaveze tužioca da vrši otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta, pa je zaključeno da vještačenje nije nezakonit dokaz, kako je smatrala apelantova odbrana. Sud je, osim toga, prihvatio i ocijenio vjerodostojnim nalaz i mišljenje vještaka hemijske struke, jer je dat u skladu sa pravilima i vještinama struke u smislu odredbe člana 285. stav 5.
ZKPFBiH.
9. Općinski sud je, kako je navedeno u zaključnom dijelu presude, imao u vidu sve prigovore odbrane koji su se u ključnim dijelovima ticali nezakonitosti pojedinih dokaza, prvenstveno pretresanja kuće i sačinjavanja zapisnika nakon te radnje, te je nakon analize i sadržaja naredbi koje je odbrana osporila zaključeno da se ne radi o nezakonitim dokazima, odnosno dokazima na kojima sud ne bi mogao zasnovati presudu. Pri odmjeravanju kazne Općinski sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i visine krivične sankcije u smislu člana 49. stav 1.
KZFBiH.
10. Kantonalni sud je Presudom broj 27 0 K 035218 19 Kž od 3. februara 2020. godine odbio kao neosnovanu žalbu apelantove odbrane i potvrdio prvostepenu presudu. Kantonalni sud je ocijenio da žalbeni prigovori nisu osnovani, te su u tom pravcu u obrazloženju presude navedeni razlozi za takav stav. S tim u vezi su, prije svega, navedeni razlozi neosnovanosti prigovora u pogledu bitne povrede postupka. Naime, kako je navedeno u obrazloženju, žalba ne konkretizira o kojoj bitnoj povredi postupka je riječ, ali iz njenog sadržaja proizlazi da ukazuje na dokaze na kojima se presuda ne može zasnivati (nezakoniti dokazi). Stoga je Kantonalni sud imao u vidu odredbu člana 11. ZKPFBiH kojom je kao jedno od osnovnih načela na kojima počiva krivični postupak propisano načelo kojim se garantira zakonitost dokaza i ono obuhvata: zabranu da se od optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku iznuđuje priznanje ili kakva druga izjava, zabranu da sud zasnuje svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda, zabranu da sud zasnuje presudu na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama odredaba ZKPFBiH i na dokazima koji su dobiveni na temelju takvih dokaza. Analizirajući ovaj žalbeni osnov kroz obrazloženje pobijane presude, Kantonalni sud je zaključio da je neosnovana tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka i da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 65. i 74. stav 4. ZKPFBiH prilikom pretresa kuće od ovlaštene službene osobe, koju je kritične prilike koristio apelant. Odredbom člana 74. stav 4. ZKPFBiH je propisano da pretresanju stana, ostalih prostorija ili osobe prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci, koji će se prije početka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresu stave svoje prigovore, ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan. Iz zapisnika o pretresu u konkretnom slučaju jasno proizlazi da su pretresu bila prisutna dva punoljetna građanina kao svjedoci, koji su potpisali zapisnik o pretresanju, na koji nisu imali primjedaba, što se žalbom i nije osporavalo, već se iznosio lični stav apelantovog branioca.
11. Neosnovanim su ocijenjeni i žalbeni prigovori koji se odnose na otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta od apelanta u smislu člana 85. stav 1. KZFBiH. Kantonalni sud je, s tim u vezi, istakao da je u stavu 2. navedenog člana propisano da će se osoba od koje su predmeti oduzeti pozvati da prisustvuje otvaranju omota, a ako se ne odazove pozivu ili je odsutna, omot će se otvoriti, a predmeti pregledati i popisati u njezinoj odsutnosti. U konkretnom slučaju popis oduzetih predmeta je bio moguć zbog čega je prvostepeni sud pravilno zaključio da tužilac nije trebalo da održi ročište za otvaranje i pregled predmeta koji su pronađeni prilikom pretresa kod apelanta, tako da ni ovaj dokaz nije nezakonit.
12. Neosnovanim su ocijenjeni žalbeni prigovori da je činjenično stanje, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđeno. U tom pravcu je Kantonalni sud podsjetio da pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji kada je u presudi neka odlučna činjenica pogrešno utvrđena, te da do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja najčešće dolazi zato što je sud pogrešno ili površno (nekritično) ocijenio izvedene dokaze, pri čemu se utvrđuju samo pravno relevantne činjenice, čiji skup se naziva pravno relevantno činjenično stanje. Žalbom se, međutim, ne ukazuje koja je odlučna činjenica materijalnopravne ili procesnopravne naravi, indicija ili pomoćna činjenica pogrešno utvrđena, pa Kantonalni sud ovaj žalbeni osnov nije mogao ni ispitati. Osim toga, zaključeno je i da se odluka o krivičnopravnoj sankciji paušalno pobija, jer se u žalbi ne navodi da li je prvostepeni sud pravilno odmjerio kaznu za predmetno krivično djelo s obzirom na okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja, ili zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Kantonalni sud je ponovio da je za krivično djelo za koje je apelant proglašen krivim propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do 10 godina, da je apelant recidivista u vršenju krivičnih djela, te da je minimalno zaprijećena kazna za navedeno krivično djelo koja je apelantu izrečena primjerena njegovoj ličnosti i težini počinjenog krivičnog djela, te da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja kroz ciljeve specijalne i generalne prevencije.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
14. U tom pravcu se ističe da je prvostepena presuda zasnovana na nezakonito pribavljenim dokazima i da je Općinski sud potpuno zanemario imperativnu odredbu člana 85. st. 1. i 2. ZK FBiH prema kojoj postoji obaveza tužioca da o radnji otvaranja predmeta obavijesti apelanta i njegovog branioca, a da je u konkretnom slučaju apelantu i njegovom braniocu uskraćeno da prisustvuju toj radnji i da potvrde identičnost predmeta koji su oduzeti. Također, kako se dalje navodi, o otvaranju nije sačinjen zapisnik čiji je sadržaj, također, imperativno određen, te je i na taj način ponovo dovedena u pitanje identičnost oduzetih predmeta sa predmetima koji su vještačeni za potrebe sudskog postupka.
15. Apelacijom se dalje ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer na dokazima koji su pribavljeni nezakonitim radnjama tužilaštva nije mogla biti zasnovana sudska odluka. Predloženo je da se apelacija usvoji i predmet vrati Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje.
II.Odgovor na apelaciju
16. Kantonalni sud je istakao da ostaje kod činjeničnih i pravnih razloga koji su navedeni u presudi koja se apelacijom osporava, te je, imajući u vidu da su apelantu u postupku osigurana sva ustavna i konvencijska prava, predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
17. Općinski sud je naveo da je u postupku koji se vodio protiv apelanta imao u vidu sve prigovore koje je tokom postupka isticala apelantova odbrana o kojima je jasno i argumentirano obrazloženje navedeno u presudi tog suda koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
18. Tužilaštvo je istaklo da su presude zasnovane na dokazima koji su pribavljeni na zakonit način, dovoljno i pravilno identificirani, tako da odredba člana 85. stav 1. ZKPFBiH i ne zahtijeva otvaranje takvih privremeno oduzetih predmeta, jer se ne radi o predmetima čiji popis nije bio moguć. U zapisniku o izvršenom pretresanju jasno je navedeno šta je pronađeno i to je popisano, tako da otvaranje tih predmeta nije bilo potrebno, pa samim tim ni zakazivanje ročišta. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03 - ispravka, 56/03 - ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 65.
Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnina (1) Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog odnosno optuženog i drugih lica, kao i njihovih pokretnina izvan stana može se preduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalaze počinilac, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak.
(2) Pretresanje pokretnih stvari, u smislu odredbe stava (1) ovog člana, obuhvaća i pretresanje kompjuterskih sistema, uređaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka, kao i mobilnih telefonskih aparata. Osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup, predati medij na kojem su pohranjeni podaci, te pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja. Osoba koja odbije njihovu predaju može se kazniti prema odredbi člana 79. stav (5) ovog Zakona.
(3) Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja iz stava 2. ovog člana, će se obaviti uz pomoć stručnog lica.
Član 74.
Postupak izvršenja naredbe za pretresanje (1) Prije početka pretresanja ovlašteno službeno lice mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje licu kod kojeg će se ili na kojem će se izvršiti pretresanje. Ako je nakon toga ovlaštenom službenom licu pristup uskraćen, može upotrijebiti silu, u skladu sa zakonom.
(2) Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje kojom se određuje pretresanje stana i drugih prostorija, ovlašteno službeno lice nije dužno da obavijesti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako ovlašteno službeno lice opravdano smatra da su prazni ili ako je ovlašteno službeno lice naredbom izričito ovlašteno da uđe bez prethodne najave.
(3) Vlasnik odnosno korisnik stana i drugih prostorija pozvaće se da bude prisutan pretresanju, a ako je on odsutan - pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. Ukoliko lice kod kog se pretresanje ima izvršiti nije prisutno, naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se izvršava i bez njegovog prisustva.
(4) Pretresanju stana, ostalih prostorija ili lica prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanju lica prisustvuju svjedoci istog pola.
Pretresanje lica vrši lice istog pola. Svjedoci će se prije početka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan.
(5) Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija, pozvaće se njihov starješina ili rukovodilac da bude prisutan pretresanju.
(6) Ako se pretresanje mora preduzeti u vojnom objektu, pisana naredba o pretresanju dostavlja se vojnim vlastima, koje će odrediti najmanje jedno vojno lice da bude prisutno pretresanju.
Član 85.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije čiji popis nije moguć, zbog čega su stavljeni u poseban omot i zapečaćeni, vrši tužilac ili ovlaštena službena osoba na osnovu pismenog odobrenja koje je izdao tužilac. (2) Osoba od koje su predmeti i dokumentacija oduzeti pozvat će se da prisustvuje otvaranju omota. Ako se ne odazove pozivu ili je odsutna, omot će se otvoriti, a predmeti i dokumentacija pregledati i popisati u njenoj odsutnosti. (3) Prilikom pregleda predmeta i dokumentacije mora se paziti da njihov sadržaj ne saznaju neovlaštene osobe. O otvaranju omota sastavit će se zapisnik.
20. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03 - ispravka, 21/04 - ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 238.
Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(…) VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 27 0 K 035218 19 Kž od 3. februara 2020. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 13. marta 2020. godine a apelacija je podnesena 6. aprila 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. nČlan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanjajegovih građanskih prava i obaveza ilikrivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neozavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
[...]
28. Ustavni sud zapaža da se postupak iz kog su proizašle osporene presude ticao utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta zbog izvršenja krivičnog djela propisanog zakonom, pa proizlazi da apelant u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na to Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati je li postupak bio pravičan na način na koji to zahtijevaju navedene odredbe.
29. Ustavni sud, prije svega podsjeća na to da je u svojim ranijim odlukama, oslanjajući se na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), zaključio da se pitanje da li je optuženi imao pravičan postupak mora riješiti na osnovu cjelokupnog postupka (vidi, Evropski sud, Monnel i Morris, odluka od 2. marta 1987. godine, Serija A, broj 115, str. 21, stav 54), dakle, uključujući i žalbeni postupak (vidi, Evropski sud, Edwards protiv Ujedinjenog Kraljevstva, A 247-B (1992), 15 EHRR 417, st. 33-34). Stoga će Ustavni sud, imajući u vidu sadržaj apelacionih navoda, koji se u suštini odnose na tvrdnju da postupak kao cjelina nije bio pravičan, ispitati apelantove navode u smislu stava 1. člana 6. Evropske konvencije.
30. U odnosu na navode da su osporene presude zasnovane na nezakonito pribavljenim dokazima, Ustavni sud napominje da član 6. Evropske konvencije garantira pravo na pravično suđenje, ali ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti dokaza. To je prvenstveno pitanje koje se regulira domaćim zakonodavstvom (vidi, Evropski sud, Schenk protiv Švajcarske, 12. juli 1988. godine, st. 45-46, Serija A broj 140, i Teixeira de Castro protiv Portugala, 9. juni 1998. godine, stav 34, Izvještaji 1998-IV). Zbog toga, kao stvar principa, Evropski sud smatra da njegova uloga nije da utvrđuje da li određena vrsta dokaza – naprimjer dokazi koji su pribavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava mogu biti prihvatljivi ili, upravo, da li je aplikant kriv ili ne. U tom smislu pitanje na koje se mora odgovoriti jeste da li je postupak kao cjelina, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni, bio pravičan. Ovo uključuje ispitivanje „nezakonitosti“ koje su u pitanju i tamo gdje je u pitanju povreda drugih prava iz Konvencije, priroda utvrđene povrede (vidi, Evropski sud, Bykov protiv Rusije [GC], aplikacija broj 4378/02, stav 89, 10. mart 2009. godine, i Lee Davies protiv Belgije, aplikacija broj 18704/05, stav 41, 28. juli 2009. godine).
31. U konkretnom slučaju apelant smatra da su pogrešno primijenjene odredbe ZKPFBiH prilikom pretresa kuće koju je koristio u inkriminiranom periodu, da mu je uskraćeno pravo da prisustvuje otvaranju privremeno oduzetih predmeta i da su, stoga, svi dokazi, uključujući i vještačenje oduzetih predmeta, nezakoniti dokazi na kojima se ne može zasnivati sudska presuda. S tim u vezi, Ustavni sud uočava da su sudovi na obje sudske instance s posebnom pažnjom razmotrili ove apelantove prigovore, prvostepeni u okviru ocjene i analize dokazne građe, a drugostepeni u okviru žalbenih razloga koje je apelant u tom pravcu istakao. Kantonalni sud je pri tome podsjetio na sadržaj relevantnih zakonskih odredaba ZKFBiH i s tim u vezi zaključio da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe čl. 65. i 74. ZKP FBiH prilikom pretresa kuće koju je koristio apelant od ovlaštenih službenih osoba na osnovu naredbe suda (naredba Općinskog suda od 7. juna 2016. godine), da iz zapisnika o pretresu jasno proizlazi da su pretresu, osim službenih osoba, prisustvovala dva punoljetna građanina kao svjedoci, da su sve prisutne osobe potpisale zapisnik i pri tom nisu imale primjedaba, da u konkretnoj situaciji nije postojala obaveza tužioca da poziva apelanta i njegovog branioca da prisustvuju radnji otvaranja predmeta, jer se odredba člana 85. ZKPFBiH na čiju je primjenu apelant ukazivao u žalbi primjenjuje samo u situaciji kada popis stvari prilikom pretresa nije moguć, pa se u tom slučaju oduzeti predmeti zapečate u posebnom omotu i tužilac zakazuje ročište za otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta. Nasuprot takvoj situaciji, kako je obrazložio Kantonalni sud, popis oduzetih predmeta u konkretnom slučaju je bio moguć o čemu je sačinjen zapisnik i predmeti pobrojani i identificirani, zbog čega tužilac nije imao obavezu zakazivati ročište za otvaranje i pregled predmeta koji su prilikom pretresa oduzeti od apelanta. Oduzeti predmeti su nakon identifikacije i sačinjavanja zapisnika o tome dati u daljnju proceduru hemijskog vještačenja o čemu je sačinjen nalaz i mišljenje, te na tu okolnost u svojstvu svjedoka saslušan vještak hemijske struke. S tim u vezi, Kantonalni sud je zaključio da je žalbeni prigovor bitne povrede postupka zbog nezakonitosti u pribavljanju dokaza neosnovan, jer su dokazi proistekli iz pretresa stana i ostalih prostorija upravo pribavljeni u skladu s propisanom procedurom iz čl. 65, 74. i 85. ZKPFBiH. Imajući u vidu jasno i argumentirano obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra neosnovanim navode apelacije u pogledu nezakonitosti u pribavljanju dokaza.
32. U vezi sa navodima apelacije kojima je ukazano na činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, Ustavni sud zapaža da je osuđujuća presuda protiv apelanta zasnovana na analizi i ocjeni velikog broja dokaza pri čemu apelantova odbrana nije imala dokaznih prijedloga. U postupku su, naime, saslušani svjedoci optužbe i veći broj materijalnih dokaza, među kojima hemijsko vještačenje koje apelant, također, smatra nezakonito pribavljenim dokazom zbog toga što nije prisustvovao otvaranju predmeta nakon obavljenog pretresa. Imajući u vidu prethodno obrazloženje i zaključak o neosnovanosti apelacije u vezi sa nezakonitosti u pribavljanju dokaza, te imajući u vidu da je prvostepeni sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka hemijske struke koji je o datom nalazu svjedočio na glavnom pretresu, Ustavni sud zapaža da je u prvostepenoj presudi, koja je potvrđena od drugostepenog suda, dato jasno obrazloženje o svim izvedenim dokazima koji u svojoj povezanosti čine jedinstvenu cjelinu u pogledu ključnih činjenica i utvrđenja apelantove krivičnopravne odgovornosti. Ustavni sud podsjeća da iz obrazloženja prvostepene presude proizlazi sadržaj svih izvedenih dokaza i činjenice koje su temeljem predmetnih dokaza utvrđene, nakon čega su svi dokazi ocijenjeni u njihovoj međusobnoj povezanosti, koji u svojoj ukupnosti čine jedinstvenu cjelinu u pogledu utvrđenja apelantove krivičnopravne odgovornosti. Osim toga, Kantonalni sud je ocjenjujući neosnovanost žalbenog prigovora o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju istakao da se u krivičnom postupku ne utvrđuju sve, već pravno relevantne činjenice i da apelant u žalbi nije konkretizirao koja odlučna činjenica materijalnopravne ili procesnopravne prirode ili pomoćna činjenica nije pravilno utvrđena, pa se taj žalbeni prigovor praktično nije mogao ni ispitati.
33. Dovodeći prethodno iznesene stavove u vezu s konkretnim slučajem, Ustavni sud smatra da u osporenim presudama nije izostala cjelovita analiza svih provedenih dokaza uz obrazloženje u kojem su navedeni jasni i dovoljni razlozi o svim odlučnim činjenicama koje čine sve bitne elemente krivičnog djela za koje je apelant osuđen.
34. Imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud smatra da, u smislu navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da krivični postupak protiv apelanta, sagledan u cjelini, nije bio pravičan, te da su stoga neosnovani apelantovi navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, uz ocjenu njihove prihvatljivosti i zakonitosti, kao i o tome zašto su izveli zaključak da je apelant počinio krivično djelo za koje je osuđen.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić