Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3643/20 (B. F.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3643/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3643/20, rješavajući apelaciju Bahrije Fetić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Bahrija Fetić zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 659237 18 Gži od 13. januara 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Bahrija Fetić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Samija Hasanagić, advokat iz Tuzle, podnijela je 13. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 659237 18 Gži od 13. januara 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 9. jula 2021. godine od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 22. jula 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Općinski sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je posredstvom opunomoćenika 27. juna 2017. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacije BiH na osnovu Rješenja JU Centar za socijalni rad Lukavac (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad) broj 09/2-35-2861-1/06 od 12. februara 2008. godine. Kao sredstvo izvršenja apelantica je predložila zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava, koje je predložila da se prebace na račun opunomoćenika.

7. Općinski sud je zaključkom od 26. jula 2017. godine naložio apelantici da u roku od osam dana uredi prijedlog za izvršenje na način da dostavi izvršnu ispravu u originalu ili ovjerenoj kopiji sa klauzulom/potvrdom izvršnosti u skladu sa članom 35. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Općinski sud je zaključkom upozorio apelanticu i na posljedice nepostupanja po nalogu suda, tj. da će rješenjem odbaciti prijedlog za izvršenje kao neuredan.

8. Nadalje, proizlazi da je Općinski sud Rješenjem broj 65 0 I 659237 17 I od 25. oktobra 2017. godine odbacio prijedlog za izvršenje od 27. juna 2017. godine kao neuredan.

9. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica 19. septembra 2017. godine obavijestila sud da je Centar za socijalni rad Zaključkom broj 03-35-14-10/2017 od 11. januara 2017. godine odbacio njen zahtjev za ovjeru rješenja od 12. februara 2008. godine klauzulom pravosnažnosti i izvršnosti, jer je to rješenje prestalo da važi (izvršna isprava u ovom predmetu). Nadalje, Općinski sud je citirao član 35. stav (1) ZIP-a, te je ukazao da apelantica u ostavljenom roku nije postupila po nalogu suda, da izvršna isprava ne sadrži klauzulu/potvrdu o izvršnosti, zbog čega je (primjenom čl. 35. i 39. stav 6. ZIP-a, te člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZPP) a u vezi sa članom 21. ZIP-a) prijedlog za izvršenje odbacio kao neuredan.

10. Protiv navedenog rješenja apelantica je 13. novembra 2017. godine podnijela žalbu, te je predmet 11. januara 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 659237 18 Gži od 13. januara 2021. godine žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.

12. U obrazloženju je, između ostalog, Kantonalni sud citirao čl. 35. i 36. ZIP-a, član 336. stav (1) ZPP, član 280. Zakona o upravnom postupku, te je ukazao da je u skladu sa navedenim zakonskim odredbama prvostepeni sud pravilno zaključkom od 26. jula 2017. godine naložio apelantici da uredi prijedlog za izvršenje na način da dostavi izvršnu ispravu u originalu ili ovjerenom prepisu sa klauzulom/potvrdom izvršnosti. Kako apelantica nije postupila po nalogu suda i nije dostavila predmetno rješenje Centra za socijalni rad sa potvrdom izvršnosti, to prvostepeni sud nije mogao ni utvrditi da li je isprava stekla svojstvo izvršnosti, te je donio pravilnu odluku.

13. Nadalje, proizlazi da je predmetni postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica ističe da su predmet izvršenja prava koja proizlaze iz socijalne zaštite, da su joj izvršnom ispravom - rješenjem Centra za socijalni rad od 12. februara 2008. godine priznata prava na ličnu invalidninu u određenom iznosu i za određeni period, te da su ta prava prestala rješenjem Centra za socijalni rad od 3. novembra 2009. godine, ali da, po njenom mišljenju, to ne utječe na njeno pravo da u cijelosti naplati potraživanja koja su joj priznata rješenjem Centra za socijalni rad od 12. februara 2008. godine.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet na postupanje zaprimio 11. januara 2018. godine, te da je u postupku donio drugostepenu odluku, rješenje od 13. januara 2021. godine.

16. Kantonalni sud je ukazao da već niz godina radi sa nedovoljnim brojem sudija, da su referati sudija oko 800 spisa (da je postupajući sudija zadužen sa 731 predmetom), među kojima su i stari predmeti koji se prioritetno rade, 70 % u mjesečnoj normi. Ukazano je da se predmeti rade u skladu sa Uputstvom plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta, koje je donijelo VSTVBiH 1. decembra 2010. godine, kao i predmeti koji se rade po planu rješavanja predmeta proisteklih iz stečaja i statusni predmeti. Preostali dio norme čine predmeti koji zahtijevaju hitnost po zakonu i kojih u svakom referatu ima veliki broj, kao i predmeti sa liste urgencija koje odobrava predsjednik suda.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17

- Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

18. U Zakonu o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/98 i 48/99) relevantna odredba glasi:

Član 280.

