Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2624/21 (V.M. i drugi)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2624/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2624/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli V. M. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
V. M. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs
055943 15 Rsž od 27. maja 2021. godine;
A. Ž. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 122455 17 Rsž od 19. maja 2021. godine;
Sberbank a.d. Banjaluka protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 041597 20 Gž od 22. marta 2021.
godine;
Mirko Gadžić protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 063320 19 Gž 2 od 8. juna 2021. godine;
ŠPD “Srednjobosanske šume”/ŠGD “Šume Središnje Bosne” d.o.o. Donji Vakuf protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 092871 21 Gž od 2. juna 2021. godine, zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2624/21
1. V. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnio je 19. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 055943 15 Rsž od 27. maja 2021. godine.
2. Općinski sud u Čapljini je Presudom broj 53 0 Rs 055943 14 Rs od 16. marta 2015. godine obavezao tuženog (Hercegovačko neretvanski kanton, Ministarstvo unutrašnjih poslova) da na ime dijela naknade za ishranu, te na ime povećanja plaće po osnovu rada u dane praznika i rada noću isplati apelantu određene novčane iznose (novčani iznosi sa zakonskim zateznim kamatama i utuženi periodi bliže navedeni u izreci presude). Obavezao je tuženog da na ime regresa za 2009.godinu isplati apelantu iznos od 398,14 KM, za 2010. godinu iznos od 399,12 KM, za 2011.godinu iznos od 413,61 KM, za 2012. godinu iznos od 418,79 KM, te za 2013.godinu iznos od 424,33 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Također, obavezao je tuženog da na ime naknade za prijevoz za period od 1. februara do 31. decembra 2009. godine isplati apelantu iznos od 900,50 KM, za period od 1. januara do 31. decembra 2010. godine iznos od 597,50 KM, za period od 1. januara do 31. decembra 2011. godine iznos od 150,00 KM, za period od 1. januara do 31. decembra 2013. godine iznos od 957,00 KM, te za period od 1. januara do 30. septembra 2014 godine iznos od 1.064,00 KM, te da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.588,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Odbio je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi da na ime jubilarne nagrade isplati apelantu iznos od 1.036,70 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Kantonalni sud u Mostaru je osporenom Presudom broj 53 0 Rs 055943 15 Rsž od 27. maja 2021. godine djelimično uvažio žalbe apelanta i tuženog i preinačio prvostepenu presudu u dijelu dosuđene naknade za prijevoz i troškova postupka na način da je obavezao tuženog da na ime naknade za prijevoz za period od 1. februara do 31. decembra 2009. godine isplati apelantu iznos od 267,50 KM, za period od 1. januara do 31. decembra 2010. godine iznos od 350,00 KM, za period od 1. januara do 31. decembra 2013. godine iznos od 506,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Odbio je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu naknade za prijevoz za period od 1. januara do 30. septembra 2014. godine, kao i tužbeni zahtjev za isplatu razlike regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2013. godinu u iznosu od 424,33 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Obavezao je tuženog da apelantu isplati troškove postupka u iznosu od 2.875,20 KM, umjesto dosuđenih 2.588,00 KM, dok je u ostalom dijelu je žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu. Obavezao je tuženog da apelantu na ime sastava žalbe isplati iznos od 280,80 KM.
4. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 23. juna 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Mostaru od 27. maja 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
2. AP-2627/21
5. A. Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnio je 19. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 122455 17 Rsž od 19. maja 2021. godine.
6. Općinski sud u Mostaru je Presudom broj 58 0 Rs 122455 12 Rs od 14. februara 2017. godine obavezao tuženog (Hercegovačko neretvanski kanton, Ministarstvo unutrašnjih poslova) da na ime dijela naknade za ishranu, na ime povećanja plaće po osnovu rada u dane praznika i rada noću, te na ime regresa za 2010. godinu, za 2011. godinu, za 2012. godinu i za 2013.godinu isplati apelantu određene novčane iznose (novčani iznosi sa zakonskim zateznim kamatama i utuženi periodi bliže navedeni u izreci presude). Također, obavezao je tuženog da na ime naknade za prijevoz za period od 1. do 31. decembra 2009. godine isplati apelantu iznos od 45,00 KM, za period od 1. novembra do 31. decembra 2010. godine iznos od 495,00 KM, te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.198,40 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom.
7. Kantonalni sud u Mostaru je osporenom Presudom broj 58 0 Rs 122455 17 Rsž od 19. maja 2021. godine djelimično uvažio žalbu tuženog i preinačio prvostepenu presudu u dijelu dosuđene naknade za prijevoz i troškova postupka na način da je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev za isplatu naknade za prijevoz za period od 1. do 31. decembra 2009. godine u iznosu od 45,00 KM i od 1. januara do 31. decembra 2010. godine u iznosu od 495,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te je obavezao tuženog da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.356,00 KM, dok je u ostalom dijelu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
8. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 23. juna 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Mostaru od 19. maja 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
3. AP-2641/21
9. Sberbank a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Boris Stojanović advokat iz Banjaluke, podnio je 21. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 041597 20 Gž od 22. marta 2021. godine.
10. Osnovni sud u Sokocu je Presudom broj 89 1 P 041597 18 P od 20. januara 2020. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 041597 20 Gž od 22. marta 2021. godine, obavezao apelanta da na ime naknade nematerijalne štete (za duševni bol uslijed umanjenja opće životne aktivnosti, za pretrpljeni fizički bol i za pretrpljeni strah) isplati tužiteljici (L.T.). iznos od 24.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete preko dosuđenog iznosa do iznosa od 27.000,00 KM. Obavezao je apelanta da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.220,50 KM.
11. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 21. juna 2021. godine protiv odluke Okružnog sud u Istočnom Sarajevu od 22. marta 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske o kojoj nije odlučeno.
4. AP-2656/21
12. Mirko Gadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Mladenka Puljić advokat iz Mostara, podnio je 21. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 063320 19 Gž 2 od 8. juna 2021. godine.
13. Općinski sud u Čapljini je Presudom broj 53 0 P 063320 19 P 2 od 25. aprila 2019. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 063320 19 Gž 2 od 8. juna 2021. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi (F.S.) da preda u posjed apelantu zauzeti dio nekretnine bliže označene u izreci presude, te ukloni ogradni zidić, živu ogradu i ostale stvari koje se nađu na nekretnini apelanta. Usvojio je protivtužbeni zahtjev tuženog kojim je tražio da se utvrdi da je tuženi na osnovu dosjelosti postao isključivi vlasnik dijela nekretnine bliže označene u izreci presude, pa je slijedom prednjeg utvrđenja apelant dužan trpiti da se tuženi upiše kao isključivi vlasnik i posjednik navedenog djela nekretnine sa 1/1 djela. Obavezao je apelanta da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.884,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
14. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 16. jula 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Mostaru od 8. juna 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
5. AP-2660/21
15. ŠPD “Srednjobosanske šume”/ŠGD “Šume Središnje Bosne” d.o.o. Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 092871 21 Gž od 2. juna 2021. godine.
16. Općinski sud u Bugojnu je Presudom broj 46 0 P 092871 19 P od 5. oktobra 2020. godine obavezao apelanta da na ime više vidova nematerijalne štete (zbog pretrpljenog fizičkog bola, pretrpljenog straha i duševnog bola zbog umanjenja životne aktivnosti) isplati tužiocu (F.N.) ukupan iznos od 19.420,00 KM, te da tužiocu naknadi troškova parničnog postupka u iznosu od 5.037,60 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom.
17. Kantonalni sud u Novom Travniku je osporenom Presudom broj 46 0 P 092871 21 Gž od 2. juna 2021. godine djelimično uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepenu presudu u dijelu naknade nematerijalne štete na ime duševnog bola zbog umanjenja životne aktivnosti tako da je obavezao apelanta da po ovom vidu nematerijalne štete isplati tužiocu iznos od 2.250,00 KM, odnosno da na ime ukupne nematerijalne štete umjesto iznosa od 19.420,00 KM isplati iznos od 3.670,00 KM, dok je u preostalom dijelu odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
18. U konkretnom slučaju apelant je naveo da je 13. jula 2021. godine protiv odluke Kantonalnog suda u Novom Travniku od 2. juna 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine o kojoj nije odlučeno.
Spajanje predmeta
19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2624/21.
Apelacioni navodi
20. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
22. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
23. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležni sudovi), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci po izjavljenim revizijama okončani.
24. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) i Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje.
25. Zbog toga su u konkretnim slučajevima apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama, nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije, u kojima su dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić