Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2269/21 (D. K. i drugi)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2269/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2269/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Dragica Kljajić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Dragica Kljajić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 098008 20 Gž od 2. decembra 2020. godine;

Klaudija Marjanović protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Mal 039162 19 Gž od 7. jula 2020. godine;

Grad Tuzla protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 171390 20 Gž od 15. oktobra 2020. godine;

Sunita Palo protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 165987 19 Gž od 31. januara 2020. godine;

Biljana Šišić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 278646 17 Gž od 16. oktobra 2020. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2269/21

1. Dragica Kljajić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bijeljine, koju zastupa Miodrag Stojanović advokat iz Bijeljine, podnijela je 25. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 80 0 P 098008 21 Rev od 19. maja 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 098008 20 Gž od 2. decembra 2020. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 098008 18 P od 27. septembra 2019. godine (vrijednost predmeta spora 20.000,00 KM) djelimično je usvojen tužbeni zahtjev tužioca (N.S.), te je utvrđeno da su tužilac i apelantkinja tokom trajanja vanbračne zajednice zajedničkim radom stekli nekretnine pobliže označene izrekom predmetne presude, što je apelantkinja dužna priznati i trpjeti da se tužilac po osnovu predmetne presude upiše kao saposjednik predmetnih nekretnina sa dijelom 1/5, odnosno kao suvlasnik istih nekretnina sa dijelom 1/5 (tačka 1. stav I predmetne presude). Naloženo je Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove Banjaluka da izvrši upis suvlasničkog i saposjedničkog dijela na predmetnim nekretninama u korist tužioca u skladu sa predmetnom presudom (tačka 1. stav II predmetne presude). Obavezana je apelantkinja da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 KM (tačka 1. stav III predmetne presude). U preostalom dijelu, preko dosuđenog, tužbeni zahtjev tužioca je odbijen kao neosnovan (tačka 2. predmetne presude). Odbijen je kao neosnovan prijedlog tužioca za određivanje mjere obezbjeđenja kojom bi se naložilo apelantkinji da mu omogući korišćenje (u svrhu stanovanja) predmetnih nekretnina, te kojom bi se zabranilo apelantkinji da preduzima aktivnosti kojima se tužiocu onemogućava korištenje (u svrhu stanovanja) predmetnih nekretnina (tačka 3. predmetne presude).

3. Odlučujući o žalbama tužioca i apelantkinje izjavljenim protiv presude Osnovnog suda od 27. septembra 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 80 0 P 098008 20 Gž od 2. decembra 2020. godine žalbu apelantkinje odbio kao neosnovanu, dok je žalbu tužioca uvažio i preinačio prvostepenu presudu u tački 1. stava I prvostepene odluke i u tački 2., tako što je tužiocu, umjesto dosuđenih udjela od 1/5, dosudio udjele od 1/2. Zahtjeve parničnih stranka za naknadu troškova žalbenog postupka je odbio kao neosnovane, a prvostepenu presudu u tački 1. stav III je potvrdio.

4. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 2. decembra 2020. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 80 0 P 098008 21 Rev od 19. maja 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju tužilac u tužbi označio vrijednost spora u iznosu od 20.000,00 KM, te da navedeni iznos ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Vrhovni sud je zaključio da, kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne odluke ne prelazi 30.000,00 KM, nije ispunjen uslov dopuštenisti revizije propisan odredbama člana 237. stav (2) ZPP. Vrhovni sud RS je takođe naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za dozvoljenost revizije ni prema odredbama člana 237. st. (3) i (4) ZPP.

5. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Apelantkinja je osporenu presudu Okružnog suda od 2. decembra 2020. godine primila 10. decembra 2020. godine, a predmetnu apelaciju je podnijela 25. juna 2021. godine.

2. AP-2303/21

6. Klaudija Marjanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Dragan Stanišić advokat iz Banjaluke, podnijela je 25. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 83 0 Mal 039162 20 Rev od 23. marta 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 Mal 039162 19 Gž od 7. jula 2020. godine.

7. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 Mal 039162 18 Mal od 15. jula 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje (kao prvotužiteljke) i maloljetnog F.M. (kao drugotužioca) da se obaveže tuženi („Nešković osiguranje“ a.d. Bijeljina) da apelantkinji, na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove isplati iznos od 1.000,00 KM i za pretrpljeni strah iznos od 500,00 KM, kao i da drugotužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove isplati iznos od 1.000,00 KM i za pretrpljeni strah iznos od 500,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

8. Odlučujući o žalbi apelantkinje i drugotužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 15. jula 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 83 0 Mal 039162 19 Gž od 7. jula 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

9. Odlučujući o reviziji apelantkinje i drugotužioca izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 7. jula 2020. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 83 0 Mal 039162 20 Rev od 23. marta 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud RS je naveo da se u konkretnom slučaju predmetnom revizijom pobija pravosnažna presuda kojom su odbijeni zahtjevi apelantkinje i drugotužioca za naknadu nematerijalne štete, te da nijedan od tih zahtjeva, pa ni njihov zbir, ne prelazi vrijednost od 30.000,00 KM. Vrhovni sud je zaključio da, dakle, proizlazi da nisu ispunjeni uslovi za izjavljivanje revizije, odnosno da predmetna revizija nije dozvoljena. Vrhovni sud RS je takođe naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za dozvoljenost revizije ni prema odredbama člana 237. st. (3) i (4) ZPP.

10. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 23. marta 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je 25. juna 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

3. AP-2335/21

11. Grad Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 30. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 32 0 P 171390 21 Rev od 13. aprila 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 171390 20 Gž od 15. oktobra 2020. godine.

12. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 171390 17 P 2 od 19. decembra 2019. godine (vrijednost predmeta spora 10.100,00 KM) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi da je apsolutno ništav ugovor o zamjeni stanova zaključen 17. avgusta 1995. godine između tuženih (T.J. i Lj.J.) s jedne strane (kao nosilaca stanarskog prava na stanu pobliže označenom izrekom predmetne presude) i tuženih (B.I. i S.I.) s druge strane (kao nosilaca stanarskog prava na drugom stanu, takođe pobliže označenom izrekom predmetne presude), te da isti ne proizvodi pravne posljedice. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se ponište sve pravne posljedice nastale primjenom predmetnog ugovora o zamjeni stanova od 17. avgusta 1995. godine, te je obavezan apelant da tuženim (B.I. i S.I.) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.752,42 KM, dok je odbijen kao neosnovan dio zahtjeva navedenih tuženih koji se odnosi na troškove postupka preko dosuđenog iznosa. Odbijen je u cijelosti kao neosnovan zahtjev tuženog T.J. koji se odnosi na naknadu troškova postupka.

13. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 19. decembra 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 P 171390 20 Gž od 15. oktobra 2020. godine predmetnu žalbu djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je dosuđeni iznos od 7.752,42 KM smanjio na iznos od 7.499,70 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepenu presudu potvrdio.

14. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 15. oktobra 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 32 0 P 171390 21 Rev od 13. aprila 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je izmijenjenim odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je ukazao da se navedene izmijenjene zakonske odredbe primjenjuju na osnovu odredbi člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama ZPP u postupcima u kojima do dana stupanja na snagu tog zakona (31. decembra 2015. godine) ne bude donesena prvostepena odluka, kao u predmetnom slučaju u kome je prvostepena presuda donesena 19. decembra 2019. godine. Vrhovni sud je naveo da, kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora, koju je tužilac, dakle, apelant u tužbi označio. Vrhovni sud je naveo da je apelant u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.100,00 KM, iz čega proizlazi da u konkretnom slučaju nije ostvaren imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP.

15. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 13. aprila 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 30. juna 2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

4. AP-2356/21

16. Sunita Palo (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Advokatsko društvo „Arslanagić Elmir i CO“ d.o.o. Sarajevo, podnijela je 2. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 43 0 P 165978 20 Rev od 24. marta 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 165987 19 Gž od 31. januara 2020. godine.

17. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 165987 18 P od 18. oktobra 2019. godine (i rješenjem o ispravci istog suda broj 43 0 P 165978 18 P od 6. novembra 2019. godine) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca (JU Kantonalna bolnica Zenica) da se obaveže apelantkinja da mu isplati iznos od 29.960,87 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je obavezan tužilac da apelantkinji nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.763,89 KM, dok je odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva apelantkinje za naknadu troškova postupka u iznosu od 835,95 KM.

18. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 18. oktobra 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 43 0 P 165987 19 Gž od 31. januara 2020. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako što je obavezao apelantkinju da tužiocu isplati iznos od 29.960,87 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 850,00 KM.

19. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 31. januara 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 43 0 P 165978 20 Rev od 24. marta 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je izmijenjenim odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je ukazao da se navedene izmijenjene zakonske odredbe primjenjuju na osnovu odredbi člana 106. stav (1) Zakona o izmjenama i dopunama ZPP u postupcima u kojima do dana stupanja na snagu tog zakona (31. decembra 2015. godine) ne bude donesena prvostepena odluka, kao u predmetnom slučaju u kome je prvostepena presuda donesena 18. oktobra 2019. godine. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude (29.960,87 KM) ne prelazi vrijednosni cenzus propisan odredbama člana 237. stav (2) navedenog zakona, pa revizija, shodno navedenim zakonskim odredbama nije dopuštena.

20. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 24. marta 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je 2. jula 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

5. AP-2445/21

21. Biljana Šišić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tuzle, koju zastupa Advokatska kancelarija „Muhić i dr.“ d.o.o. iz Tuzle, podnijela je 9. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 32 0 I 278646 21 Rev od 16. marta 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 I 278646 17 Gž od 16. oktobra 2020. godine.

22. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 278646 16 P od 19. januara 2017. godine obavezani su apelantkinja (kao prvotužena), E.D. (kao drugotužena), Ž.T. (kao trećetuženi) i S.M. (kao četvrtotužena) da tužiocu („Addiko bank“ d.d. Sarajevo) na ime mjeničnog duga solidarno isplate iznos od 19.233,17 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknade troškove postupka u iznosu od 2.785,40 KM.

23. Odlučujući o žalbama apelantkinje i ostalih tuženih izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 19. januara 2017. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 I 278646 17 Gž od 16. oktobra 2020. godine žalbu apelantkinje odbio kao neosnovanu i u odnosu na nju potvrdio prvostepenu presudu, dok je zajedničku žalbu drugotužene, trećetuženog i četvrtotužene uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako što je tužbeni zahtjev u odnosu na njih odbio kao neosnovan, te obavezao tužioca da im naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

24. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 16. oktobra 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 32 0 I 278646 21 Rev od 16. marta 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je prvostepena presuda u tom parničnom postupku donesena 19. januara 2017. godine, te da je prije donošenja presude pred prvostepenim sudom stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (31. decembra 2015. godine) (u daljnjem tekstu: ZPP) čijim je odredbama člana 106. stav (1) propisano da će se postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu tog zakona ne bude donesena prvostepena odluka provesti prema odredbama tog zakona. Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 49. ZPP izmijenjen član 237. ranijeg Zakona o parničnom postupku, tako što je u stavom (2) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju gdje vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz citiranih zakonskih odredbi.

25. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 16. marta 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je 9. jula 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu. Spajanje predmeta

26. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2269/21. Apelacioni navodi

27. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok u predmetu broj AP-2445/21 apelantkinja ističe povredu prava na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

29. Ustavni sud ukazuje da su apelanti protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima Vrhovnog suda FBiH i Vrhovnog suda RS odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene drugostepene odluke.

30. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2269/21 (D. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio