Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2039/20 (GP "ŽGP" d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2039/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 2039/20, rješavajući apelaciju GP „ŽGP“ d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio GP „ŽGP“ d.d. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Doboju u predmetu broj 85 0 Ip 041609 17 Ip 2 (stari broj 85 0 Ip 041609 13 Ip).

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 85 0 Ip 041609 17 Ip 2 (stari broj 85 0 Ip 041609 13 Ip), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. GP „ŽGP“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Martin Raguž, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 85 0 Ip 041609 13 Ip (novi broj 85 0 Ip 041609 17 Ip 2).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 12. marta 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 19. marta 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 29. jula 2021. godine od Osnovnog i Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene – postupak pred Općinskim sudom u Zenici

6. Apelant je 27. februara 2013. godine Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio prijedlog za izvršenje protiv prvoizvršenika ŽGP Zenica i drugoizvršenika ŽGP „Doboj“, na osnovu Presude Općinskog suda u Makarskoj broj IP-960/09 od 12. decembra 2011. godine radi prinudnog izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika.

7. Apelant je naveo da je Općinski sud 12. jula 2013. godine pod brojem 43 0 lp 084398 13 lp donio rješenje kojim je odredio izvršenje protiv prvoizvršenika pljenidbom njegovih transakcijskih računa.

8. Općinski sud je 12. jula 2013. godine donio rješenje kojim se proglasio mjesno nenadležnim u odnosu na drugoizvršenika, te odredio da će se po pravosnažnosti spis dostaviti Osnovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje provođenje.

9. Apelant je naveo da je 17. septembra 2015. godine povukao prijedlog za izvršenje koji se odnosio na prvoizvršenika jer je on platio dio duga u iznosu od 137.767,00 KM, dok je ostatak duga od 275.533,00 KM ostao neplaćen.

10. Općinski sud je 4. novembra 2015. godine donio rješenje kojim se postupak izvršenja pred navedenim sudom smatra okončanim. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da su 20. oktobra 2015. godine pred Općinskim sudom stranke u tom postupku zaključile sudsku nagodbu, kojom su precizirali svoja potraživanja, način plaćanja, te način okončanja izvršnog postupka. Nadalje je navedeno da je apelantov punomoćnik 29. oktobra 2015. godine obavijestio Općinski sud da je izvršenik ŽGP Zenica isplatio dug, da se međusobna potraživanja apelanta i izvršenika smatraju u cijelosti izmirena, te da stoga apelant povlači podnesenu žalbu protiv rješenja od 28. septembra 2015. godine i predlaže da se donese rješenje kojim se navedeno izvršenje smatra okončanim. S obzirom na izloženo, na osnovu odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku, kojom odredbom je određeno da se postupak izvršenja smatra završenim provođenjem izvršne radnje, Općinski sud je odlučio da se postupak izvršenja smatra završenim.

Osporeni postupak – postupak pred Osnovnim sudom

11. Općinski sud je 14. novembra 2013. godine Osnovnom sudu dostavio spis na nadležno postupanje.

12. Apelant je 6. i 14. maja 2015. godine pred Osnovnim sudom urgirao, između ostalog, donošenje rješenja o izvršenju.

13. Osnovni sud u Doboju je 25. maja 2015. godine donio Rješenje o izvršenju broj 85 0 I 041609 14 I kojim je dozvolio izvršenje na osnovu izvršne isprave – pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Makarskoj broj lp-960/09 od 12. decembra 2011. godine, priznate Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 V 003305 14 V od 24. februara 2015. godine, protiv izvršenika (ŽGP „Doboj“, Doboj) radi namirenja novčanog potraživanja.

14. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 5. juna 2015. godine uložio prigovor.

15. Apelant je 19. novembra i 10. decembra 2015. godine, te 2. februara 2016. godine uputio podneske Osnovnom sudu u kojim je, između ostalog, tražio da mu se prigovor izvršenika hitno dostavi (ukoliko je uložen) ili da se u protivnom rješenje o izvršenju dostavi poslovnim bankama izvršenika na provođenje.

16. Odlučujući o prigovoru, Osnovni sud je 17. februara 2016. godine donio rješenje kojim je prigovor izvršenika uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju odbio kao neosnovan.

17. Apelant je 24. februara 2016. godine uputio podnesak Osnovnom sudu u kojem, između ostalog, traži da u predmetnom izvršnom postupku hitno odlučuje.

18. Osnovni sud je 27. aprila 2016. godine donio zaključak kojim se postupak izvršenja smatra završenim.

19. Apelant je 12. decembra 2016. godine uputio podnesak Osnovnom sudu u kojem, između ostalog, traži da se izvršni postupak nastavi.

20. Apelant je 31. januara 2017. godine Osnovnom sudu podnio pritužbu na rad izvršnog sudije.

21. Apelant je 31. januara 2017. godine uputio podnesak Osnovnom sudu u kojem, između ostalog, traži da se izvršni postupak nastavi.

