Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4194/20 (Komercijalno-investiciona banka d.d. Velika Kladuša)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4194/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 4194/20, rješavajući apelaciju Komercijalno-investicione banke d.d. Velika Kladuša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Komercijalno-investiciona banka d.d. Velika Kladuša.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 Ip 012027 09 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka u predmetu broj 17 0 Ip 012027 09 Ip, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Komercijalno-investiciona banka d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 20. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 17 0 Ip 012027 09 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 3. juna 2021. godine od Općinskog suda zatražen je odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. jula 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 24. septembra 2009. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika ZPR EURO SMEL, vlasnik Đ. B. iz Bosanskog Petrovca. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila popis, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari, detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.
6. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 17 0 Ip 012027 09 Ip od 3. decembra 2009. godine. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor, koji je Općinski sud rješenjem od 9. marta 2010. godine odbio kao neosnovan. Izvršenik je Općinskom sudu izjavio još jedan pravni lijek koji je naznačio kao „žalba“ protiv odluke o troškovima dosuđenim rješenjem o izvršenju. Navedeni pravni lijek Općinski sud je odbio rješenjem od 21. decembra 2010. godine.
7. Protiv navedenih rješenja Općinskog suda izvršenik je podnio žalbe, te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi postupanja u drugom stepenu.
8. Kantonalni sud je Rješenjem broj 17 0 Ip 012027 10 Pž od 31. marta 2011. godine izvršenikove žalbe odbio kao neosnovane.
9. Nadalje, proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 25. maja 2011. godine naložio apelantici da na depozitni račun suda uplati određeni novčani iznos, kao predujam troškova izvršenja na ime izlaska na lice mjesta. Apelantica je 30. maja 2011. godine postupila po zaključku suda, te je postupak nastavljen popisom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
10. Nadalje, proizlazi da je u postupku predloženo provođenje vještačenja vještaka mašinske struke, te je Općinski sud zaključkom od 12. decembra 2014. godine naložio apelantici da na depozitni račun suda uplati određeni novčani iznos, kao predujam troškova za vještačenje vještaka mašinske struke (M. H.) Apelantica je po zaključku suda postupila 22. decembra 2014. godine. Općinski sud je rješenjem od 27. januara 2015. godine odredio da vještačenje provede vještak mašinske struke (M. H.).
11. Vještak je dopisom od 6. februara 2015. godine obavijestio sud da u predmetnom postupku nije u mogućnosti izvršiti vještačenje, jer se izvršenik ne nalazi na datoj adresi, te da je nezvanično saznao da se vlasnik firme (B. Đ.) duže vrijeme nalazi u Republici Sloveniji.
12. Nadalje, proizlazi da je apelantica Općinskom sudu, radi provođenja predmetnog postupka, podnosila urgencije 15. aprila 2016., 2. juna 2017., 20. marta 2019. godine, te 16. oktobra 2020. godine. Općinski sud je u međuvremenu saznao da je navedeni vještak mašinske struke preminuo.
13. Općinski sud je 2. jula 2021. godine naložio sudskom izvršiocu izlazak na lice mjesta 12. jula 2021. godine, te da izvrši popis izvršenikovih pokretnih stvari o čemu je obaviještena apelantica.
14. Nadalje, proizlazi da je postupak u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantica je u apelaciji navela tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakla da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Postupajući sudija je istakao da je predmet zadužio početkom 2021. godine, da je predmet vodio drugi sudija, te da je zadužen sa više od 3.000 predmeta. V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
18. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
22. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]
25. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.).
27. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 24. septembra 2009. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, razmatrat će period koji traje približno 12 godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.
30. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za apelanticu od značaja, jer od izvršenika prinudnim putem pokušava da namiri svoja potraživanja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica bez odlaganja postupala po nalozima suda, te da je podnosila više urgencija, tj. da se u postupku ponašala aktivno i svojim postupcima nije doprinijela dužini trajanja postupka.
31. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na počeku predmetnog postupka procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima (donio je rješenje o izvršenju, te je donio odluku po izjavljenim pravnim lijekovima bez nepotrebnog odlaganja). Nadalje, Ustavni sud zapaža (što proizlazi iz apelacionih navoda i odgovora na apelaciju, te dokaza dostavljenih Ustavnom sudu) da je Općinski sud u postupku nakon donošenja odluke Kantonalnog suda (31. marta 2011. godine) imao period pasivnosti duži od tri i po godine, tj. nije preduzimao procesne radnje sve do donošenja zaključka od 12. decembra 2014. godine kojim je apelantici naložio da na depozitni račun suda uplati određeni novčani iznos, kao predujam troškova za vještačenje vještaka mašinske struke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud i nakon navedene procesne radnje nastavio period duže i kontinuirane pasivnosti, tj. nakon obavještenja vještaka od 6. februara 2015. godine da u predmetu nije u mogućnosti izvršiti vještačenje jer se izvršenik ne nalazi na datoj adresi, te da se vlasnik firme (B. Đ.) duže vrijeme nalazi u Republici Sloveniji, pa sve do 2. jula 2021. godine, kada je naložio sudskom izvršiocu izlazak na izvršenikovu adresu radi popisa pokretnih stvari koje bi mogle predstavljati predmet izvršenja. Dakle, period pasivnosti je trajao šest godina i pet mjeseci. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su u predmetnom postupku postojale i objektivne okolnosti koje su utjecale na ukupnu dužinu postupka, a koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu, a to su nepostojanje izvršenika na datoj adresi, te okolnost da je vlasnik firme u drugoj državi. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud obaviješten da je vještak mašinske struke umro, što, također, predstavlja objektivnu okolnost koja je utjecala na tok postupka. Dakle, iako su navedene objektivne okolnosti utjecale na složenost i dužinu postupka, u konkretnom slučaju ne mogu biti opravdanje za navedene periode pasivnosti Općinskog suda. Općinski sud postupak nije vodio efikasno i u skladu sa procesnim zakonom, kako to nalažu standardi prava na pravično suđenje.
32. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u drugom stepenu odlučio u razumnom roku (Rješenjem broj 17 0 Ip 012027 10 Pž od 31. marta 2011. godine), te da svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka. Ovo naročito zato što je rješenje o izvršenju i prije donošenja odluke Kantonalnog suda postalo izvršno, žalbe koje je podnio izvršenik u skladu sa procesnim zakonom ne odlažu izvršenje, te se prinudno izvršenje pred Općinskim sudom moglo nesmetano provoditi.
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer postupak, koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitan, traje približno12 godina i još uvijek nije okončan, pri čemu je, i pored objektivnih okolnosti koje su utjecale na dužinu postupka, Općinski sud u odlučujućoj mjeri odgovoran jer taj postupak nije efikasno kontrolirao, te nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za periode neopravdane pasivnosti.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. Apelantica je zbog nerazumne dužine predmetnog postupka zatražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da se radi o pravnom licu, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelanticu.
Ostali navodi
36. Također, apelantica navodi da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na imovinu, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u razumnom roku, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer postupak koji je po zakonu hitan traje približno 12 godina i nije okončan, pri čemu je, i pored objektivnih okolnosti koje su utjecale na dužinu postupka, Općinski sud u odlučujućoj mjeri odgovoran jer taj postupak nije efikasno kontrolirao, te nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za periode neopravdane pasivnosti, što predstavlja postupanje koje je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.
38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić