Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3978/20 (N. B. i B. Š.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3978/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3978/20, rješavajući apelacije Namika Bešlića i Bibije Šarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Namik Bešlić i Bibija Šarić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnim postupcima koji su okončani presudama Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 397062 16 Rsž od 23. decembra 2020. godine i 65 0 Rs 403146 16 Rsž od 23.

aprila 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Namiku Bešliću i Bibiji Šariću isplati iznose od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 3978/20

1. Namik Bešlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Porječana, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 397062 16 Rsž od 23. decembra 2020. godine.

AP 3982/20

2. Bibija Šarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 403146 16 Rsž od 23. aprila 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je 5. maja i 15. juna 2021. godine da dostave odgovor na apelacije.

4. Općinski i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelacije u periodu od 14. juna do 12. jula 2021. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

AP 3978/20

6. Apelant je 17. decembra 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP „Željeznice FBiH“ d.o.o. Sarajevo radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Predmet je zaveden pod brojem 65 0 Rs 397062 13 Rs.

7. Općinski sud je 17. juna 2014. godine održao pripremno ročište. Ročišta za glavnu raspravu zakazana za 18. novembar 2014. i 1. april 2015. godine su odgođena, te je Općinski sud ročište za glavnu raspravu održao 23. septembra 2015. godine, kada je glavna rasprava i zaključena.

8. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 397062 13 Rs od 21. oktobra 2015. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude parnične stranke su 26. oktobra 2015. godine podnijele žalbu, te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja u drugom stepenu.

9. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 397062 16 Rsž od 23. decembra 2020. godine žalbe parničnih stranaka uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na isplatu regresa, razliku plaće za određeni period, te u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka sve na način detaljno naveden u izreci.

10. Nadalje proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.

AP 3982/20

11. Apelant je 27. decembra 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP „Željeznice FBiH“ d.o.o. Sarajevo radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Predmet je zaveden pod brojem 65 0 Rs 403146 14 Rs.

12. Općinski sud je 15. aprila 2014. godine održao pripremno ročište, ročište za glavnu raspravu 25. maja 2015. godine, te nastavak ročišta za glavnu raspravu 28. oktobra 2015. godine, kada je glavna rasprava i zaključena. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 403146 14 Rs od 30. oktobra 2015. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude parnične stranke su 11. novembra 2015. godine podnijele žalbu, te je predmet dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

13. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 403146 16 Rsž od 23. aprila 2021. godine žalbe parničnih stranaka djelimično uvažio, prvostepenu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na isplatu regresa i razliku manje isplaćenih plaća na način detaljno naveden u izreci, dok je u ostalom dijelu žalbe odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

14. Nadalje proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.

Spajanje predmeta

15. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3978/20.

16. Ustavni sud smatra da će na taj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke. Ističu da je riječ o postupku radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitne prirode, te da nije naročito složen, kao i da je prvostepeni sud donio odluku u relativno primjerenom roku, ali da drugostepeni sud uprkos urgencijama ne postupa u razumnom roku jer odluku nije donio ni nakon više od pet godina od izjavljivanja žalbe. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

18. Općinski sud je u odgovorima na apelacije ukazao da nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju, da je postupke vodio u skladu s procesnim zakonom i standardima Evropske konvencije, te smatra da su apelacije neosnovane.

19. Kantonalni sud je u odgovorima na apelacije naveo da je preopterećen velikim brojem predmeta koji se rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, te da su predmetni postupci u skladu s tim i riješeni.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

21. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnim postupcima koji su nakon podnošenja apelacija okončani, pa su u vrijeme podnošenja predmetne apelacije bile dopustive u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

25. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja parničnih postupaka razmatrati period od podnošenja tužbi pa do donošenja odluka Kantonalnog suda kojim su predmetni postupci okončani. U predmetu broj AP 3978/20 tužba je podnesena 17. decembra 2013. godine, a drugostepena presuda donesena 23. decembra 2020. godine, dakle u periodu od sedam godina. U predmetu broj AP 3982/20 tužba je podnesena 27. decembra 2013. godine, a drugostepena presuda donesena 23. aprila 2021. godine, dakle u periodu od sedam godina i četiri mjeseca. Relevantni principi

31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

32. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

33. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

Analiza razumnosti trajanja postupka

34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o parničnim postupcima koji su po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenim postupcima.

35. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnih postupaka koji su za njih bili od značaja jer su putem suda pokušavali da ostvare potraživanja iz radnog odnosa.

36. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud tokom predmetnih postupaka nije imao evidentnih dužih perioda pasivnosti, da je prvostepene presude donio u razumnim rokovima, tj. u periodima od jedne godine i 10 mjeseci (u predmetu broj AP 3978/20 tužba je podnesena 17. decembra 2013. godine, a prvostepena presuda donesena 21. oktobra 2015. godine, u predmetu broj AP 3982/20 tužba je podnesena 27. decembra 2013. godine, a prvostepena presuda donesena 30. oktobra 2015. godine). U okolnostima konkretnih slučaja, s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke, postupanje Općinskog suda je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

37. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bio potreban duži period da donese odluke po podnesenim žalbama, tj. u predmetu broj AP 3978/20 pet godina i dva mjeseca nakon podnošenja žalbi (žalbe su podnesene 26. oktobra 2015. godine, a drugostepena presuda je 23. decembra 2020. godine), u predmetu broj AP 3982/20 pet godina i pet mjeseci nakon podnošenja žalbi (žalbe podnesene 11. novembra 2015. godine, a Kantonalni sud je drugostepenu presudu donio 23. aprila 2021. godine). Dakle, Kantonalnom sudu je bio potreban period duži od pet godina da donese drugostepene odluke, što u okolnostima konkretnih slučaja predstavlja period koji je u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupaka, naročito imajući u vidu da su postupci po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža da su žalbeni postupci trajali višestruko duže nego što su trajali prvostepeni, iako je prvostepeni sud u dokaznom postupku radi utvrđivanja činjeničnog stanja koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke proveo dokaze kako bi utvrdio činjenično stanje, te je prvostepene odluke donio u rokovima od oko jedne godine i 10 mjeseci, dok se u drugostepenom postupku, u pravilu, odlučuje na osnovu stanja u spisu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenih postupaka ukazao da sud ima veliki broj predmeta koji se rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta.

38. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnim slučajevima jer se takva pasivnost u žalbenim postupcima mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovim predmetima i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnih postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba).

39. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svojom pasivnošću u predmetnim postupcima u odlučujućoj mjeri doprinio njihovoj dužini trajanja, te opravdanja koja je u konkretnim slučajevima ponudio Ustavni sud ne može ocijeniti prihvatljivim jer trajanje žalbenog postupka duže od pet godina u predmetima koji su po zakonu hitne prirode predstavlja nerazumno dug period koji je u značajnijoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupaka.

40. S obzirom na to da su predmetni postupci na dvije sudske instance trajali duže od sedam godina, pri čemu su se pred Kantonalnim sudom vodili duže od pet godina, a po zakonu su hitne prirode, to u konkretnim slučajevima predstavlja neadekvatno administriranje pravde zbog čega je došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

41. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantima Namiku Bešliću i Bibiji Šariću treba isplati iznos od po 300,00 KM.

43. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

44. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

45. Također, apelanti navode da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnim parničnim postupcima došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su parnični postupci koji su po zakonu hitne prirode trajali duže od sedam godina, od čega se po žalbama odlučivalo duže od pet godina, što u okolnostima konkretnih slučajeva, u postupcima koji su po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

47. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3978/20 (N. B. i B. Š.) | Sudska praksa | Aktio