22. Osnovni sud je 9. juna 2017. godine donio Zaključak broj 85 0 Ip 041609 17 Ip2 kojim se zaključak o okončanju izvršnog postupka stavlja van snage. U obrazloženju zaključka je, između ostalog, navedeno da je sud okončao izvršni postupak nakon obavještenja od Općinskog suda da je zaključena sudska nagodba u predmetu broj 43 0 lp 084398 13 lp jer je izvršenik ŽGP „Zenica“ d.d. Zenica isplatio apelantu iznos od 137.767,00 KM. Nadalje je navedeno da je apelant 14. decembra 2016. godine tražio da se izvršni postupak u odnosu na izvršenika ŽGP „Doboj“, Doboj, nastavi s obzirom na to da je on s prvoizvršenikom ŽGP „Zenica“ d.d. Zenica solidarni dužnik, te da je ukupna obaveza izvršenika 413.300,00 KM, od čega je prvoizvršenik ŽGP „Zenica“ d.d. isplatio iznos od 137.767,00 KM, a da je neisplaćeni iznos ostao u visini od 275.533,00 KM. Imajući u vidu izneseno, Osnovni sud je zaključak o okončanju postupka stavio van snage na osnovu člana 12. stav

6. Zakona o izvršnom postupku, te izvršni postupak nastavio u odnosu na izvršenika ŽGP „Doboj“.

23. Apelant je 12. septembra 2017. godine Osnovnom sudu ponovo uputio urgenciju za postupanje u predmetnom postupku.

24. Okružni sud je 21. decembra 2017. godine donio rješenje kojim je žalbu izvršenika odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 17. februara 2016. godine.

25. Apelant je 28. januara 2019. godine Osnovnom sudu podnio urgenciju za hitno postupanje.

26. Osnovni sud je 5. jula 2019. godine donio rješenje kojim se djelimično obustavlja postupak izvršenja u dijelu potraživanja glavnog duga, a ostavlja na snazi rješenje o izvršenju u pogledu preostalog duga od 275.533,00 KM.

27. Iz dokumenata dostavljenih uz apelaciju proizlazi da je Osnovni sud zaključkom od 13. augusta 2019. godine pozvao apelanta da dostavi novu adresu izvršenika. U navedenom zaključku je, između ostalog, navedeno da rješenje suda od 5. jula 2019. godine, kao i rješenje drugostepenog suda nije uručeno izvršeniku zato što izvršenik prema navodima dostavljača nije na navedenoj adresi.

28. Apelant je 26. augusta 2019. godine zatražio od Osnovnog suda da se produži rok za postupanje po zaključku radi dostavljanja tačne adrese izvršenika zato što je od Registra privrednih društava zatražio informaciju koja do tad još nije bila dostavljena.

29. Apelant je 10. septembra 2019. godine dostavio adresu izvršenika navodeći da izvršenik u Registru nije mijenjao adresu na kojoj posluje, te traži da se pismena uruče na način predviđen ZIP-om, na koju je Osnovni sud odmah pokušao dostaviti rješenje, ali bezuspješno.

30. Imajući u vidu činjenicu da izvršenik nije na adresi sjedišta, Osnovni sud je rješenje od 5. jula 2019. godine za izvršenika dostavio putem oglasne table suda sa rokom objave 15 dana.

31. Po pravosnažnosti navedenog rješenja Osnovni sud je rješenje dostavio na provođenje banci 22. oktobra 2020. godine.

32. Banka je 27. oktobra 2020. godine obavijestila sud da je zbog nedostatka novčanih sredstava na računu izvršenika račun blokirala, te rješenje prema uputama dostavila drugoj banci kod koje izvršenik ima otvoren račun.

33. Osnovni sud je naveo da je i druga banka obavijestila sud da je blokirala račun izvršenika, te rješenje stavila u redoslijed naplate s obzirom na to da na računu izvršenika nema sredstva.

34. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

35. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da Osnovni sud nije dostavio rješenje o izvršenju na provođenje poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima otvorene transakcijske račune. Apelant predmetnom apelacijom nije zatražio naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

36. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da iz svega navedenog proizlazi da nisu tačni apelantovi navodi da rješenje od 5. jula 2019. godine nije dostavljeno na provođenje bankama jer je, kako navodi, ono dostavljeno odmah po pravosnažnosti banci na provođenje. Navodi da apelanta nije pismeno obavijestio da je predmetno rješenje dostavio bankama na provođenje zbog ekonomičnosti postupka i velikog broja predmeta, ali i da apelant nije iskoristio svoje pravo uzimanja koda i praćenja predmeta putem internetske stranice, što je, kako navodi, već dugogodišnja praksa kako sudova tako i punomoćnika stranaka. Iz iznesenog ukazuje da se vidi da je predmet, odnosno faza pod brojem 85 0 lp 041609 13 lp od ranije postupajućeg sudije arhivirana, a da je predmet dalje nastavljen i da se vodi pod novom fazom pod brojem 85 0 lp 041609 17 lp 2, te da su u predmetu blagovremeno preduzete sve potrebne pravne radnje. Ističe da do konačnog namirenja apelanta po ovom predmetu nije moglo doći ne zbog nepostupanja suda i postupajućeg sudije nego zbog činjenice što na računu izvršenika nema sredstava za izvršenje, te je račun i dalje blokiran.

