Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2013/21 (Ž. Š.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Troškovi postupka
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2013/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2013/21, rješavajući apelaciju Živka Škrbića, na osnovu člana 18. stav 3), točka l) i stava (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Živko Škrbić protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 032688 20 Gž od 16. marta 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 P 032688 19 P od 10. januara 2020. godine, zbog toga što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Živko Škrbić zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se po izjavljenoj reviziji protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 032688 20 Gž od 16. marta 2021. godine vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Živko Škrbić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 032688 20 Gž od 16. marta 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 P 032688 19 P od 10. januara 2020. godine, te zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

2. Apelant je predložio donošenje privremene mjere kojom će se osloboditi plaćanja troškova sudskih postupaka, kako u predmetnom postupku, tako i u postupcima koje je vodio protiv istih tuženih, da se obustavi izvršenje koji je u toku po Rješenju Osnovnog suda broj 73 0 I 009571 15 I 2 od 1. jula 2015. godine, te da se obaveže Pravobranilaštvo Republike Srpske da izvrši povrat zaplijenjene invalidnine, odnosno troškova parničnog i izvršnog postupka u korist apelanta, kao i troškova izvršnog postupka u određenim novčanim iznosima, te da konačno obustavi sve ostale prijedloge o izvršenju koje je pokrenulo Pravobranilaštvo Republike Srpske protiv apelanta radi naplate troškova postupka, jer su u vezi sa povredom prava na imovinu.

Činjenično stanje

3. Apelant je 22. februara 2019. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženih Opštine Čelinac i Republike Srpske, radi naknade štete, v.s. 160.000,00 KM. Apelant je uz tužbu podnio prijedlog da ga sud oslobodi plaćanja svih troškova postupka. Apelant je po nalogu Osnovnog suda 4. marta 2019. godine uredio tužbu.

4. Osnovni sud je rješenjem od 6. septembra 2019. godine oslobodio apelanta od plaćanja troškova sudske takse na tužbu.

5. Osnovni sud je nakon provedenog dokaznog postupka donio Presudu broj 73 0 P 032688 19 P od 10. januara 2020. godine kojom je Stavom I izreke odbacio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se naloži tuženoj Opštini Čelinac da mu nadoknadi imovinsku štetu po osnovu manje izgrađene kvadrature poslovnog prostora od 1 m2, te naknadu neimovinske štete za pretrpljele duševne bolove i patnje uslijed povrede prava ličnosti od Opštine Čelinac, u iznosima i na način detaljno naveden u izreci. Stavom II je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su tuženi povrijedili njegovo pravo na ravnopravno postupanje zbog čega je trpio posljedice sistemske diskriminacije, te da se tuženim naloži da mu solidarno nadoknade imovinsku štetu na ime izgubljene dobiti, da se naloži tuženoj Republici Srpskoj da apelantu nadoknadi imovinsku štetu na ime manje izgrađene kvadrature poslovnog prostora od 1 m2, te neimovinsku štetu za pretrpljene duševne bolove i patnje usljed povrede prava ličnosti, u iznosima i na način detaljno naveden u izreci. Apelant je obavezan da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom iznosu u roku od 30 dana nakon dostavljanja presude (Stav III izreke).

6. Protiv prvostepene presude apelant je 24. februara 2020. godine podnio žalbu, te je predmet dostavljen Okružnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

7. Presudom Okružnog suda broj 73 0 P 032688 20 Gž od 16. marta 2021. godine apelantova žalba je odbijena i osporena prvostepena presuda potvrđena. Apelant je 7. maja 2021. godine protiv navedene presude Okružnog suda izjavio reviziju.

8. Nadalje proizilazi da se predmet vodi pred Osnovnim sudom.

Apelacioni navodi

9. Apelant smatra da mu je osporenim presudama, te zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3 f) Ustava BiH i člana 8. Evropske konvencije, a u vezi sa čl. 17 i 18. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava i granice korištenja ograničenja prava), te zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu materijalne i nematerijalne štete.

10. Apelant ističe da su redovni sudovi proizvoljno i diskriminacijski primijenili procesni i materijalne zakone tj. Zakon o parničnom postupku, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o zabrani diskriminacije. Ističe da su osporene presude neosnovane i nezakonite, da prvostepena presuda ne sadrži razloge o bitnim činjenicama, da je dispozitiv presude protivriječan provedenim dokazima, te da ga redovni sudovi nisu mogli obavezati da Pravobranilaštvu RS nadoknadi troškove parničnog postupka. U odnosu na troškove parničnog postupka apelant smatra da je trebao biti oslobođen od njihovog plaćanja, pozivajući se na predmet Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu Cindrić i Bešlić protiv Republike Hrvatske i Odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP- 1101/17 od 22. marta 2018. godine u kojima je utvrđeno da su žrtve torture, pravnog nasilja, ratni vojni invalidi i porodice palih boraca oslobođeni od plaćanja troškova postupka u slučajevima kada drugu stranu zastupa Republičko pravobranilaštvo. U skladu sa tim, apelant je predložio i donošenje privremene mjere kojim će se osloboditi plaćanja troškova sudskih postupaka, kako u predmetnom postupku, tako i u postupcima koje je vodio protiv istih tuženih, te da se obustavi izvršenje koji je u toku po Rješenju Osnovnog suda broj 73 0 I 009571 15 I 2 od 1. jula 2015. godine, te da se obaveže Pravobranilaštvo Republike Srpske da izvrši povrat zaplijenjene invalidnine, odnosno troškova parničnog i izvršnog postupka u korist apelanta, kao i troškova izvršnog postupka u određenim novčanim iznosima, te da konačno obustavi sve ostale prijedloge o izvršenju koje je pokrenulo Pravobranilaštvo Republike Srpske prema apelantu radi naplate troškova postupka, jer su u vezi sa povredom prava na imovinu.

b) Odgovori na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da tokom postupka nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, te da je odluku donio u skladu sa zakonom i dokazima koji su tokom postupka provedeni. Ukazao je da je prvostepenu odluku potvrdio i Okružni sud, te da su apelacioni navodi neosnovani.

12. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da ostaje kod navoda datih u obrazloženju osporene odluke, da su apelantovi apelacioni navodi neosnovani, te predlaže da se apelacija odbije.

13. U odgovoru na apelaciju Pravobranilaštvo RS je istaklo da su apelacioni navodi neosnovani, da su osporene odluke pravilne i u skladu sa zakonom, te predlaže da se apelacija odbije.

14. Vrhovni sud Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je dostavio obavijest da nije zaprimio predmet na postupanje po reviziji.

Dopustivost predmetne apelacije

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l) i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost apelacije u odnosu na Presudu Okružnog suda broj 73 0 P 032688 20 Gž od 16. marta 2021. godine i Presudu Osnovnog suda broj 73 0 P 032688 19 P od 10. januara 2020. godine.

Član 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena

16. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

17. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak u toku, tj. da je apelant protiv navedene presude Okružnog suda izjavio reviziju. Ustavni sud zapaža da je postupak po reviziji u toku pred Osnovnim sudom, zbog čega apelant, u konkretnom slučaju nije došao do konačne odluke suda po izjavljenoj reviziji.

18. Prema praksi Ustavnog suda apelant je dužan prije podnošenja apelacije iscrpiti sve djelotvorne pravne lijekove, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.

19. Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje.

20. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenoj reviziji i donošenja konačne odluke suda.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka.

22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

23. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku.

26. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka koji je za njega od značaja jer putem suda pokušava da ostvari pravo na naknadu štete od tuženih.

27. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud predmetni postupak vodio efikasno, da nije imao dužih perioda pasivnosti, te da je prvostepenu odluku donio 11 mjeseci nakon što je apelant podnio tužbu. Dakle, postupak je pred Osnovnim sudom započeo podnošenjem inicijalnog akta 22. februara 2019. godine, a prvostepena presuda je donesena 10. januara 2020. godine. U okolnostima konkretnoga slučaja, navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka, s obzirom da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Takvo postupanje Osnovnog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, u postupku koji po zakonu nije hitne prirode predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

28. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant 24. februara 2020. godine protiv prvostepene presude podnio žalbu o kojoj je Okružni sud odlučio presudom od 16. marta 2021. godine. Dakle, postupak po žalbi je trajao jednu godinu i jedan mjesec, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja period koji je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

29. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju, te da Osnovni sud predmet nije dostavio Vrhovnom sudu na postupanje. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant reviziju izjavio 7. maja 2021. godine, te da je Osnovnom sudu potreban određeni vremenski period da u skladu sa procesnim zakonom provede postupak po reviziji, te nedostavljanje predmeta na postupanje revizionom sudu, tj. nedonošenje procesne odluke po izjavljenoj reviziji u periodu od tri mjeseca, u okolnostima konkretnog slučaja, još uvijek ne predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje.

30. Naime, sagledavajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da je apelant u konkretnom slučaju u periodu od dvije i po godine koliko postupak ukupno traje izdejstvovao dvije sudske meritorne odluke, te s obzirom da postupak po zakonu nije hitne prirode, Ustavni sud ne može ocijeniti da su redovni sudovi svojim postupcima doprinijeli neopravdanoj dužini trajanja predmetnog postupka, te da su povrijedili apelantovo pravo na pravično suđenje, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

31. Ustavni sud, imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

32. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. S obzirom na odluku u ovom predmetu, Ustavni sud neće posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

34. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2013/21 (Ž. Š.) | Sudska praksa | Aktio