Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2662/21 (I. H.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Smetanje posjeda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2662/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2662/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ismet Husaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ismet Husaković protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 087723 21 Gž od 9. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ismet Husaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Milenko Radonjić advokat iz Doboja, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 087723 21 Gž od 9. jula 2021. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odgodio izvršenje rješenja rušenjem potpornog zida i ograde do odluke Ustavnog suda po podnesenoj apelaciji“.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, utvrđeno je da je apelant smetao tužioca (H.H.) u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu ulaza u parcelu upisanu u posjedovni list broj 264 kao posjed i vlasništvo tužioca, na način što je bez dozvole i saglasnosti tužioca između navedene parcele i susjedne parcele upisane u posjedovni list broj 1533 na ime apelanta, uklonio dugogodišnju među, vidljive međašnje oznake između parcele tužioca i parcele apelanta, nakon čega je, pored izričitog protivljenja tužioca i zabrane građevinskog inspektora, duž svoje parcele, u dijelu na kojem je tužilac imao miran i faktički posjed, izgradio betonski potporni zid i na sjevernom dijelu (u produžetku predmetnog potpornog zida) postavio drvene stubove i žičanu ogradu na udaljenosti od 0,05 m do 1,30 m zapadno od panjeva isječenog drveća koji su predstavljali faktičku među između parcela stranaka, čime je onemogućio tužioca da na dotadašnji način koristi ulaz u svoju parcelu i da parcelu koristi na dotadašnji način do vidljivih međašnjih oznaka. Naloženo je apelantu da u roku od 24 sata od prijema prvostepenog rješenja ukloni predmetni betonski potporni zid i žičanu ogradu i uspostavi pređašnje stanje posjeda, kao i da se ubuduće kloni takvog ili sličnog smetanja pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Obavezan je apelant da tužiocu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da se žalbom apelanta neosnovano ukazuje da prvostepeni sud nije pravilno odlučio o prigovoru neblagovremenosti predmetne tužbe, kao i da je taj sud povrijedio odredbe parničnog postupka kada je dozvolio preinačenje tužbe, ističući da je takvim preinačenjem tužilac postavio novi tužbeni zahtjev. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o preinačenju tužbenog zahtjeva, jer ulaz u parcelu je sastavni dio parcele, a tužilac je podneskom od 29. marta 2021. godine izvršio preciziranje tužbenog zahtjeva u skladu sa nalazom vještaka geodetske struke (kada je zatražio da sud utvrdi da ga je apelant smetao u mirnom posjedu ulaza u predmetnoj parceli, naspram prvobitno postavljenog zahtjeva da sud utvrdi da ga je apelant smetao u mirnom posjedu predmetne parcele). Okružni sud je naveo da precizirani zahtjev tužilac nije ni mogao postaviti prije nego što je navedeni nalaz (vještaka geodetske struke) sačinjen, pa je prvostepeni sud osnovano odbio prigovor preinačenja tužbenog zahtjeva koji je apelant isticao tokom postupka (koji pominje i u svojoj žalbi). Okružni sud je naveo da prednje iz razloga što se u konkretnom slučaju suštinski zapravo radi o istom zahtjevu koji se samo formalno razlikuje, ali se nesporno radi o smetanju u mirnom posjedu iste parcele, jer je i smetanje ulaza u parcelu čin smetanja u mirnom posjedu te parcele.

4. Okružni sud je dalje naveo da pravilno prvostepeni sud u pobijanom rješenju zaključuje da je ranija međa sa drvenim koljem i ostacima panjeva od posječenog drveća bila vidljiva i da su i tužilac i apelant svoje parcele koristili do tih vidljivih prirodnih oznaka, koje su bile na međnoj liniji između njihovih parcela, a da je apelant čupanjem drvenih stubova i bodljikave žice, te vađenjem tih istih hrastovih panjeva, smetao tužioca u posljednjem mirnom korišćenju njegove parcele. Okružni sud je naveo da je prednje, u svom iskazu datom na glavnoj raspravi, potvrdio i svjedok B.J. (koji je naveo da je unazad pet godina obrađivao tužiočevu parcelu i prije i poslije postavljanja potpornog zida, da je između parcele tužioca i apelanta bila ograda u vidu bodljikave žice sa drvenim stubovima i drveće sa jedne i žice različitih debljina s druge strane, te da je prilikom obrađivanja parcele tužioca ostavljao oko metar od bodljikave žice gdje nije ni orao niti kosio). Okružni sud je naveo da se neosnovano žalbom apelanta prigovara i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja jasno proizlazi ne samo da je apelant gradnjom zida i postavljanjem nove ograde onemogućio tužiocu da ulazi u svoju parcelu na dotadašnji način, nego je upravo apelant samovlasno faktički izmijenio granicu između svoje parcele i parcele tužioca, ulazeći u parcelu tužioca preko stare međne linije, čime je povrijeđen mirni posjed koji je tužilac do tada imao na svojoj parceli. Okružni sud je takođe naveo da su neprihvatljivi i žalbeni prigovori kojima se ukazuje da sud nije imao zakonskog uporišta u nalaganju apelantu da ukloni potporni zid i žičanu ogradu. Okružni sud je naveo da prednje iz razloga što iz „podneska Odjeljenja za inspekcijske poslove Doboj od 10. juna 2021. godine“ (koji dokaz je tužilac priložio uz odgovor na žalbu, a isti je taj sud prihvatio, s obzirom da nije mogao ranije biti ponuđen kao dokaz u predmetnom postupku pošto datira sa danom 10. jun 2021. godine, a glavna rasprava je okončana 29. marta 2021. godine) proizlazi da je urbanističko-građevinski inspektor Grada Doboj 24. marta 2020. godine donio rješenje kojim je naloženo apelantu da izvrši uklanjanje predmetnog potpornog zida, jer za izvedene radove ne posjeduje građevinsku dozvolu, kao i da predmetnu parcelu vrati u prvobitno stanje.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da su redovni sudovi u konkretnom slučaju nezakonito dozvolili preinačenje tužbenog zahtjeva (uz obrazloženje da se zapravo radilo o preciziranju tužbe), pa da je, imajući prednje u vidu, predmetni tužbeni zahtjev trebalo odbaciti kao neblagovremen. Dalje navodi da je nezakonit dio izreke prvostepenog rješenja kojim je naloženo apelantu da ukloni potporni zid i žičanu ogradu, jer se u parnici za smetanje posjeda ne može tražiti uklanjanje građevinskog pomoćnog objekta.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, u odnosu na navode apelanta da je konkretnom slučaju nezakonito dozvoljeno preinačenje tužbenog zahtjeva, pa da je, imajući prednje u vidu, predmetni tužbeni zahtjev trebalo odbaciti kao neblagovremen, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u svojoj odluci dao detaljne razloge zbog kojih smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o preinačenju, već o preciziranju predmetnog tužbenog zahtjeva, a u takvom obrazloženju Ustavni sud ne vidi proizvoljnost. U pogledu apelantovih navoda da je nezakonit dio izreke prvostepenog rješenja kojim mu je naloženo da ukloni potporni zid i žičanu ogradu, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u osporenoj odluci dao jasne razloge zbog kojih prednju odluku prvostepenog suda smatra pravilnom, u čemu Ustavni sud takođe ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2662/21 (I. H.) | Sudska praksa | Aktio