37. Ustavni sud je 29. jula 2021. godine od Osnovnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizlazi da je postupak u toku.

38. Ustavni sud je 29. jula 2021. godine od Okružnog suda pribavio informaciju iz koje proizlazi da je taj sud 27. novembra 2017. godine zaprimio spis na nadležno postupanje po žalbi izjavljenoj protiv rješenja od 17. februara 2016. godine.

V.Relevantni propisi

39. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:

Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije. Rokovi za postupanje Član 15.

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Dovršenje izvršenja Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

40. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

41. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

42. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

43. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

44. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

45. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

46. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. godina). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

47. Prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud pri odlučivanju, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. Ustavni sud zapaža da apelant isključivo osporava dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom, te će Ustavni sud, imajući u vidu navedeno, razmatrati dužinu trajanja izvršnog postupka od 14. novembra 2013. godine kao dana kada je Osnovnom sudu dostavljen spis na nadležno postupanje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period duži od sedam godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

48. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te na činjenicu da su se u izvršnom postupku pojavile određene objektivne okolnosti i procesne smetnje koje su utjecale na dinamiku i sam tok predmetnih postupaka (poteškoće sa pronalaženjem tačne adrese drugoizvršenika, odnosno izvršenika, dostava rješenja putem oglasne table suda, zatim nedostatak novčanih sredstava na računu izvršenika), Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku.

49. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka apelant ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka od Općinskog suda tražio da mu se produži rok za dostavljanje nove adrese izvršenika zato što je od registra privrednih društava zatražio informaciju koja do tad još nije bila dostavljena, što je u manjoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja postupka. S druge strane, analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je tom sudu trebalo oko godinu i šest mjeseci da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku (Općinski sud je 14. novembra 2013. godine dostavio spis na nadležnost Osnovnom sudu koji je predmetno rješenje o izvršenju donio 25. maja 2015. godine). Također, Ustavni sud zapaža pasivnost Osnovnog suda u trajanju od oko sedam mjeseci koliko mu je trebalo da odluči o prigovoru izvršenika (izvršenik je 5. juna 2015. godine uložio prigovor, o kojem je Osnovni sud odlučio svojim rješenjem od 17. februara 2016. godine). U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud počinio procesni propust kada je 27. aprila 2016. godine donio zaključak kojim se postupak izvršenja smatra završenim, zbog čega je Osnovni sud, uvažavajući apelantov podnesak kojim je tražio da se postupak nastavi u odnosu na drugoizvršenika, odnosno izvršenika, stavio van snage svoju prvostepenu odluku. Nakon toga, Ustavni sud zapaža ponovnu pasivnost Osnovnog suda koji u periodu od oko pet mjeseci (od 22. oktobra 2020. godine kada je predmetno rješenje dostavio banci na provođenje pa do dostavljanja odgovora na apelaciju) nije obavijestio apelantovog punomoćnika da je predmetno rješenje od 15. jula 2019. godine dostavio bankama na provođenje, kao i da su navedene banke u dva navrata obavještavale taj sud da na računima izvršenika nema sredstava za izvršenje. Ovakvo ponašanje Osnovnog suda nije u skladu s izričitom zakonskom odredbom koja propisuje da je izvršni postupak hitan, kao i standardima prava na pravično suđenje koji sadrže obavezu ekonomičnog i efikasnog postupanja bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud zapaža da je propustom da obavijesti apelanta o nedostatku sredstava na računima izvršenika Osnovni sud doprinio nepotrebnom odugovlačenju postupka jer da je apelant upoznat s navedenim okolnostima mogao je u skladu sa procesnim mogućnostima, eventualno, predložiti drugi predmet i sredstvo izvršenja. U vezi s pozivanjem postupajućeg sudije na veliki broj predmeta pred tim sudom, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se veliki broj predmeta ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima imajući u vidu obavezu javne vlasti da osigura provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. Osim toga, okolnost da izvršenik nema sredstava na računu je objektivno utjecala na dužinu postupka, ali se to ne može staviti na teret Osnovnom sudu, koji nema utjecaj na to i nije odgovoran za stanje izvršenikovih sredstava na računu. Također, Ustavni sud primjećuje da se spis Osnovnog suda nalazio pred Okružnim sudom radi odlučivanja po žalbi izvršenika izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 17. februara 2016. godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud spis na nadležno postupanje zaprimio 27. novembra 2017. godine, te da je imajući u vidu navedeno svoju odluku donio u vrlo kratkom roku (21. decembra 2017. godine). Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra, iako je Osnovni sud preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, kao i da su postojale objektivne okolnosti (poteškoće u pronalaženju tačne adrese drugoizvršenika, odnosno izvršenika, dostava rješenja putem oglasne table suda, zatim nedostatak novčanih sredstava na računu izvršenika), da je taj sud imao i značajan period neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Osnovni sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

50. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

51. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Međutim, apelant nije tražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, zbog čega, u smislu naprijed navedenog, utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava, samo po sebi, predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4461/16 od 20. decembra 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Ostali navodi

52. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

53. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer Osnovni sud, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

54. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2039/20 (GP "ŽGP" d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio