Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1520/20 ("LALAX COMPANY" d.o.o. Gradačac)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1520/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-1520/20, rješavajući apelaciju koju je podnio "LALAX COMPANY" d.o.o. Gradačac , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka f), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "LALAX COMPANY" d.o.o. Gradačac zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 141189 12 Mals, zbog toga što je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. "LALAX COMPANY" d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Hajrudin Škahić advokat iz Srebrenika, podnio je 17. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mals 141189 12 Mals.

2. Apelant je 3. oktobra 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog („SIBEX“ d.o.o. Gradačac), radi isplate duga, v.s. 738,86 KM.

3. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda od 15. oktobra 2020. godine proizlazi da je taj sud dostavio tuženom tužbu na odgovor i da je donio Presudu zbog propuštanja broj 32 0 Mals 141189 12 Mals od 25. februara 2014. godine kojom je obavezao tuženog da na ime duga isplati apelantu iznos od 738,86 KM sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 75,00 KM. Također, iz informacije i dokumenata koje je Općinski sud dostavio Ustavnom sudu 10. juna 2021. godine proizlazi da je taj sud presudu zbog propuštanja od 25. februara 2014. godine dostavio apelantu 28. februara 2014. godine, a tuženom 3. marta 2014. godine, da stranke nisu izjavile žalbu protiv navedene presude, te da je presuda postala pravosnažna.

Apelacioni navodi

4. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je tužbu podnio 3. oktobra 2012. godine, da su se „uvjeti za zakazivanje pripremnog ročišta ili drugih radnji stekli“, ali da do danas „nije zakazano pripremno ročište“ u navedenom predmetu. Također navodi da „tuženom nije dostavljena tužba na odgovor ni nakon proteka vremena od gotovo osam godina“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 32 0 Mals 141189 12 Mals. Apelant navodi da je tužbu podnio 3. oktobra 2012. godine, te da mu je zbog neokončanja predmetne parnice povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao element prava na pravično suđenje. Međutim, iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je taj sud donio Presudu zbog propuštanja broj 32 0 Mals 141189 12 Mals od 25. februara 2014. godine. Također iz informacije i dokumenata koje je Općinski sud dostavio Ustavnom sudu proizlazi da je taj sud navedenu presudu zbog propuštanja dostavio apelantu 28. februara 2014. godine, a tuženom 3. marta 2014. godine, da stranke nisu izjavile žalbu protiv navedene presude, te da je presuda postala pravosnažna, pa Ustavni sud zaključuje da je apelant, prilikom podnošenja predmetne apelacije, propustio da obavijesti Ustavni sud o bitnim činjenicama u vezi sa predmetnom apelacijom koje se odnose na okončanje konkretnog postupka pred Općinskim sudom. Dakle, i pored toga što je Općinski sud prije podnošenja predmetne apelacije donio presudu zbog propuštanja kojom je okončan predmetni parnični postupak, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu tvrdeći da u konkretnom predmetu Općinski sud nije odlučio do dana podnošenja apelacije.

7. Imajući u vidu naprijed navedene odlučujuće činjenice u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka okončanog 2014. godine, pritom svjesno propuštajući da navede ove relevantne činjenice u apelaciji. Ustavni sud ukazuje da podnošenje apelacije u takvoj pravnoj situaciji ne upućuje na postojanje apelantove stvarne namjere da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvari zaštitu njegovih ustavnih prava. Iz takvog ponašanja apelanta nesumnjivo proizlazi da korištenje procesnih ovlaštenja kao što je podnošenje apelacije Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka, navodeći da predmetni postupak nije okončan, iako je okončan prije podnošenja apelacije, nije preduzeto sa ciljem zaštite njegovih prava. Ustavni sud podsjeća da se u ovakvom slučaju, kada apelant podnese apelaciju koja nije usmjerena na zaštitu ustavnih prava nego predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja, Ustavnom sudu stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5734/18 od 17. jula 2019. godine, AP-580/20 od 22. decembra 2020. godine i AP-542/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1520/20 ("LALAX COMPANY" d.o.o. Gradačac) | Sudska praksa | Aktio