(1) Kad se ima provesti sudsko izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku, organ čije se rješenje ima izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvršnosti (član 275. stav 3. ) i dostavlja ga radi izvršenja sudu nadležnom za izvršenje. (2) Rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrži potvrdu izvršnosti jeste osnov za sudsko izvršenje. To izvršenje provodi se po propisima koji važe za sudsko izvršenje.

(3) Neosnovanu potvrdu izvršnosti ukinut će rješenjem organ koji je potvrdu stavio i to rješenje odmah dostaviti sudu nadležnom za izvršenje.

19. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 336.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.

(3) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se.

(4) Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnositelja da ih u određenom roku podnese. Ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud će podnesak odbaciti.

20. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

24. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

26. Apelantica smatra da joj je, zbog nemogućnosti realizacije potraživanja po osnovu socijalne zaštite, odnosno zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]

27. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog nemogućnosti ostvarivanja prava po osnovu socijalne zaštite, odnosno zbog dužine trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

29. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

30. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka razmatrati period od 27. juna 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Kantonalnog suda 13. januara 2021. godine, dakle, period koji je trajao tri i po godine. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i koji zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te činjenicu da je Općinski sud u postupku donosio procesne odluke i nije provodio procesne radnje radi prinudnog namirenja predmetnog potraživanja, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom postupku.

32. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica posredstvom opunomoćenika, advokata kao stručnog lica, pokrenula predmetni izvršni postupak pred nadležnim Općinskim sudom na osnovu isprave upravnog organa koja nije sadržavala klauzulu izvršnosti. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud apelanticu mjesec dana nakon podnošenja inicijalnog akta zaključkom od 26. jula 2017. godine pozvao da uredi prijedlog za izvršenje na način da dostavi izvršnu ispravu sa klauzulom izvršnosti u skladu sa članom 35. stav (1) ZIP-a. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelantica nije postupila po zaključku suda, jer je isprava na osnovu koje je pokrenula predmetni postupak prestala da važi prije pokretanja predmetnog izvršnog postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je nadležni organ uprave apelanticin zahtjev za stavljanje klauzule izvršnosti odbacio kao neosnovan zaključkom od 11. januara 2017. godine, tj. pola godine prije nego što je apelantica pokrenula predmetni postupak. Dakle, u konkretnom slučaju apelantica je znala ili je mogla znati da isprava na osnovu koje je pokrenula predmetni izvršni postupak ne može da proizvodi pravno djejstvo, te da se izvršni postupak na osnovu nje nije ni mogao voditi, te je podnošenjem prijedloga za izvršenje na osnovu nepodobne isprave i propustom da po nalogu suda uredi prijedlog za izvršenje u značajnoj mjeri utjecala na tok i ishod predmetnog postupka.

33. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, da nije imao evidentnih perioda pasivnosti, te da je prijedlog za izvršenje odbacio kao neuredan četiri mjeseca nakon pokretanja postupka. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da Općinski sud svojim postupcima nije doprinio dužini trajanja postupka.

34. Nadalje, analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da se predmet pred Kantonalnim sudom vodio tri godine. U okolnostima konkretnog slučaja, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, to predstavlja period koji je u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka.

35. Međutim, imajući u vidu da je apelantica predmetni postupak pokrenula na osnovu isprave koja nije bila izvršna, tj. koja je i prije pokretanja postupka prestala da važi, te da je propustila da uredi prijedlog za izvršenje u skladu s nalogom suda, pri čemu je tokom postupka imala advokata kao stručno lice da je zastupa i savjetuje, Ustavni sud zaključuje da apelantica nije mogla ni očekivati pozitivan ishod, odnosno provođenje prinudnog izvršenja na osnovu nepodobne isprave, što je, i pored dužeg perioda odlučivanja Kantonalnog suda, u odlučujućoj mjeri utjecalo na tok i ishod predmetnog postupka. Stoga, u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. S obzirom na odluku Ustavnog suda apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je apelantica podnošenjem prijedloga za izvršenje na osnovu nepodobne isprave, te propustom da uredi prijedlog u skladu sa nalogom suda u odlučujućoj mjeri utjecala na tok i ishod predmetnog postupka, a tokom postupka apelantica je imala opunomoćenika, advokata kao stručno lice da je zastupa i savjetuje.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3643/20 (B. F.) | Sudska praksa | Aktio