Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3401/20 (D. M.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3401/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3401/20, rješavajući apelaciju Dragana Markovića, na osnovu člana 18. stava (4) i člana 57. stav (2) tačka

a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragan Marković zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se po podnesenoj žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 656501 17 P od 15. februara 2021. godine vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Marković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vladimir Cvijanović, advokat iz Banja Luke, podnio je 15. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 P 656501 17 P.

Činjenično stanje

2. Apelant je 9. juna 2017. godine Općinskom sudu podnio tužbu, protiv tuženog Rukometni savez Bosne i Hercegovine, zastupan po zakonskom zastupniku, sa sjedištem u ulici Ćemaluša broj 6 Sarajevo, radi isplate duga, vrijednost spora 76.000,00 KM.

3. Općinski sud je tuženom dostavio tužbu na odgovor. Tuženi je putem punomoćnika 7. septembra 2017. godine dostavio odgovor na tužbu u kojem je između ostalog istakao prigovor pasivne legitimacije. Naveo je da je tužba dostavljena na odgovor na adresu Rukometnog saveza BiH koji je osnovan Rješenjem Ministarstva pravde BiH broj UP-09-07-1-1268/17 od 22. juna 2017. godine, a da su predmet tužbenog zahtjeva obaveze koje su nastale prije njegovog osnivanja. Tuženi je naveo da on nije pasivno legitimisan u postupku jer se radi o novoosnovanom subjektu koji nije pravni sljedbenik subjekta koji je poslovao sa apelantom. U odgovoru je navedeno da je nesporno da je apelant bio selektor muške seniorske reprezentacije BiH i da je sa Rukometnim savezom BiH registrovanim Rješenjem Višeg suda u Sarajevu broj R-II-132/94 od 9. juna 1994. godine zaključio ugovor o djelu koji je u ime Rukometnog saveza BiH potpisao S. K. kao generalni sekretar, ali da on nije bio osoba ovlaštena za zastupanje i predstavljanje Rukometnog saveza BiH.

4. Općinski sud je 9. novembra 2017. održao pripremno ročište, te 1. decembra 2017. godine nastavak pripremnog ročišta kada je apelant uredio tužbeni zahtjev na način da je kao tuženog označio Rukometni savez BiH registrovan rješenjem Višeg suda u Sarajevu od 9. juna 1994. godine.

5. Nadalje proizilazi da je Općinski sud 19. februara 2018. godine održao ročište za glavnu raspravu. Dalje proizilazi da je Rukometni savez BiH dostavio Općinskom sudu dokaze o postojanju procesnih smetnji, tj. da u postupku nije pasivno legitimisan, te je Općinski sud naložio apelantu da dostavi Aktuelni izvod iz sudskog registra za tuženog.

6. Općinski sud je rješenjem od 27. marta 2019. godine stavio van snage sve procesne radnje koje je preduzeo nakon prijema tužbe, te je naložio apelantu da u roku od 8 dana od dana prijema rješenja uredi i dopuni tužbu na način da označi tuženog na način detaljno naveden u izreci. Apelant je 3. aprila 2019. godine uredio tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u podnesku.

7. Općinski sud je rješenjem od 26. avgusta 2019. godine naložio apelantu da uredi tužbu, na način da označi tačnu adresu sjedišta tuženog i to prema podacima iz nadležnog registra uz upozorenje o posljedicama nepostupanja po rješenju. Apelant je podneskom od 28. avgusta 2019. godine od Općinskog suda zatražio dodatni rok da postupi po rješenju od 26. avgusta 2019. godine, te je Općinski sud je rješenjem od 14. oktobra 2019. godine apelantu ostavio dodatni rok od 30 dana od dana prijema rješenja. Podneskom od 14. novembra 2019. godine apelantov punomoćnik je obavijestio sud da nije bio u mogućnosti da pribavi tražene podatke za tuženog, te je predložio da sud službenim putem izvrši pribavljanje traženih podataka ili da dostavu pismena izvrši putem oglasne table suda.

8. Općinski sud je rješenjem od 15. februara 2021. godine apelantovu tužbu odbacio.

9. Apelant je protiv rješenja kojim je tužba odbačena 8. marta 2021. godine podnio žalbu, te je predmet 20. aprila 2021. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

10. Nadalje proizilazi da se predmet vodi pred Kantonalnim sudom.

Apelacioni navodi

11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant ističe da u konkretnom slučaju ne može biti odgovoran što nadležni organi ne vode uredne evidencije tj. kod nadležnih organa ne postoje relevantni podaci o tuženom, zbog čega nije bio u mogućnosti da pribavi podatke koje je od njega tražio Općinski sud. Apelant ističe da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi da se tuženom tužba dostavi putem oglasne table suda.

b) Odgovori na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Kao opravdanje za dužinu trajanja postupka Općinski sud je ukazao da je tokom 2020. godine bio otežan rad u sudu zbog pandemije izazvane Corona virusom, te da se postupajući sudija nalazila na dužem bolovanju. Općinski sud je ukazao da su u postupku postojale objektivne okolnostii procesne smetnje koje su uticale na dužinu trajanja postupka, te smatra da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

13. Ustavni sud je 27. avgusta 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka, tj. da se predmet nalazi pred Kantonalnim sudom radi postupanju po apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda od 15. februara 2021. godine. Dopustivost predmetne apelacije

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

17. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja tužbe, tj. od 9. juna 2017. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od duži od četiri godine.

18. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode s obzirom da je apelant tužbu protiv tuženog podnio radi duga. S obzirom da su u predmetnom postupku postojale procesne smetnje koje su uticale na tok i dužinu postupka, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.

19. Nadalje, posmatrajući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant Općinskom sudu podnio neurednu tužbu, te da su tokom postupka postojale procesne smetnje u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženog. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud više puta nalagao apelantu da uredi tužbu na način da tačno označi tuženog, te da je apelantu davao dodatni rok da postupi po nalozima suda. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant u postupku pokušavao da pribavi potrebne podatke, ali da u tome nije uspio. Dakle, u konkretnom slučaju apelant je podnošenjem neuredne tužbe i propustom da uredi tužbu u skladu sa nalozima suda u značajnoj mjeri uticao na tok i dužinu predmetnog postupka. S druge strane, Općinski sud je preduzimao raspoložive procesne radnje i nalagao apelantu otklanjanje procesnih smetnji, kako bi se stekli uslovi za nesmetano vođenje postupka u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

20. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud kao opravdanje za dužinu trajanja postupka ukazao da je sud tokom 2020. godine radio u otežanim uslovima, izazvanim korona virusom. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je epidemiološka situacija u BiH od marta 2020. godine naročito uticala na život i rad u BiH, te je opravdanje koje je u konkretnom slučaju ponudio Općinski sud prihvatljivo i Općinski sud ne može snositi odgovornost što su ročišta odgađana radi sigurnosti i zaštite zdravlja zaposlenih i stranaka u postupku od marta 2020. godine. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja u postupku su postojale objektivne okolnosti koje se ne mogu staviti na teret ni apelantu, ni Općinskom sudu, koje su u značajnoj mjeri uticale na tok i dužinu prvostepenog postupka.

21. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmet radi postupanja po žalbi 20. aprila 2021. godine dostavljen Kantonalnom sudu koji četiri mjeseca nakon prijema predmeta nije donio odluku. U skladu sa standardima prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da period od četiri mjeseca još uvijek nije nerazumno dug, u postupku koji po zakonu nije hitne prirode.

22. Takođe, apelant navodi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su i navodi o povredi prava djelotvoran pravni lijek takođe neosnovani.

23. Ustavni sud, imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, te okolnosti konkretnog slučaja, zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3401/20 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio