Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2557/21 (M. P.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2557/21

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2557/21, rješavajući zahtjev Medihe Pašić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Medihe Pašić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mediha Pašić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Kemo Kapur, advokat iz Sarajeva, podnijela je 19. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 180089 21 Kž od 20. maja 2021. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 180089 20 K, od 8. februara 2021. godine. Apelantica je tražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „ ukida presuda Kantonalnog suda od 20. maja 2021. godine do donošenja konačne odluke po apelaciji“.

2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 180089 20 K 2 od 8. februara 2021. godine, apelantica je oglašena krivom da je na način opisan u presudi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist prisvojila novac koji joj je povjeren u službi na radu i pribavila sebi protupravnu imovinsku korist, čime je počinila produženo krivično djelo pronevjera u službi iz člana 384. stav 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ), u vezi sa članom 55. istog zakona pa je osuđena na kaznu zatvor u trajanju od devet mjeseci.

3. Odlučujući o žalbi apelantice Kantonalni sud je donio presudu broj 43 0 K 180089 21 Kž od 20. maja 2021. godine kojom je žalba (branioca) apelantice djelomično uvažena te je presuda preinačena u odluci o kazni na način da je apelantica osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

4. Apelantica u apelaciji ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je došlo do bitnih povreda odredba krivičnog postupka i to zbog toga što sud nije obrazložio zašto se opredijelio za pravnu kvalifikaciju kako je to naveo u presudi (da se radi o produženom krivičnom djelu iz člana 384. stav 1. KZ); da sud nije dokaze ocijenio u skladu sa članom 296. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP), već je odluku donio na osnovu indicija te nije jasno kako je utvrdio umišljaj apelantice, te problematizira ocjenu iskaza svjedoka i zaključak suda u tom dijelu i drugo što navodi u apelaciji; dalje apelantica navodi da je presuda nerazumljiva i suprotna odredbama čl. 300. i 305. ZKP; apelantica ukazuje da je sud kod odmjeravanja kazne jednu istu okolnost (produženo izvršenje krivičnog djela) vrednovao dvostruko; konačno, apelantica navodi da tužilaštvo nije van svake razumne sumnje dokazalo da je apelantica počinila krivično djelo, da je došlo do povrede principa in dubio pro reo, i drugo što podrobnije obrazlaže u apelaciji. Apelantica je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „ukida presuda Kantonalnog suda od 20. maja 2021. godine do donošenja konačne odluke po apelaciji“.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

10. U konkretnom slučaju apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na tvrdnji da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje, odnosno očigledno da zahtjev za privremenu mjeru temelji na istim argumentima na kojima zasniva tvrdnju o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije bez bilo kakve argumentaciju u vezi sa ppodnijetim zahtjevom za privremenu mjeru. Dakle, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelantica smatra da njeni navodi o povredama ljudskih prava učinjenih u predmetnom krivičnom postupku, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

11. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelantica tražila ukidanje pravomoćne presude do okončanja postupka po apelaciji, a što bi u suštini uticala i na (odgađanje) izvršenje kazne zatvora na koju je apelantica osuđena. Međutim, Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Federacije BiH („Službene novine“ Federacije BiH br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11, u daljnjem tekstu: ZIKS) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora, te su u odredbi člana 27. ZIKS navedeni uslovi na osnovu kojih se može odgoditi izvršenje kazne zatvora osuđenom koji se nalazi na slobodi (na njegovu molbu). Također, Ustavni sud ukazuje da je članom 64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda je decidno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). U konkretnom predmetu apelantica u apelaciji nije navela, niti je Ustavnom sudu predočen bilo kakav dokument iz kojeg proizilazi da je apelantica prije obraćanja Ustavnom sudu od redovnog suda tražila odgađanje izvršenja kazne zatvora, dakle, nije ispunjen uslov propisan u članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda. Takođe, proizilazi da apelantica u konkretnom slučaju nije ponudila razloge i dokaze koji bi ukazali da je u datim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

12. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2557/21 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio