Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2484/21 (J. B.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalid
  • Invalidnina
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2484/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. rujna 2021. godine, u predmetu broj AP-2484/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Jusuf Berić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Jusuf Berić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 007463 19 U od 15. travnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Jusuf Berić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Prozora-Rame, kojega zastupa Zajednički odvjetnički ured Sesar – Ćurić - Miletić iz Mostara, podnio je 12. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 007463 19 U od 15. travnja 2021. godine.

2. Rješenjem Službe za društvene djelatnosti i pitanja branitelja Općine Prozor-Rama (u daljnjemu tekstu: Služba) od 13. veljače 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% vojnoga invaliditeta i ortopedski dodatak III stupnja, na temelju povrede zadobivene kao pripadnik Armije R BiH, počevši od 1. prosinca 2006. godine pa dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava, u odgovarajućemu mjesečnome iznosu.

3. Rješenjem tuženika (Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskoga rata) od 6. svibnja 2019. godine ukinuto je rješenje Službe od 13. veljače 2007. godine i upravna stvar riješena tako da apelantu prestaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida i pravo na osobnu invalidninu počevši od 6. svibnja 2019. godine.

4. Presudom Vrhovnoga suda od 15. travnja 2021. godine tužba apelanta podnesena protiv rješenja tuženika od 6. svibnja 2019. godine je odbijena.

5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da iz obrazloženja osporenoga rješenja proistječe da je tuženik, rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu dostavio spis predmeta liječničkome povjerenstvu za liječničko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite (u daljnjemu tekstu: Zakon o provođenju kontrole). Vrhovni je sud istakao da je liječničko povjerenstvo na temelju pregleda apelanta i cjelokupne liječničke dokumentacije donijelo nalaz i mišljenje od 13. veljače 2019. godine, kojim se vojni invaliditet apelanta cijeni u visini ispod 20%. Nadalje, da je na navedeni nalaz i mišljenje apelant uložio prigovor, te da je nadležno liječničko povjerenstvo donijelo nalaz i mišljenje od 20. ožujka 2019. godine, kojim je potvrđen nalaz i mišljenje od 13. veljače 2019. godine, kako glede utvrđenoga postotka vojnoga invaliditeta apelanta, tako i glede obrazloženja, ponovnim uvidom u liječničku dokumentaciju i uz neposredni pregled apelanta. Vrhovni je sud istakao da su nadležna liječnička povjerenstva, suprotno prigovorima tužbe, suglasnim nalazima i mišljenjima dala potpuno, jasno i detaljno obrazloženje razloga, kako za izmjenu ranijega nalaza i mišljenja, tako i za novu ocjenu vojnoga invaliditeta, sukladno odredbama čl. 8. i 13a. Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i Pravilnika o utvrđivanju postotka vojnoga invaliditeta sa Listom postotaka, i to na temelju postojeće vjerodostojne liječničke dokumentacije iz spisa predmeta i neposrednim pregledom apelanta. Vrhovni je sud istakao da apelant uopćenim i neargumentiranim navodima tužbe nije doveo u sumnju nalaz i mišljenja nadležnih liječničkih povjerenstava, niti je konkretno naveo iz kojih razloga su oštećenja njegovoga organizma, eventualno, veća od utvrđenih. Vrhovni je sud istakao da je apelantu nalaz i mišljenje od 13. veljače 2019. godine uredno dostavljeno sukladno odredbama čl. 23a. st. 1. Pravilnika. Vrhovni je sud istakao da je uredna dostava i nalaza i mišljenja od 20. ožujka 2019. godine, čija dostava je pravilno izvršena sukladno odredbama čl. 23. st. 2. Pravilnika, kojom je propisano da će nadležni organ nalaz i mišljenje liječničkoga povjerenstva stranci dostaviti uz rješenje, budući da se prema odredbi st. 3. istoga članka protiv toga nalaza i mišljenje ne može izjaviti pravni lijek. Vrhovni je sud istakao da kako je apelant sva ova prava iskoristio (ulaganjem prigovora po čl. 23a. Pravilnika na nalaz i mišljenje od 13. veljače 2019. godine i podnošenjem tužbe protiv osporenoga rješenja donesenog na temelju nalaza i mišljenja od 20. ožujka 2019. godine), to su neutemeljeni navodi tužbe da je došlo do povrede odredaba postupka. Vrhovni je sud istakao da je stoga ocjena invaliditeta apelanta pravilno dana na temelju liječničke dokumentacije iz spisa predmeta na temelju koje je i ranije cijenjen apelant, kako to propisuje odredba čl. 7. st. 4. Pravilnika i čl. 13a. st. 2. Pravilnika, a pri tomu je liječničko povjerenstvo ocijenilo da za davanje potpunoga nalaza i mišljenja prema postojećoj dokumentaciji nije potrebno pribaviti nove dodatne specijalističke nalaze, sukladno odredbi čl. 13a. st. 5. Pravilnika.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostaloga, istječe da nalazi i mišljenja nisu urađeni sukladno pravilima struke i nauke, te sukladno odredbama važećih pravilnika kojima se cijeni invaliditet, budući da nalazi ne sadrže valjano obrazloženje zašto je apelantu smanjen invaliditet sa 70% na ispod 20%. Nadalje, apelant navodi da su pregledi koji se obavljaju „brzinski“, paušalni i obavljaju se samo vizualnim pregledom.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke jasno ukazao da su nadležna liječnička povjerenstva suglasnim nalazima i mišljenjima dala potpuno, jasno i detaljno obrazloženje razloga, kako za izmjenu ranijega nalaza i mišljenja, tako i za novu ocjenu vojnoga invaliditeta, u čemu Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2484/21 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio