Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2530/21 (M. R. i D. M.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2530/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2530/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Mirjana Riderle i Dževad Maslo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Mirjana Riderle i Dževad Maslo zbog nemogućnosti realizacije potraživanja utvrđenog pravosnažnom i izvršnom Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262166 12 Rs od 10. jula 2013. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2530/21

1. Mirjana Riderle (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Zikreta Ibrahimović advokat iz Sarajeva, podnijela je 16. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti realizacije potraživanja utvrđenog pravosnažnom i izvršnom Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 262166 12 Rs od 10. jula 2013. godine.

2. AP-2531/21

2. Dževad Maslo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zikreta Ibrahimović advokat iz Sarajeva, podnio je 16. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog nemogućnosti realizacije potraživanja utvrđenog pravosnažnom i izvršnom Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 262166 12 Rs od 10. jula 2013. godine.

3. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 262166 12 Rs od 10. jula 2013. godine obavezan je tuženi („Hidrogradnja“ d.d. Sarajevo) da apelantima, na ime razlike pripadajuće i isplaćene plate i regresa, za period pobliže označen izrekom predmetne presude, isplati određene novčane iznose, sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je to precizirano izrekom navedene presude, te da na njihovo ime uplati Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje neuplaćene doprinose u određenim novčanim iznosima za period pobliže označen izrekom predmetne presude. Obavezan je tuženi da apelantima naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 65 0 St 569320 16 St od 22. septembra 2016. godine otvoren je stečajni postupak nad imovinom „Hidrogradnja“ d.d. Sarajevo, imenovan je stečajni upravnik, utvrđeno vrijeme otvaranja stečajnog postupka i pozvani povjerioci da u roku od 30 dana od dana objavljivanja Oglasa o otvaranju stečajnog postupka u „Službenim novinama Federacije BiH“ prijave svoja potraživanja sudu, podneskom u dva primjerka sa dokazima, u skladu sa odredbama člana 110. Zakona o stečajnom postupku.

5. Apelanti su prijavili svoja potraživanja, shodno rješenju Općinskog suda od 22. septembra 2016. godine, te su u tabeli stečajnih povjerilaca Općinskog suda broj 65 0 St 569320 16 St od 31. oktobra 2018. godine sačinjenoj nad stečajnim dužnikom „Hidrogradnja“ d.d. Sarajevo u stečaju apelanti kao povjerioci evidentirani pod rednim brojem 146., odnosno 1599.

6. Prema stanju apelacionih spisa, predmetni stečajni postupak je u toku.

Spajanje predmeta

7. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2530/21.

Apelacioni navodi

8. Apelanti smatraju da im je zbog nemogućnosti realizacije potraživanja koja su utvrđena navedenom pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj je uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je „tok izvršenja na novčanim sredstvima firme“ („Hidrogradnja“ d.d. Sarajevo) po pravosnažnoj presudi Općinskog suda od 10. jula 2013. godine prekinut pokretanjem stečajnog postupka nad predmetnom firmom. Dalje navode da bi im isplate plata i regresa, te pripadajućih doprinosa, kako je precizirano navedenom presudom Općinskog suda od 10. jula 2013. godine, trebale biti obezbijeđene iz novčanih sredstava Federacije BiH, zbog toga što se Federacija BiH ne samo svojim propisima označila kao vlasnik te firme, nego je odgovorna i za poslovnu politiku koju su vodile upravljačke strukture navedene firme, koje upravljačke strukture je upravo imenovala Federacija BiH.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. Ustavni sud primjećuje da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu zbog nemogućnosti realizacije potraživanja iz radnog odnosa, koja potraživanja su im dosuđena pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda. Naime, apelanti smatraju da je Federacija BiH dužna iz svojih sredstava isplatiti apelantima iznose dosuđene pravosnažnom presudom Općinskog suda, s obzirom da je predmetna firma u većinskom vlasništvu Federacije BiH. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u predmetu Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, koji se inter alia odnosio i na nemogućnost realizacije potraživanja iz radnog odnosa utvrđenih presudom čije se neizvršenje osporava predmetnom apelacijom, zauzeo stanovište: „U predmetnom slučaju Sud zapaža da su aplikanti istaknuli da bi se vlasnici poduzeća o kojima je riječ (odnosno, Federacija Bosne i Hercegovine u slučaju Krivaje, Tuzlanski kantonu slučaju TTU, i Grad Mostar u slučaju Sigurnosti) trebali smatrati odgovornima za dugove poduzeća, uključujući i dugove po presudama u njihovu korist. Oni su tako ustvari pozvali Sud da skine korporativni veo u pogledu ovih poduzeća. U tom smislu, aplikanti između ostalog navode da su vlasti o kojima je riječ zloupotrijebile korporativnu formu i imovinu poduzeća. Sud dalje primjećuje da se prema domaćem zakonu (vidi tačku 61. gore u tekstu) može pokrenuti parnični postupak za podizanje korporativnog vela u takvim okolnostima. Kako je gore već navedeno, postojanje puke sumnje u izglede na uspjeh pravnog lijeka koji nije očito uzaludan nije valjan razlog za propust da se on iskoristi.... Konačno, u pogledu argumenta da bi prigovor vlade trebalo odbiti jer je Ustavni sud proglasio apelacije gđe Muminović, g. Bradarića i g. Iveljića dopuštenima i razmatrao njihove predmete u meritumu, Sud zapaža da su razmatrane i proglašene dopuštenima samo njihove pritužbe o dužini postupka (vidi tačke 19., 27. i 37. gore u tekstu). Ustavni sud se nije bavio pitanjem da li bi dugove po presudama u korist aplikanata trebalo pripisati državi, što znači i naplatiti od države, što je suština ovog slučaja pred Sudom. Tako se ovaj dio predmeta mora odbaciti u skladu sa članom 35. stavovi 1. i 4. Konvencije zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova…“ (vidi Evropski sud, Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 27. novembra 2018. godine, aplikacija broj 14738/16). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda, kao i činjenicu da apelanti nisu pokrenuli postupak „podizanja korporativnog vela“, odnosno nisu, na osnovu odredaba člana 54. Zakona o parničnom postupku, podnijeli deklaratornu tužbu u parničnom postupku s ciljem utvrđivanja da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 5. Zakona o privrednim društvima kako bi Federacija BiH, kao većinski vlasnik predmetnog preduzeća, bila odgovorna za izmirenje spornih potraživanja, Ustavni sud zaključuje da apelanti u konkretnom slučaju nisu iscrpili pravne lijekove moguće po zakonu, te su iz tog razloga predmetne apelacije nedopustive.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2530/21 (M. R. i D. M.) | Sudska praksa | Aktio