Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1848/21 (M. B. i drugi)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1848/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-1848/21, rješavajući apelacije Mirsade Boje i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Mirsada Boja protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 414615 16 Rsž od 17. februara 2021. godine;
Amela Ovčina protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 261265 20 Rsž 2 od 12. februara 2021. godine;
Muharem Kajević, Nihad Aljović i Dževal Ćorović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 414605 16 Rsž od 10. februara 2021. godine;
Jasna Bajrić-Ljubunčić, Almasa Halvadžija i Enisa Kubat protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 381913 16 Rsž od 28. januara 2021. godine;
Emica Pirić i Refik Lakača protiv presuda Kantonalni sud u Sarajevu broj 65 0 Rs 469944 16 Rsž od 18. februar 2021. godine;
Enesa Karalić i Izudin Botić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 467125 16 Rsž od 10. februar 2021.
godine;
Azra Ganijun Salkoska protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 358085 20 Rsž 2 od 12. februara 2021. godine;
Azra Kardaš protiv presuda Kantonalni sud u Sarajevu broj 65 0 Rs 386792 16 Rsž od 17. februar 2021. godine;
Bejta Kaknjo protiv presuda Kantonalni sud u Sarajevu broj 65 0 Rs 386882 17 Rsž od 11. mart 2021. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1848/21
1. Mirsada Boja (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 31. maja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 414615 16 Rsž od 17. februara 2021. godine.
2. AP-1878/21
2. Amela Ovčina (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 261265 20 Rsž 2 od 12. februara 2021. godine.
3. AP-1879/21
3. Muharem Kajević, Nihad Aljović i Dževal Ćorović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su 1. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 414605 16 Rsž od 10. februara 2021. godine.
4. AP-1880/21
4. Jasna Bajrić-Ljubunčić, Almasa Halvadžija i Enisa Kubat (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su 1. juna 2021a godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 381913 16 Rsž od 28. januara 2021. godine.
5. AP-1881/21
5. Emica Pirić i Refik Lakača (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su 1. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 469944 16 Rsž od 18. februara 2021. godine.
6. AP-1882/21
6. Enesa Karalić i Izudin Botić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su 1. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 467125 16 Rsž od 10. februara 2021. godine.
7. AP-1889/21
7. Azra Ganijun Salkoska (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupu Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 358085 20 Rsž 2 od 12. februara 2021. godine.
8. AP-1896/21
8. Azra Kardaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 386792 16 Rsž od 17. februara 2021. godine.
9. AP-2085/21
9. Bejta Kaknjo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 14. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 386882 17 Rsž od 11. marta 2021. godine.
Spajanje predmeta
10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1848/21. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
11. U konkretnim slučajevima, obavezane su tužene (osnovne škole sa područja Kantona Sarajevo i JU Centar Vladimir Nadzor Sarajevo) da isplate apelantima određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa (predmetne naknade i dosuđeni iznosi preciznije navedeni za svakog apelanta u izrekama odluka redovnih sudova) za određene vremenske periode, dok su preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtjevi odbijeni ili su tužbeni zahtjevi pojedinih apelanata odbijeni u cjelosti.
Apelacioni navodi
12. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu apelacione navode, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
16. U konkretnim slučajevima, a imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP- 3491/15 od 26. oktobra 2016. godine, AP-723/17 od 15. juna 2017. godine, AP-3936/17 od 6. decembra 2017. godine i AP-1169/18 od 10. aprila 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić