Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2699/21 (M. K.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2699/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2699/21, rješavajući zahtjev Mersudina Kablara za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mersudina Kablara za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mersudin Kablar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija, advokati Ramo Ajkić i Denis Ajkić iz Zenice, podnio je 28. jula 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 K 013934 18 Kž od 24. marta 2021. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 K 013934 17 K od 21. juna 2018. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere „kojom se odlaže izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 5 godina, iz pravomoćne presude Kantonalnog suda u Mostaru, br. 07 0 K 013934 17 K od 21.06.2018. godine do konačne Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po ovoj apelaciji.“
2. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 K 013934 17 K od 21. juna 2018. godine, apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u tački 1 izreke presude, počinio kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. preuzetog Kaznenog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
3. Vrhovni sud je presudom broj 07 0 K 013934 18 Kž od 24. marta 2021. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
4. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). U zahtjevu za privremenu mjeru je predložio da se odloži izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od pet godina izrečene pravomoćnom presudom Kantonalnog suda od 21. juna 2018. godine, do konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji. Privremenu mjeru je predložio jer se po njegovom uvjerenju radi o izvjesnoj povredi prava na pravično suđenje, tvrdeći da su navodi i argumentacija koju je iznio u apelaciji utemeljeni u dokazima dostavljenima uz apelaciju (pri čemu je ukazao da se radi o identičnoj situaciji u kojoj je donesena oslobađajuća presuda Suda Bosne i Hercegovine broj: X-KRŽ-07/405 od 30. juna 2009. godine). Apelant tvrdi da su osporene presude nepravilne i nezakonite jer su zasnovane na arbitrarnoj primjeni kaznenoj procesnog i materijalnog prava, odnosno jer su u presudama arbitrarno izraženi stavovi na temelju kojih je apelant osuđen za kazneno djelo ratnog zločina. Smatra da obrazloženja iz osporenih presuda nisu logična i uvjerljiva, nego se doimaju očigledno proizvoljnim i potpuno neuvjerljivim. Smatra da, ukoliko Ustavni sud ne donese privremenu mjeru koju predlaže postoji mogućnost da, do Odluke Ustavnog suda u ovom predmetu, apelant izdrži dio ili čak cjelokupnu zatvorsku kaznu, kao što je izdržao i apelant u predmetu broj AP-2453/10. Također, smatra da bi izdržavanje duge zatvorske kazne u trajanju od pet godina bilo krajnje nepotrebno do konačne Odluke Ustavnog suda, jer bi bila suprotna cilju i svrsi zaštite ustavnog prava koje apelant zahtjeva od Ustavnog suda. Naveo je da bi donošenje privremene mjere bilo osnovano i da bi posljedice povreda prava na pravično suđenje bile znatno teže po apelanta u situaciju izdržavanja zatvorske kazne koja je, tvrdi, rezultat povrede njegovih ustavnih prava. Naveo je da bi posljedice povrede prava na pravično suđenje bile posebno teške jer se radi o predmetu ratnog zločina i kaznenog djela Ratnog zločina protiv civilnog stanovništva koje predstavlja jednu od najtežih optužbi i osuda, koja je u konkretnom slučaju zasnovana samo na iskazu jednog svjedoka, čiji je iskaz mijenjan tijekom postupka, zbog čega ne može predstavljati vjerodostojan dokaz. Smatra da je, na temelju argumentacije iznesene u apelaciji i na osnovu činjenice da je osuđen za kazneno djelo ratnog zločina na temelju „ naknadno posloženih misli i sjećanja kod svjedoka “ do kojeg „ preslaganja misli i sjećanja “ je došlo nakon više od 18 godina što je nemoguće, u interesu pravde da se odloži izvršenje izrečene kazne do konačne odluke Ustavnog suda.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Europska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
8. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na izjavi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te na istim argumentima na kojima zasniva tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije temelji i zahtjev za izdavanje privremene mjere. Dakle, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant smatra da njegovi navodi o povredama ljudskih prava počinjenih u predmetnom kaznenom postupku, predstavljaju dovoljnu osnovu i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
9. Dalje, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH („Službene novine“ Federacije BiH br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11, u daljnjem tekstu: ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora, te su u odredbi člana 27. ZIKS navedeni uvjeti na temelju kojih se može odgoditi izvršenje kazne zatvora osuđenom koji se nalazi na slobodi (na njegovu molbu). Također, Ustavni sud ukazuje da je članom
64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda jasno je propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom predmetu apelant u apelaciji nije naveo, niti je Ustavnom sudu predočen bilo kakav dokument iz kojeg proizlazi da je apelant prije obraćanja Ustavnom sudu od redovnog suda tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora, dakle, nije ispunjen uvjet propisan u članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Također, proizlazi da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio razloge i dokaze koji bi ukazali da je u danim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
10. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić