Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4195/20 (Komercijalno-investiciona banka d.d. Velika Kladuša)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4195/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 4195/20, rješavajući apelaciju Komercijalno-investicione banke d.d. Velika Kladuša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Komercijalno-investiciona banka d.d. Velika Kladuša.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 Ip 021936 10 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka u predmetu broj 17 0 Ip 021936 10 Ip, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bihaću da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Komercijalno-investiciona banka d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 20. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 17 0 Ip 021936 10 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 16. juna 2021. godine od Općinskog suda zatražen je odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. jula 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 28. juna 2010. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (M.S., Š.S., M.Š., E.M., te COKO, SZR kovačko-bravarska, čiji je vlasnik Š.S.). Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika, te zapljenu, procjenu i prodaju određenih nekretnina koje su u vlasništvu izvršenika Š.S., detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje.
6. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 17 0 Ip 021936 10 Ip od 29. juna 2010. godine.
7. Općinski sud je rješenjem od 25. februara 2013. godine odredio da se izvršenje provede na nepkretninama koje su u vlasništvu izvršenika Š.S. na način detaljno naveden u izreci. Navedeno rješenje Općinski sud je dostavio Zemljišno-knjižnom uredu, te je rješenjem od 27. februara 2013. godine izvršen upis zabilježbe izvršenja na predmetnim nekretninama.
8. Općinski sud je zaključkom od 17. juna 2013. godine odredio prodaju određenih pokretnih stvari izvršenika usmenim javnim nadmetanjem za 3. juli 2013. godine na način detaljno naveden u zaključku. Prvo ročište za javnu prodaju je proglašeno neuspjelim, jer nije bilo ponuđača, tj. kupaca. Općinski sud je zaključkom od 11. decembra 2013. godine odredio drugo ročište za javno nadmetanje u postupku prodaje određenih pokretnih stvari izvršenika za 26. decembar 2013. godine. Na drugo ročište za prodaju pokretnih stvari nisu pristupili izvršenici, te je apelantica 27. decembra 2013. godine podnijela zahtjev Općinskom sudu za ponavljanje drugog ročišta za prodaju pokretnih stvari. Općinski sud je zaključkom od 8. aprila 2014. godine odredio ponovno drugo ročište za javno nadmetanje u postupku prodaje određenih pokretnih stvari izvršenika za 24. april 2014. godine. Na drugom ročištu za prodaju pokretnih stvari izvršenika javio se jedan ponuđač, te su mu pokretne stvari, detaljno navedene u rješenju Općinskog suda od 22. maja 2014. godine, prodate za određeni novčani iznos. Rješenje o izvršenju je djelimično provedeno, te je apelantica 28. maja 2014. godine podnijela zahtjev za nastavak provođenja rješenja o izvršenju. Općinski sud je 16. decembra 2015. godine uputio poziv apelantici da dođe na ročište na licu mjesta 28. decembra 2015. godine. Dalje proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 25. februara 2016. godine „primio na znanje“ izvještaj službenog lica tog suda o neprovođenju popisa stvari, jer izvršenici M.S., COKO, SZR kovačko-bravarska, čiji je vlasnik Š.S., te S.Š. nemaju pokretnih stvari podobnih za popis na adresi iz prijedloga za izvršenje. Apelantica je 2. marta 2016. godine Općinskom sudu podnijela zahtjev da se izvršenje provede na nekretninama.
9. Apelantica je radi provođenja daljnjih procesnih radnji Općinskom sudu podnosila urgencije 16. juna 2017, te 20. marta 2019. godine.
10. Općinski sud je 2. jula 2021. godine zakazao ročište za određivanje vrijednosti predmetnih nekretnina za 11. august 2021. godine.
11. Nadalje, proizlazi da je postupak u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica je u apelaciji navela tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakla da joj je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Postupajući sudija je istakao da je predmet zadužio početkom 2021. godine, da je predmet vodio drugi sudija, te da je zadužen sa više od 3.000 predmeta. V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03- ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
15. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima ,omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
19. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
21. Apelantica smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]
22. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
23. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine).
24. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi,r Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji treba uzeti u obzir
25. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 28. juna 2010. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja predmetne odluke, dakle, period koji traje duže od 11 godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.
27. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak za apelanticu značajan, jer od izvršenika prinudnim putem pokušava da namiri svoja potraživanja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnosila više urgencija, tj. da se u postupku ponašala aktivno i da svojim postupcima nije doprinosila dužini trajanja postupka.
28. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud od podnošenja inicijalnog akta pa do 2. juna 2016. godine procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te da nije imao dužih perioda pasivnosti. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su u postupku postojale određene objektivne okolnosti koje su utjecale da se izvršenje provede samo djelimično. Naime, izvršenici nisu imali ili nije bilo dovoljno pokretnih stvari koje su mogle predstavljati predmet izvršenja, na prvom ročištu za prodaju pokretnih stvari nije bilo ponuđača, te da se na ponovnom drugom ročištu javio samo jedan ponuđač, tj. kupac, te da se izvršenje provelo samo djelimično. Dakle, dužini trajanja postupka u trajanju od šest godina doprinijele su objektivne okolnosti na koje Općinski sud nije mogao utjecati.
29. Nadalje, Ustavni sud zapaža (što proizlazi iz apelacionih navoda i odgovora na apelaciju, te dokaza dostavljenih Ustavnom sudu) da Općinski sud u nastavku postupka, nakon podnošenja apelanticinog zahtjeva da se izvršenje provede na određenim nekretninama (zahtjev od 2. juna 2016. godine) do 2. jula 2021. godine nije preduzimao procesne radnje. Dakle, u postupku je imao evidentan period potpune i neopravdane pasivnosti u trajanju od pet godina.
30. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku imao duži period neopravdane pasivnosti koji je u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Općinski sud postupak nakon 2. juna 2016. godine nije vodio efikasno i u skladu sa procesnim zakonom, te je u konkretnom slučaju odgovoran za dužinu trajanja postupka koja nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
31. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za šta je u odlučujućoj mjeri odgovoran Općinski sud.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. Apelantica je, zbog nerazumne dužine predmetnog postupka, zatražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da se radi o pravnom licu, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka i da o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelanticu.
Ostali navodi
34. Također, apelantica navodi da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na imovinu, te da je došlo do povrede prava na zabranu diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u razumnom roku, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer postupak koji je po zakonu hitan traje duže od 11 godina i još nije okončan za šta je odgovoran Općinski sud, koji je, i pored objektivnih okolnosti koje su utjecale na dužinu predmetnog postupka, imao period potpune i neopravdane pasivnosti u trajanju od pet godina, što je u odlučujućoj mjeri doprinijelo prekomjernoj dužini postupka, koja je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje koji nalažu ažurno i efikasno postupanje bez nepotrebnog odgađanja.
36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić