Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-365/20 (A.K.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Uknjižba
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Nekretnina
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-365/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 365/20, rješavajući apelaciju A. K., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija A. K. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 019061 17 Uvp od 15. oktobra 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelant A. K. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mila Baltić, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 019061 17 Uvp od 15. oktobra 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove RS (u daljnjem tekstu: Republička uprava) zatraženo je 27. maja 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni i Okružni sud i Republička uprava su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 2. do 7. juna 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove RS, Područna jedinica Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: Područna jedinica), broj 21.25/952.1-1869/10 od 15. marta 2011. godine dozvoljeno je provođenje promjene korisnika u katastarskom operatu katastra nepokretnosti na zemljištu označenom kao katastarska čestica broj 378/2, dvorište u površini od 76 kvadratnih metara (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište) do tada upisanog na ime Đemala Krivdića (apelantov pravni prednik) na ime Muharema Dizdara sa 1/1 dijela.

6. Apelant i apelantova sestra Šefika Šasivari podnijeli su 19. decembra 2012. godine prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Područne jedinice od 15. marta 2011. godine.

7. Rješenjem Područne jedinice broj 21.25/952.1-1412/12 od 11. januara 2016. godine, u ponovljenom postupku, ostavljeno je na snazi Rješenje Područne jedinice broj 21.25/952.1- 1869/10 od 15. marta 2011. godine. U obrazloženju rješenja Područna jedinica je navela da su apelant i njegova sestra tom upravnom organu podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka otklanjanja nedostataka i propusta u katastarskom operatu koji je prethodno pokrenuo Muharem Dizdar i koji je okončan pravosnažnim rješenjem Područne jedinice od 15. marta 2011. godine. Istaknuto je da su se podnosioci prijedloga pozvali na razloge ponavljanja postupka iz člana 234 stav 1 tačka 9 Zakona o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOUP), te da su naveli da se postupak nije mogao provesti bez njihovog saslušanja i učešća u postupku kao pravnih sljednika njihovog brata Đemala Krivdića. Nakon što je ispitala navedene razloge u smislu člana 241 ZOUP-a, te cijeneći podatke o predmetnoj nepokretnosti koje je u svojoj izjavi iznio stručni saradnik za geodetske poslove, Područna jedinica je utvrdila da okolnosti prijedloga za ponavljanje postupka nisu takve da bi mogle dovesti do drugačijeg rješenja. Područna jedinica se pozvala na odredbu člana 243 ZOUP-a.

8. Rješenjem Republičke uprave broj 21.03/952.1-97/16 od 25. maja 2016. godine odbijena je žalba Šefike Šasivari (apelantove pravne prednice) protiv rješenja Područne jedinice od 11. januara 2016. godine. U obrazloženju rješenja Republička uprava je, pored ostalog, istakla da je Područna jedinica nakon što je uvažila prijedlog za ponavljanje postupka zakazala i održala usmenu raspravu 15. decembra 2015. godine na kojoj se izjasnio stručni saradnik za geodetske poslove nakon izvršene identifikacije na licu mjesta. Utvrđeno je da su se na usmenoj raspravi o izjavi stručnog saradnika izjasnili Muharem Dizdar, kao i apelantova punomoćnica (advokat Mila Baltić) koja je i postavljala pitanja koja se odnose na identifikaciju i cijepanje parcele k.č. broj 378. Nadalje je istaknuto da je u konkretnom slučaju traženo ponavljanje postupka u kojem je utvrđena i ispravljena greška nastala pogrešnim upisom korisnika zemljišta u postupku izlaganja podataka na javni uvid, u skladu sa odredbom člana 23 stav 5 Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti (u daljnjem tekstu: ZPKN), kojim je propisana mogućnost ispravke greške u toku premjera i uspostavljanja katastra u odnosu na upisanog korisnika. Naime, predmetni nedostaci i propusti su nastali uspostavom katastra nepokretnosti 2009. godine za KO Kozarska Dubica, a za koje je Muharem Dizdar zatražio ispravku u pogledu predmetnog zemljišta (k.č. broj 378/2). U dokaznom postupku je utvrđeno da je Muharem Dizdar upisan kao posjednik na predmetnom zemljištu u katastarskom operatu na osnovu kupoprodajnog ugovora OV broj 2/1977 od 4. januara 1977. godine, a uvidom u zemljišnu knjigu je utvrđeno da je predmetno zemljište upisano kao svojina Muharema Dizdara sa 1/1 dijela na osnovu presude zbog propuštanja donesene od Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 035403 11 P od 26. aprila 2012. godine. Uviđajem na licu mjesta je utvrđeno da je Muharem Dizdar u posjedu predmetnog zemljišta. Republička uprava se pozvala na odredbe člana 59 stav 1 Pravilnika za održavanje premjera i katastra zemljišta (u daljnjem tekstu: Pravilnik), zatim na odredbe čl. 5 i 7 Pravilnika o izlaganju na javni uvid podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta, te član 23 stav 5 ZPKN.

9. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 019061 16 U od 17. marta 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba protiv rješenja Republičke uprave od 25. maja 2016. godine u predmetu ponavljanja upravnog postupka (stav I izreke). Stavom II izreke odbijen je apelantov zahtjev kojim je tražio naknadu troškova proisteklih vođenjem tog upravno-sudskog spora.

10. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je apelant blagovremeno podnio tužbu protiv rješenja Republičke uprave od 25. maja 2016. godine iz svih razloga propisanih odredbom člana 10 Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS). Pored toga, apelant je istakao da je njegova sestra Šefika Šasivari preminula 7. decembra 2015. godine (koja je bila nasljednica Đemala Krivdića prema Rješenju o nasljeđivanju Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 00051053 13 O od 25. decembra 2013. godine) tako da je on njen nasljednik u cijelosti. Okružni sud je u obrazloženju presude nadalje istakao da se u konkretnom slučaju traži ponavljanje postupka u kojem je utvrđena i ispravljena greška nastala pogrešnim upisom korisnika zemljišta u postupku izlaganja podataka na javni uvid, u skladu s odredbom člana 23 stav 5 ZPKN. Utvrđeno je da apelant nije dokazao da Muharem Dizdar nije u posjedu predmetnog zemljišta, kao što nije dokazao ni da je predmetno zemljište sastavni dio dvorišta Šefike Šasivari, pravne nasljednice Đemala Krivdića. U odnosu na navode tužbe da nije izveden dokaz vještačenjem, Okružni sud je istakao da iz obrazloženja prvostepenog rješenja od 11. januara 2016. godine, koji se zasniva na zapisniku sa rasprave od 15. decembra 2015. godine, jasno proizlazi da je izveden dokaz vještačenjem i da je izvršena identifikacija predmetnog zemljišta, zbog čega su primjedbe na stručnost angažovanog vještaka neosnovane i površne. Okružni sud je, imajući u vidu utvrđene relevantne činjenice, zaključio da one ne mogu dovesti do drugačije odluke suda. Nalazeći da osporenim aktom nisu ostvareni razlozi za njegovo poništenje sadržani u odredbi člana 10 ZUS-a, Okružni sud je tužbu odbio kao neosnovanu.

11. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 019061 17 Uvp od 15. oktobra 2019. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 17. marta 2017. godine (stav I izreke). Stavom II izreke odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u preciziranom iznosu.

12. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da je apelant blagovremeno podnesenim zahtjevom zatražio preispitivanje osporene presude iz razloga sadržanih u članu 35 stav 2 ZUS-a. Istaknuto je da su u predmetnom postupku provedeni dokazi tako što je izvršen uvid u odgovarajuće evidencije. Dalje je navedeno da je u razjašnjenju relevantnih činjenica vještak pozvan da obrazloži razlike površina predmetnih nepokretnosti u katastru zemljišta i katastru nepokretnosti. Tako je vještak konstatovao da je uvidom u katastar zemljišta koji je stavljen van snage uspostavom katastra nepokretnosti 5. maja 2009. godine utvrdio da ukupna površina nepokretnosti upisanih na ime Đemala Krivdića iznosi 397 kvadratnih metara, a u katastru nepokretnosti 504 kvadratna metra. Na osnovu uvida u katastru zemljišta ukupna površina upisana na ime Muharema Dizdara iznosi 734 kvadratna metra, a u katastru nepokretnosti 646 kvadratnih metara. Istaknuto je da je vještak zaključio da će cijepanjem i to k. č. broj 378, koje će izvršiti naknadno, prijavnim listom do donošenja rješenja utvrđene razlike biti otklonjene. Nakon uvida u spis Komisije za izlaganje na javni uvid podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta utvrđeno je da su predmetne nepokretnosti izložene i upisane na ime Đemala Krivdića na osnovu aerofotogrametrijskog snimanja 1988. godine bez valjanog pravnog osnova. Uvidom u prijavni list geodetskog vještaka broj Dn-10/11 utvrđeno je da je izvršeno cijepanje k.č. broj 378 i da je predmetno zemljište označeno kao k.č. broj 378/2, dvorište u površini od 76 kvadratnih metara. Shodno utvrđenim činjenicama, a primjenom Pravilnika, rješenjem Područne jedinice od 15. marta 2011. godine, prema ocjeni Vrhovnog suda, pravilno je dozvoljeno provođenje promjene korisnika u katastarskom operatu katastra nepokretnosti na predmetnom zemljištu u korist Muharema Dizdara. Na osnovu navedenog, Vrhovni sud je smatrao da je prvostepeni organ pravilno utvrdio da na osnovu podataka o predmetnoj nepokretnosti, kao i izjave koju je dao stručni saradnik za geodetske poslove okolnosti, odnosno dokazi koji su iznijeti kao razlog za ponavljanje postupka od apelanta nisu takvi da bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja shodno članu 243 ZOUP-a. Vrhovni sud je smatrao da se u razlozima obrazloženja osporenog akta tužena Republička uprava pravilno pozvala na odredbu člana 23 stav 5 ZPKN. Dalje je utvrdio da nije osnovan prigovor iz zahtjeva da stručni saradnik za geodetske poslove nije vještak geodetske struke i da nije izradio nalaz i mišljenja u pismenom obliku jer je on kao stručno lice zaposleno kod prvostepenog organa tužene bio pozvan da se izjasni o predmetnom postupku nakon izvršene identifikacije predmetnih nepokretnosti na licu mjesta, što proizlazi iz zapisnika sa usmene rasprave od 15. decembra 2015. godine, čemu se apelant nije protivio i nije predlagao vještaka po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 173 stav 1 ZOUP-a. Takođe, Vrhovni sud je ocijenio da je bez značaja za odlučivanje u konkretnom predmetu prigovor vezan za primjenu člana 72 Pravilnika, koji je odlukom Ustavnog suda Republike Srpske od 28. decembra 2011. godine proglašen da nije u saglasnosti s Ustavom Republike Srpske i zakonom budući da pobijana presuda i osporeni upravni akt nisu doneseni na osnovu člana 72 navedenog pravilnika. Vrhovni sud je zaključio da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je nakon ponovljenog upravnog postupka u kojem je izveo sve neophodne dokaze i omogućio apelantu učešće i izjašnjenje donio akt kojim je svoje ranije rješenje od 15. marta 2011. godine ostavio na snazi, dosljedno primjenjujući odredbu člana 243 ZOUP-a, koja mu daje ovlašćenje za takvo postupanje, a što su osnovano podržali tužena osporenim aktom i nižestepeni sud pobijanom presudom. Kod takvog stanja, a kako ni ostali navodi iz zahtjeva nisu od uticaja na odlučivanje, prema ocjeni tog suda, u pobijanoj presudi nije ostvaren nijedan razlog njene nezakonitosti predviđen u odredbama člana 35 stav 2 ZUS-a, zbog čega je zahtjev odbijen shodno članu 40 stav 1 istog zakona. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Istakao je da je predmetno zemljište dio dvorišta apelantovih pravnih sljednika i da je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno da je predmetno zemljište posjed Muharema Dizdara. Pored toga, apelant smatra da se promjena upisa korisnika ne može dozvoliti u postupku otklanjanja nedostataka i propusta u katastarskom operatu, a što je učinjeno u predmetnom postupku. Apelant smatra da su se organi uprave i redovni sudovi pogrešno pozvali na odredbu člana 23 stav 5 ZPKN. Nadalje, apelant ističe da u postupku pred Područnom jedinicom nije izvedeno vještačenje jer saslušani stručni saradnik za geodetske poslove koji je zaposlen u Područnoj jedinici nije vještak. Istakao je da je odredbom člana 171 ZOUP-a propisano da će se, kada je za utvrđivanje ili ocjenu neke činjenice važne za rješavanje upravne stvari potrebno posebno stručno znanje kojim ne raspolaže službeno lice, izvesti dokaz vještačenjem. Apelant smatra da u predmetnom postupku stručni saradnik za geodetske poslove nije mogao zamijeniti vještaka, niti njegovo izjašnjenje ima značaj nalaza i mišljenja. Predložio je da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine osporenu presudu i predmet vrati Vrhovnom sudu na ponovni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

14. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u obrazloženju osporene odluke dao detaljne razloge kojima se rukovodio prilikom odlučivanja, te da ostaje pri datom obrazloženju. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su razlozi za odluku tog suda dati u obrazloženju odluke, a oni nisu dovedeni u sumnju navodima apelacije. Predloženo je da se apelacija odbije.

16. Republička uprava je u odgovoru na apelaciju istakla da je taj organ uprave u svojoj odluci dao jasne razloge pri kojima i dalje ostaje. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka, 50/10 i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 173.

Radi izvođenja dokaza veštačenjem, službeno lice određuje, po službenoj dužnosti ili na predlog stranke, jednog veštaka, a kad oceni da će veštačenje biti složeno može odrediti dva i više veštaka.

Za veštaka će se odrediti lice koje je stručno, i koje ima posebno ovlašćenje za davanje nalaza, ocene i mišljenja o pitanjima odgovarajuće struke u skladu sa Zakonom o vještacima Republike Srpske.

Stranka će se izjasniti o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.

Za veštaka se ne može odrediti lice koje ne može biti svedok.

Član 243.

Na podlozi podataka pribavljenih u ranijem i ponovljenom postupku, organ donosi rešenje o upravnoj stvari koja je bila predmet postupka, i njime može ranije rešenje koje je bilo predmet ponavljanja ostaviti na snazi ili ga zameniti novim. U ovom drugom slučaju, s obzirom na sve okolnosti pojedinog slučaja, organ može ranije rešenje poništiti ili ukinuti.

18. Zakon o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 34/06, 110/08 i 15/10). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 23. stav 5.

Katastarski premjer (5) Greške nastale u toku premjera i uspostavljanja katastra nepokretnosti ispravljaju se po službenoj dužnosti, o trošku Uprave.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 11 0 U 019061 17 Uvp od 15. oktobra 2019. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 2. decembra 2019. godine, a apelacija je podnesena 28. januara 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant pobija odluku Vrhovnog suda tvrdeći da je tom odlukom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

25. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

26. Ustavni sud u pogledu primjenjivosti člana 6 stav 1 Evropske konvencije zapaža da predmetni postupak pokreće pitanja apelantovih građanskih prava u postupku u kojem je dozvoljena promjena upisa u katastarskom operatu korisnika predmetnog zemljišta sa apelantovog pravnog prednika na treće lice, te će stoga Ustavni sud ispitati da li su u konkretnom postupku zadovoljene garancije člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

27. Apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju došlo zbog toga što je osporenom odlukom Vrhovnog suda pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeno materijalno i procesno pravo.

28. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

29. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni prava.

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku, postupku upravnog spora i vanrednog preispitivanja sudske presude u kojem su odlučivali organi uprave i redovni sudovi i u kojem je u konačnici osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen apelantov zahtjev za preispitivanje presude Okružnog suda. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom provedenog postupka koristio pravne lijekove (prijedlog za ponavljanje postupka, žalbu, tužbu za pokretanje upravnog spora, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke) u kojima je već isticao prigovore, a koje je istakao i u navodima apelacije. Dalje, Ustavni sud ističe da su se organi uprave i redovni sudovi u osporenim odlukama izjasnili o istaknutim prigovorima i u obrazloženjima svojih odluka dali jasne razloge za svoje zaključke, koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u konačnici ispitao apelantove navode o proizvoljnoj primjeni odredbe člana 23 stav 5 ZPKN, te dao razloge zašto je smatrao da su se organi uprave i Okružni sud pravilno pozvali na citirane odredbe. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u pogledu apelantovog prigovora o provedenom vještačenju dao obrazloženje zašto je zaključio da u konkretnom postupku nisu povrijeđene odredbe člana 173 ZOUP-a, a u datim razlozima Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti.

31. Imajući u vidu sve navedeno, odnosno uzimajući u obzir činjenična utvrđenja i relevantne odredbe ZPKN i ZOUP-a na kojima su organi uprave i redovni sudovi zasnovali svoje odluke i obrazloženja koja su dali u vezi s tim, koja, nasuprot apelantovom mišljenju, zadovoljavaju standarde prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da u osporenoj, kao ni u nižestepenim odlukama nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnost u postupanju redovnih sudova i organa uprave u predmetnom postupku.

32. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža član 6 stav 1 Evropske konvencije, te da, shodno tome, osporenom odlukom nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Vrhovni sud za svoju odluku dao dovoljno jasna i argumentovana obrazloženja iz kojih ne proizlazi proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa na apelantovu štetu.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-365/20 (A.K.) | Sudska praksa | Aktio