Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2515/21 (E. H. i drugi)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2515/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2515/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Enesa Hadžihasanović i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Enesa Hadžihasanović, Edita Džehović, Elma Arapović i Mirjana Balaban zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262166 12 Rs od 10. srpnja 2013. godine;

Erna Bojović, Amela Karzić, Din Ćurić i Nurka Kršo zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Kaknju broj 36 0 Rs 023928 13 Rs od 22. prosinca 2014. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2515/21

1. Enesa Hadžihasanović (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262166 12 Rs od 10. srpnja 2013. godine.

2. AP-2516/21

2. Erna Bojović (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Kaknja, koju zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Kaknju broj 36 0 Rs 023928 13 Rs od 22. prosinca 2014. godine.

3. AP-2518/21

3. Edita Džehović (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262166 12 Rs od 10. srpnja 2013. godine.

4. AP-2521/21

4. Amela Karzić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Kaknja, koju zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Kaknju broj 36 0 Rs 023928 13 Rs od 22. prosinca 2014. godine.

5. AP-2522/21

5. Din Ćurić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Kaknja, kojega zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Kaknju broj 36 0 Rs 023928 13 Rs od 22. prosinca 2014. godine.

6. AP-2523/21

6. Nurka Kršo (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Blažuja, koju zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Kaknju broj 36 0 Rs 023928 13 Rs od 22. prosinca 2014. godine.

7. AP-2526/21

7. Elma Arapović (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262166 12 Rs od 10. srpnja 2013. godine.

8. AP-2529/21

8. Mirjana Balaban (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262166 12 Rs od 10. srpnja 2013. godine. Činjenično stanje

9. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu od 10. srpnja 2013. godine obvezan je tuženik („Hidrogradnja“ d.d. Sarajevo) da apelanticama (Enesi Hadžihasanović, Editi Džehović, Elmi Arapović i Mirjani Balaban), na ime razlike pripadajuće i isplaćene plaće i regresa, za razdoblja bliže u izreci predmetne odluke, isplati određene novčane iznose, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da za apelantice izvrši uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje za određena razdoblja u određenim iznosima, bliže označeno u izreci predmetne odluke. Nadalje, obvezan je tuženik da apelanticama naknadi troškove predmetnoga postupka u određenome iznosu.

10. Presudom Općinskoga suda u Kaknju od 22. prosinca 2014. godine obvezan je isti tuženik da apelantima (Erni Bojović, Ameli Karzić, Dinu Ćuriću i Nurki Kršo), na ime razlike plaće, regresa i toploga obroka isplati određene iznose za određena vremenska razdoblja, bliže označeno u izreci predmetne odluke, kao i da za apelante izvrši uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje za određena razdoblja u određenim iznosima, bliže označeno u izreci predmetne odluke. Nadalje, obvezan je tuženik da apelantima naknadi troškove predmetnoga postupka u određenome iznosu.

11. Rješenjem Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 St 569320 16 St od 22. rujna 2016. godine otvoren je stečajni postupak nad imovinom tuženika, imenovan je stečajni upravitelj, utvrđeno je vrijeme otvaranja stečajnoga postupka i pozvani povjeritelji da u roku od 30 dana od dana objavljivanja Oglasa o otvaranju stečajnoga postupka u „Službenim novinama Federacije BiH“ prijave svoja potraživanja sudu, podneskom u dva primjerka sa dokazima, sukladno odredbama članka 110. Zakona o stečajnome postupku.

12. Apelanti su prijavili svoja potraživanja, shodno rješenju Općinskog suda u Sarajevu od 22. rujna 2016. godine, te su u tabeli stečajnih povjeritelja Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 St 569320 16 St od 31. listopada 2018. godine, sačinjenoj nad stečajnim dužnikom, apelanti kao povjeritelji evidentirani pod određenim rednim brojevima, bliže označeno u predmetnoj tabeli.

13. Prema stanju spisa, predmetni je stečajni postupak u tijeku pred Općinskim sudom u Sarajevu.

Spajanje predmeta

14. Obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2515/21.

Apelacioni navodi

15. Apelanti smatraju da im je zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja koja su utvrđena navedenim pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti navode da je tijek ovrhe na novčanim sredstvima tvrtke („Hidrogradnja“ d.d. Sarajevo) po navedenim pravomoćnim presudama prekinut pokretanjem stečajnoga postupka nad predmetnom tvrtkom. Nadalje, navode da bi im isplate plaća, regresa, toploga obroka, te pripadajućih doprinosa, kako je to precizirano navedenim presudama, trebale biti osigurane iz proračunskih sredstava Federacije BiH, zbog toga što je Federacija BiH odgovorna za poslovnu politiku koju su vodile upravljačke strukture navedene tvrtke, koje upravljačke strukture je upravo imenovala Federacija BiH.

Relevantni propisi

16. Zakon o gospodarskim društvima („Službene novine Federacije BiH“ br. 81/15), u relevantnome dijelu glasi:

Članak 5.

(odgovornost za obveze) (1)Svaki član društva s neograničenom solidarnom odgovornošću i komplementar u komanditnom društvu odgovara za obveze društva neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom.

(2)Komanditor u komanditnom društvu, dioničar u dioničkom društvu i vlasnik udjela društva s ograničenom odgovornošću ne odgovara za obveze društva, osim kada:

a) koristi društvo za postizanje osobnog cilja koji nije suglasan ciljevima drugih članova i društva u cjelini;

b) upravlja imovinom društva kao svojom imovinom;

c) koristi društvo za prijevaru ili oštećenje svojih vjerovnika;

d) utječe na smanjenje imovine društva u svoju korist ili korist trećih osoba, ili utječe da društvo preuzme obveze iako je znao ili morao znati da društvo nije ili neće biti sposobno izvršiti svoje obveze.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

18. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitome ili izvanrednome pravnome lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvoga pravnoga lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

19. Ustavni sud primjećuje da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja iz radnoga odnosa, koja potraživanja su im dosuđena pravomoćnim i ovršnim presudama Općinskoga suda u Sarajevu i Kaknju. Naime, apelanti smatraju da je Federacija BiH dužna iz svojih proračunskih sredstava isplatiti apelantima iznose dosuđene navedenim pravomoćnim presudama, obzirom da je predmetna tvrtka u većinskome vlasništvu Federacije BiH. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Europski sud u predmetu Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, koji se inter alia odnosio i na nemogućnost realiziranja potraživanja iz radnoga odnosa utvrđenih presudom čije se neizvršenje osporava predmetnim apelacijama, zauzeo sljedeće stanovište: „U predmetnome slučaju Sud zapaža da su aplikanti istaknuli da bi se vlasnici poduzeća o kojima je riječ (odnosno, Federacija Bosne i Hercegovine u slučaju Krivaje, Tuzlanski kantonu u slučaju TTU, i Grad Mostar u slučaju Sigurnosti) trebali smatrati odgovornima za dugove poduzeća, uključujući i dugove po presudama u njihovu korist. Oni su tako ustvari pozvali Sud da skine korporativni veo glede ovih poduzeća. U tomu smislu, aplikanti između ostaloga navode da su vlasti o kojima je riječ zloporabile korporativnu formu i imovinu poduzeća. Sud dalje primjećuje da se prema domaćem zakonu (vidi točku 61. gore u tekstu) može pokrenuti parnični postupak za podizanje korporativnoga vela u takvim okolnostima. Kako je gore već navedeno, postojanje puke sumnje u izglede na uspjeh pravnoga lijeka koji nije očito uzaludan, nije valjan razlog za propust da se on iskoristi.... Konačno, glede argumenta da bi prigovor vlade trebalo odbiti jer je Ustavni sud proglasio apelacije gđe Muminović, g. Bradarića i g. Iveljića dopuštenima i razmatrao njihove predmete u meritumu, Sud zapaža da su razmatrane i proglašene dopuštenima samo njihove pritužbe o duljini postupka (vidi točke 19., 27. i 37. gore u tekstu). Ustavni se sud nije bavio pitanjem da li bi dugove po presudama u korist aplikanata trebalo pripisati državi, što znači i naplatiti od države, što je suština ovoga slučaja pred Sudom. Tako se ovaj dio predmeta mora odbaciti sukladno članku 35. st. 1. i 4. Konvencije zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova…“ (vidi Europski sud, Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 27. studenoga 2018. godine, aplikacija broj 14738/16).

20. Ustavni sud zapaža da se i u konkretnome slučaju, prema stanju spisa, radi o stečajnome dužniku čiji je većinski kapital u državnome vlasništvu, odnosno vlasništvu Federacije BiH, a što proistječe iz obrazloženja stečajnoga plana predmetne tvrtke. Nadalje, imajući u vidu navedenu praksu Europskoga suda, kao i činjenicu da apelanti nisu pokrenuli postupak „podizanja korporativnoga vela“, odnosno nisu, na temelju odredaba članka 54. Zakona o parničnome postupku, podnijeli deklaratornu tužbu u parničnome postupku s ciljem utvrđivanja da su u konkretnome slučaju bili ispunjeni uvjeti propisani odredbama članka 5. st. 2. Zakona o gospodarskim društvima, kako bi Federacija BiH, koja je, dakle, i u konkretnome slučaju većinski vlasnik predmetne tvrtke odnosno stečajnoga dužnika, bila odgovorna za izmirenje spornih potraživanja, Ustavni sud zaključuje da apelanti u konkretnome slučaju nisu iscrpili pravne lijekove moguće po zakonu, te su iz toga razloga predmetne apelacije nedopustive (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1467/17 od 11. lipnja 2019. godine, AP-2334/17 od 25. lipnja 2019. godine, AP-5011/19 od 10. studenoga 2020. godine, AP-2069/21 od 8. srpnja 2021. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba ) .

21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2515/21 (E. H. i drugi) | Sudska praksa | Aktio