Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3965/20 (S. K. i D. K.)
Odluka donesena 08. 09. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Radni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3965/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 09. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3965/20, rješavajući apelacije Sameda Kulbegovića i Damira Koradžije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Samed Kulbegović i Damir Koradžija.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima koji su okončani presudama Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 354313 15 Rs od 6. novembra 2020. godine i 65 0 Rs 409692 15 Rsž od 23. aprila 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Samedu Kulbegoviću i Damiru Koradžiji isplati iznose od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 3965/20
1. Samed Kulbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 354313 15 Rs od 6. novembra 2020. godine. AP 3966/20
2. Damir Koradžija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 409692 15 Rsž od 23. aprila 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 10. i 11. juna 2021. godine od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelacije.
4. Odgovore na apelacije Općinski i Kantonalni sud su dostavili u periodu od 22. do 30. juna 2021. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:
AP 3965/20
6. Apelant je 15. maja 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Predmet je zaveden pod brojem 65 0 Rs 354313 13 Rs.
7. Općinski sud je 30. oktobra 2013. godine održao pripremno ročište, te ročište za glavnu raspravu 9. oktobra 2014. godine, kada je glavna rasprava i zaključena.
8. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 354313 13 Rs od 28. novembra 2014. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude tuženi je 8. decembra 2014. godine podnio žalbu, te je predmet 5. maja 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja u drugom stepenu.
9. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 354313 15 Rs od 6. novembra 2020. godine žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na isplatu regresa i razlike plaće za određeni period na način detaljno naveden u izreci, dok je u ostalom dijelu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
10. Nadalje, proizlazi da je predmetni postupak okončan.
AP 3966/20
11. Apelant je 17. decembra 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Predmet je zaveden pod brojem 65 0 Rs 409692 14 Rs.
12. Općinski sud je 4. novembra 2014. godine održao pripremno ročište, te ročište za glavnu raspravu 17. septembra 2015. godine.
13. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 409692 14 Rs od 9. oktobra 2015. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude tuženi je 26. oktobra 2015. godine podnio žalbu, te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
14. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 409692 15 Rsž od 23. aprila 2021. godine žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na isplatu regresa na način detaljno naveden u izreci, dok je u ostalom dijelu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
15. Nadalj,e proizlazi da je predmetni postupak okončan.
Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3965/20.
17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti da donese odluku o apelacijama na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnih parničnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke. Ističu da je riječ o postupku radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitne prirode, te da nije naročito složen, kao i da je prvostepeni sud donio odluku u relativno primjerenom roku, ali da drugostepeni sud ne postupa u razumnom roku, jer odluku nije donio ni duže od pet godina od izjavljivanja žalbe. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
19. U odgovorima na apelacije Općinski sud je ukazao da nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju, da je postupke vodio u skladu sa procesnim zakonom i standardima Evropske konvencije, te smatra da su apelacije neosnovane.
20. U odgovorima na apelacije Kantonalni sud je naveo da je preopterećen velikim brojem predmeta i nedostatkom odgovarajućeg broja sudija, te da je te probleme rješavao donošenjem Programa rješavanja starih predmeta, da je preduzeo određene korake na organiziranju svog rada, konkretno predlaganjem VSTVBiH da donese odluke o privremenom upućivanju sudija Kantonalnog suda u Zenici na vršenje sudske funkcije u Kantonalni sud na period od 12 mjeseci, tj. od 1. juna 2020. do 1. juna 2021. godine, a što je realizirano Odlukom VSTVBiH broj 06-07-3-634- 11/2020.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
22. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 - ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnim postupcima koji su nakon podnošenja apelacija okončani, pa su u vrijeme podnošenja predmetnih apelacija bile dopustive u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
26. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka razmatrati period od podnošenja tužbi pa do donošenja odluka Kantonalnog suda kojim su postupci okončani. U predmetu broj AP 3965/20 tužba je podnesena 15. maja 2013. godine, a drugostepena presuda je donesena 16. novembra 2020. godine, dakle, nakon perioda od sedam i po godina. U predmetu broj AP 3966/20 tužba je podnesena 17. decembra 2013. godine, a drugostepena presuda je donesena 23. aprila 2021. godine, dakle, nakon perioda od sedam godina i četiri mjeseca. Relevantni principi
32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
33. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
34. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Analiza razumnosti trajanja postupka
35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o parničnim postupcima koji su po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenim postupcima.
36. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnih postupaka koji su za njih bili značajni, jer su putem suda pokušavali da ostvare potraživanja iz radnog odnosa.
37. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud tokom postupaka nije imao evidentnih dužih perioda pasivnosti, te da je prvostepene presude donio u razumnim rokovima, tj. u predmetu broj AP 3965/20 jednu i po godinu nakon podnošenja tužbe (tužba podnesena 15. maja 2013. godine, a prvostepena presuda donesena 28. novembra 2014. godine), u predmetu broj A -3966/20 jednu godinu i 10 mjeseci nakon podnošenja tužbe (tužba podnesena 17. decembra 2013. godine, a prvostepena presuda donesena 9. oktobra 2015. godine). U okolnostima konkretnih slučajeva, s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke, postupanje Općinskog suda je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
38. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bio potreban duži period da donese odluke po podnesenim žalbama, tj. u predmetu broj AP 3965/20 pet i po godina nakon dostavljanja predmeta na postupanje (predmet dostavljen Kantonalnom sudu 5. maja 2015. godine, a drugostepena presuda donesena 16. novembra 2020. godine), u predmetu broj AP 3966/20 pet i po godina nakon podnošenja žalbe (tuženi je podnio žalbu 26. oktobra 2015. godine, a Kantonalni sud je drugostepenu presudu donio 23. aprila 2021. godine). Dakle, Kantonalnom sudu je bio potreban period duži od pet godina da donese drugostepene odluke, što u okolnostima konkretnih slučaja predstavlja period koji je u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupaka, naročito imajući u vidu da su postupci po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža da su žalbeni postupci trajali višestruko duže nego što su trajali prvostepeni iako je prvostepeni sud u dokaznom postupku radi utvrđivanja činjeničnog stanja koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke proveo dokaze kako bi utvrdio činjenično stanje, te je prvostepene odluke donio u rokovima od jedne i po do približno dvije godine, dok se u drugostepenom postupku, u pravilu, odlučuje na osnovu stanja u spisu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenih postupaka ukazao da sud ima veliki broj predmeta koji se rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, te da je preduzeo određene aktivnosti kako bi se predmeti brže rješavali, tj. predložio je VSTVBiH da sudije drugog suda privremeno uputi na vršenje sudijske funkcije u Kantonalnom sudu.
39. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnim slučajevima, jer se ovakva pasivnost u žalbenim postupcima mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovim predmetima i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnih postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Pri tome Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba).
40. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svojom pasivnošću u predmetnim postupcima u odlučujućoj mjeri doprinio njihovoj dužini trajanja, te opravdanja koja je u konkretnim slučajevima ponudio Ustavni sud ne može ocijeniti prihvatljivim, jer trajanje žalbenog postupka duže od pet godina u predmetima koji su po zakonu hitne prirode predstavlja nerazumno dug period koji je u značajnijoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupaka.
41. S obzirom na to da su predmetni postupci na dvije sudske instance trajali duže od sedam godina, pri čemu su se pred Kantonalnim sudom vodili duže od pet godina, a po zakonu su hitne prirode, što u konkretnim slučajevima predstavlja neadekvatno administriranje pravde zbog čega je došlo do povrede prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
43. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete, u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantima Samedu Kulbegoviću i Damiru Koradžiji treba isplati iznos od po 300,00 KM.
44. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
45. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
46. Također, apelanti navode da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelje na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim parničnim postupcima došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao elementu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su parnični postupci koji su po zakonu hitne prirode trajali duže od sedam godina, od čega pred Kantonalnim sudom duže od pet godina, što u okolnostima konkretnih slučajeva predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
48. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić