Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2480/21 („SM PROMET“ d.o.o. Pelagićevo)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2480/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2480/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „SM PROMET“ d.o.o. Pelagićevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „SM PROMET“ d.o.o. Pelagićevo protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 191933 21 Rev od 11. maja 2021.

godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. „SM PROMET“ d.o.o. Pelagićevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatska firma „Sajić“ o.d. Banjaluka, podnio je 12. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 191933 21 Rev od 11. maja 2021. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 191933 18 P 3 od 21. marta 2019. godine obavezana je tužena (Republika Srpska) da apelantu, na ime štete koju je pretrpio zbog nezakonitog postupanja organa tužene, odbijanja tužene da blagovremeno utvrdi činjenično stanje i zbog namjernog odbijanja organa tužene da postupe po sudskim obavezujućim presudama, isplati određene novčane iznose, kako slijedi: na ime naknade za izgubljenu dobit u periodu od 30. juna 2004. godine do 31. marta 2009. godine iznos od 153.956,86 KM, na ime naknade za izgubljenu dobit zbog nerealizacije ugovora sa „Petric“ d.o.o Vršani iznos od 571.500,00 KM, na ime zakonske zatezne kamate obračunate zbog neblagovremenog ispunjenja obaveze od strane tužene za period od 16. novembra 2008. godine do 31. marta 2009. godine iznos od 69.632,53 KM, te da mu naknadi za troškove vođenja upravnih postupaka, advokatskih usluga, iznos od 10.000,00 KM, na ime troškova poreza i doprinosa za radnike iznos od 42.579,69 KM, na ime troškova prinudne naplate PU iznos od 32.629,50 KM i na ime razlike između stvarne vrijednosti zaplijenjenih mašina i opreme i cijene po kojoj je ista prodata iznos od 110.334,72 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže označeno izrekom predmetne presude. Obavezana je tužena da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu koji odredi sud sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Odlučujući o zahtjevu apelanta za ispravkom presude Osnovnog suda od 21. marta 2019. godine, Osnovni sud je Rješenjem o ispravci broj 71 0 P 191933 18 P 3 od 23. aprila 2019. godine ispravio presudu tog suda od 21. marta 2019. godine na način da je obavezao tuženu da (umjesto da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu koji odredi sud) apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 39.976,86 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

4. Odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 21. marta 2019. godine i rješenja tog suda od 23. aprila 2019. godine, Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Presudom broj 71 0 P 191933 19 Gž 2 od 7. septembra 2020. godine žalbe tužene usvojio na način da je, u odnosu na osporeno rješenje Osnovnog suda od 23. aprila 2019. godine, zahtjev apelanta za ispravku presude Osnovnog suda od 21. marta 2019. godine odbio kao neosnovan, dok je, u odnosu na presudu Osnovnog suda od 21. marta 2019. godine, predmetnu presudu preinačio na način da je u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta.

5. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 7. septembra 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 191933 21 Rev od 11. maja 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se u privrednim sporovima revizija može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa odluke. Vrhovni sud je naveo da je odredbama glave XXIX.a) ZPP uređen postupak u privrednim sporovima, te da je pojam privrednog spora određen samo na osnovu subjektivnog kriterija, pa da se, shodno odredbama člana 433.b stav (1) tačka 1) ZPP, pravila postupka u privrednim sporovima primjenjuju u onim sporovima u kojima su stranke Republika Srpska, jedinica lokalne samouprave, druga pravna lica koja nisu upisana u sudski registar, privredna društva, kao i druga pravna i fizička lica koja se upisuju u odgovarajuće registre. Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju kao stranke pojavljuju privredno društvo na strani tužioca (apelant) i Republika Srpska na strani tužene, pa da se u toj parnici imaju primijeniti pravila postupka u privrednim sporovima, bez obzira na to pred kojim je sudom vođen postupak, a da po tim pravilima rok za izjavljivanje revizije iznosi 15 dana. Vrhovni sud je naveo da je taj rok, u smislu citiranih propisa, određen prema vrsti spora, a ne prema vrsti suda koji postupak sprovodi, pa je za pitanje blagovremenosti predmetne revizije irelevantno to što pobijanu odluku nije donio privredni sud već sud opšte nadležnosti. Vrhovni sud je naveo da prednje iz razloga što se i u postupku pred sudovima opšte nadležnosti, kada se radi o sporu između pravnih lica, primjenjuju odrebe postupka za privredne sporove, tako da revizija izjavljena po proteku roka od 15 dana nije blagovremena. Vrhovni sud je ukazao da iz spisa predmeta proizlazi da je otpravak drugostepene odluke dostavljen apelantu 21. septembra 2020. godine, pa mu je rok za izjavljivanje revizije počeo teći od narednog dana, tako da je apelant mogao izjaviti reviziju najkasnije 6. oktobra 2020. godine, a predmetnu reviziju je u konkretnom slučaju apelant predao tom sudu 19. oktobra 2020. godine. Vrhovni sud je zaključio da je, stoga, predmetna revizija podnesena nakon isteka zakonom propisanog roka za njeno izjavljivanje, radi čega je odbačena kao neblagovremena. Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je predmetni postupak vođen kao građanski spor pred Osnovnim sudom, a nakon što se po prvobitno podnesenoj tužbi Okružnom privrednom sudu u Banjaluci taj sud oglasio stvarno nenadležnim. Apelant ističe da stoga nije jasno kako je Vrhovni sud, imajući prednje u vidu, zaključio da je predmeti spor privredni spor. Takođe navodi da je drugostepeni sud, uz povrede pozitivno-pravnih propisa, donio „pravno neodrživu“ odluku.

Relevantni propisi

7. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS., 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija Član 237.

Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana.

[…]

POSTUPAK U PRIVREDNIM SPOROVIMA

Član 433.a U postupku u privrednim sporovima primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako odredbama ove glave nije drugačije određeno.

Član 433.b Pravila postupka u privrednim sporovima primjenjuju se:

1) u sporovima u kojima su stranke Republika Srpska, jedinica lokalne samouprave, druga pravna lica koja nisu upisana u sudski registar, privredna društva, kao i druga pravna ili fizička lica koja se upisuju u odgovarajuće registre;

2) u sporovima u kojima se pojavljuju pravna lica, koja se finansiraju iz budžeta (Republike ili jedinice lokalne samouprave), a upisana su u odgovarajući sudski registar;

3) u sporovima koji proizlaze iz međusobnih privrednih odnosa imalaca radnji i drugih pojedinaca koji u vidu registrovanog zanimanja obavljaju privrednu djelatnost, kao i iz međusobnih privrednih odnosa tih lica i pravnih lica iz tačke 1. ovog člana.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Okružnog suda od 7. septembra 2020. godine izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 191933 21 Rev od 11. maja 2021. godine odbačena kao neblagovremena, uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju, shodno odredbama člana 433.b stav (1) tačka 1) ZPP, imaju primijeniti pravila postupka u privrednim sporovima, a da po tim pravilima rok za izjavljivanje revizije iznosi 15 dana. Dovodeći u vezu relevantne odredbe ZPP sa prednjim zaključkom Vrhovnog suda, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost u postupanju Vrhovnog suda u tom pogledu. Dakle, u konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 237. stav (1) ZPP, u propisanom roku izjavi reviziju protiv drugostepene presude. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2480/21 („SM PROMET“ d.o.o. Pelagićevo) | Sudska praksa | Aktio