Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-951/20 (D. R.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Propisano zakonom
- Vanparnični postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Eksproprijacija
- Dokazni postupak
- Pravično suđenje - nepristrasan sud
- Pravično suđenje - nezavisan sud
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-951/20
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 951/20, rješavajući apelaciju Dželala Rušitija, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Dželala Rušitija podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine br. 96 0 V 106903 19 Rev od 19. aprila 2019.
godine i 96 0 V 106903 18 Gž od 22. oktobra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 106903 17 V od 29. maja 2018. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dželal Rušiti (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dragan Oparnica, advokat iz Brčkog, podnio je 12. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) br. 96 0 V 106903 19 Rev od 19. aprila 2019. godine i 96 0 V 106903 18 Gž od 22. oktobra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 V 106903 17 V od 29. maja 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: predlagač) zatraženo je 6. maja 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Pozvani su odgovor na apelaciju dostavili u periodu od 10. do 24. maja 2021. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
5. Rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinskopravne poslove Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj UP-I-30-00005816 od 30. maja 2017. godine usvojen je prijedlog predlagača, kao korisnika eksproprijacije, te je u svrhu rekonstrukcije ulice Uzunovića – II faza izvršena potpuna eksproprijacija prava građenja na zemljištu u površini od 232 m (bliže označeno u izreci rješenja, u daljnjem tekstu: parcela I) koje pravo je upisano u korist apelanta sa dijelom 1/1, bez tereta (stav 1 izreke). Istim rješenjem usvojen je apelantov zahtjev za potpunu eksproprijaciju preostalog dijela prava građenja na zemljištu u površini od 131 m (bliže označeno u izreci rješenja, u daljnjem tekstu: parcela II ili zajedno: eksproprisane nekretnine) koje pravo je upisano u korist apelanta sa dijelom 1/1 (stav 2 izreke), te je navedeno da je javni interes za rekonstrukciju te ulice utvrđen Odlukom Skupštine Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine od 22. juna 2016. godine (stav 3 izreke). Dalje, istim rješenjem je odlučeno da apelant ima pravo na naknadu za pravo građenja na eksproprisanim nekretninama, koja će se utvrditi u posebnom postupku nakon pravosnažnosti rješenja (stav 4 izreke), dok je određeno da apelant nema pravo na naknadu za žičanu ogradu sa drvenim stubovima koja je postavljena na eksproprisanim nekretninama, već ima pravo da je poruši i ukloni materijal u određenom roku (stav 5 izreke). Zatim, istim rješenjem je odlučeno da predlagač, kao korisnik eksproprijacije, stiče pravo na posjed eksproprisanih nekretnina danom pravosnažnosti rješenja (stav 6 izreke), te da će se u zemljišnim knjigama izvršiti uknjižba prava građenja na eksproprisanim nekretninama u korist predlagača sa dijelom 1/1 (stav 7 izreke). Osporeni postupak
6. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 V 106903 17 V od 29. maja 2018. godine određena je apelantu, kao protivniku predlagača, naknada za eksproprisano pravo građenja u iznosu od 53.324,19 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav 1 izreke), obavezan je predlagač da apelantu, kao ranijem nosiocu prava građenja, isplati određenu naknadu u roku od 30 dana po pravosnažnosti rješenja (stav 2 izreke), te je obavezan predlagač da nadoknadi apelantu troškove vanparničnog postupka (stav 3 izreke).
7. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je predlagač podnio prijedlog tom sudu protiv apelanta radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine u kojem je naveo da je rješenjem od 30. maja 2017. godine izvršena potpuna eksproprijacija prava građenja, ali da pred nadležnim organom uprave nije postignut sporazum o visini i obliku naknade, te je predložio da se apelantu odredi naknada u iznosu od 53.324,19 KM prema tržišnoj vrijednosti koju je utvrdila Direkcija za finansije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Direkcija za finansije). Dalje, navedeno je da apelant nije osporio eksproprijaciju, ali da je osporio prijedlog za naknadu, tj. da nije prihvatio naknadu u iznosu koju je utvrdila Direkcija za finansije, te je predložio da visina naknade bude utvrđena u iznosu od 133.427,91 KM, kako je to u nalazu i mišljenju utvrdio vještak građevinske struke M. P. jer smatra da taj iznos predstavlja tržišnu vrijednost eksproprisanog prava građenja. Osnovni sud je naveo dokaze koji su izvedeni u toku postupka. Zatim, naveo je da je Komisija za utvrđivanje iznosa naknade u postupku eksproprijacije (u daljnjem tekstu: Komisija) koju su činili dipl. inž. građ. B. S. i dipl. inž. arh. E. S., a na osnovu Pravilnika o načinu utvrđivanja iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina (u daljnjem tekstu: Pravilnik), izvršila procjenu eksproprisanih nekretnina. Dalje, navedeno je da je Komisija prilikom procjene koristila sljedeće parametre: površina zemljišta, vrijednost za zonu gdje se nekretnina nalazi, vrijednost za pristup zemljištu, vrijednost za upotrebu zemljišta i namjena zemljišta prema Prostornom planu i utvrdila tržišnu cijenu za parcelu I u iznosu od 150,71 KM/m (ukupno 34.964,15 KM) i za parcelu II u iznosu od 140,15 KM/m (ukupno 18.360,04 KM), što u konačnici za obje parcele iznosi 53.324,19 KM. Zatim, navedeno je da je Komisija pri procjeni uzela u obzir da je položaj parcele I povoljniji u odnosu na parcelu II, jer se parceli I pristupa sa sporedne ulice što znači da je bliža putu Brčko-Bijeljina, a parceli II se pristupa sa privatnog puta iz kog razloga je Komisija procijenila parcelu I na novčani iznos koji je veći od iznosa u odnosu na parcelu II.
8. Nadalje, Osnovni sud je ukazao da je vještak građevinske struke M. P. u nalazu i mišljenju, te u iskazu naveo da je na osnovu katastarskih planova utvrdio položaj eksproprisanih nekretnina, te da je njihova lokacija vrlo atraktivna. Dalje, ukazano je da je pri obračunu tržišne vrijednosti koristio dvije metode, od kojih je jedna obradom podataka koje je dobio iz kupoprodajnih ugovora koji su realizovani, a druga obradom podataka agencija za promet nekretnina koji se odnosi na ponudu nekretnina za prodaju. Zatim, navedeno je da se podaci koji su dobijeni iz kupoprodajnih ugovora odnose na nekretnine u neposrednoj blizini eksproprisanih nekretnina, a da se podaci iz agencija za promet nekretnina odnose na nekretnine u gradu i da nema saznanja da li su po tim cijenama prometovane. Nadalje, naveo je da je korišćenjem tih parametara, tj. na osnovu srednjih vrijednosti zemljišta koje je dobio iz različitih izvora (srednja cijena vrijednosti iz kupoprodajnih ugovora od 419,61 KM/m i srednja cijena vrijednosti ponuđača prema ponudama od 314,54 KM/m ) došao do tržišne vrijednosti eksproprisanih nekretnina u iznosu od 367,57 KM/m , odnosno u ukupnom iznosu od 133.427,91 KM. Osnovni sud je naveo da je predlagač prigovorio nalazu, mišljenju i iskazu vještaka građevinske struke iz razloga što je do tržišne cijene vještak došao uzimajući u obzir nekretnine koje su kupljene radi izgradnje privrednog objekta (benzinska pumpa), a nije uzeo u obzir postignute sporazume koji su zaključeni pred organom uprave u svrhu izgradnje konkretne saobraćajnice.
9. Osnovni sud je citirao sadržaj odredaba člana 142 Zakona o vanparničnom postupku, člana 21 stav 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: Zakon o vlasništvu), te člana 33 stav 1 Zakona o eksproprijaciji nekretnina (u daljnjem tekstu: Zakon o eksproprijaciji). Osnovni sud je naveo da tržišna vrijednost predstavlja ekvivalent vrijednosti nekretnine u momentu kada se nekretnina otuđuje, kao odraz slobodne volje prodavca i kupca. Zatim, naveo je da se u postupku eksproprijacije radi javnog interesa od vlasnika izuzima nekretnina i on ima pravo na naknadu ne manju od tržišne vrijednosti, a koja je izražena u cijeni koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđenja. Zatim, naveo je da je ocijenio obje procjene tržišne vrijednosti eksproprisanog prava građenja na predmetnom zemljištu, te da je prihvatio procjenu tržišne vrijednosti Komisije kao objektivnu. U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao da nije prihvatio procjenu tržišne vrijednosti koju je utvrdio vještak građevinske struke iz razloga što vještak nije pružio dovoljno činjenica da bi se prihvatila konkretna procjena. Naime, naveo je da je vještak prilikom procjene koristio podatke agencija za promet nekretnina, a nije znao da li su nekretnine po tim cijenama prometovane i da li su uopšte prometovane. Takođe, naveo je da nije posebno procjenjivao parcelu I i parcelu II, već da je utvrdio istu cijenu po m za obje parcele jer je mišljenja da je to jedinstvena cjelina, bez obzira što se radi o dvije različite parcele po položaju i površini. Dalje, navedeno je da vještak nije posebno procjenjivao kvalitet predmetnog zemljišta, već je do tržišne cijene došao uzimajući u obzir parcele u okolini koje su ranije prometovane, te tržišne cijene nekretnina u ponudi agencija za nekretnine, a nije uzeo u obzir tržišne cijene parcela za koje je u toku postupka eksproprijacije postignut sporazum o obliku i visini naknade, koje su eksproprisane na istom potezu i u istu svrhu.
10. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 V 106903 18 Gž od 22. oktobra 2018. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
11. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da prvostepeno rješenje nije doneseno povredom odredaba parničnog postupka na što je apelant ukazao u žalbi. Apelacioni sud je ukazao da je prvostepeni sud u obrazloženju rješenja naveo sadržaj procjene Komisije, tj. na osnovu čega je sačinjena i koje parametre je Komisija koristila prilikom procjene. Zatim, naveo je da je prvostepeni sud naveo da prihvata procjenu Komisije kao objektivnu, pa kada se takav stav dovede u vezu sa navedenim obrazloženjem iz prvostepenog rješenja, ne stoji žalbena tvrdnja da prvostepeni sud nije ponudio razloge za prihvatanje procjene Komisije. Apelacioni sud je ukazao da žalbenim navodima o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava apelant u suštini ukazuje da je tržišnu vrijednost predmetnog zemljišta prvostepeni sud trebao utvrditi na osnovu procjene vještaka građevinske struke, jer se radi o objektivnoj, stručnoj i sveobuhvatnoj procjeni koja predstavlja realnu, a ne subjektivnu procjenu, kakva je procjena Komisije koja je sačinjena na osnovu internih kriteriumaa. Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud zaključio da procjena vještaka građevinske struke nije pouzdan podatak o tržišnoj vrijednosti eksproprisanih nekretnina, te je u konačnici, primjenom relevantnih zakonskih odredaba, tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina utvrdio na osnovu procjene Komisije koja je primijenila sve relevantne parametre, a odredila je tržišnu vrijednost za obje parcele posebno.
12. Apelacioni sud je naveo da žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje razlozi zbog kojih je prvostepeni sud naknadu za eksproprisane nekretnine odredio na osnovu procjene Komisije. Apelacioni sud je ukazao da je kod procjene tržišne vrijednosti eksproprisane nekretnine, saglasno članu 21 Zakona o vlasništvu i članu 33 Zakona o eksproprijaciji, sud dužan nesumnjivo utvrditi tržišnu vrijednost nekretnina koje su eksproprisane. S obzirom na to da je prvostepeni sud, na osnovu procjene Komisije, pouzdano utvrdio tržišnu vrijednost eksproprisanih nekretnina, Apelacioni sud je naveo da je žalbu, u kojoj apelant samo istrajava na tvrdnji da je tržišnu vrijednost trebalo odrediti na osnovu procjene vještaka građevinske struke, valjalo odbiti i potvrditi prvostepeno rješenje na osnovu člana 344 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Zatim, navedeno je da je apelant ukazao na povredu prava na ravnopravnost stranaka kao prava koje garantuje član 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je prvostepeni sud naknadu odredio prihvatanjem procjene Komisije koja je „organ Brčko Distrikta i u čijem interesu je da naknada bude u što manjem iznosu“. Apelacioni sud je naveo da određivanje naknade na osnovu procjene Komisije ne upućuje ne povredu tih prava jer je apelant u postupku mogao da iznese sve prigovore na procjenu Komisije, kao i da od vještaka građevinske struke zatraži da procjenu izvrši na osnovu egzaktnih podataka (pokazatelja) koji se inače uzimaju u ocjenu i odnos kod primjene komparativne (uporedne) metode, a koja je onda mogla poslužiti prvostepenom sudu za upoređivanje koja je procjena, u konkurenciji procjene Komisije i procjene vještaka građevinske struke, pouzdan podatak o tržišnoj vrijednosti eksproprisanih nekretnina.
13. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 V 106903 19 Rev od 19. aprila 2019. godine odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja.
14. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da je pravilno postupio drugostepeni sud kada je prihvatio razloge prvostepenog suda u odnosu na utvrđenu vrijednost eksproprisanih nekretnina prema procjeni Komisije, a nije prihvatio nalaz vještaka građevinske struke jer je nepouzdan. Apelacioni sud je naveo da prihvata razloge koje su nižestepeni sudovi dali u odnosu na nalaz vještaka građevinske struke čija je procjena tržišne vrijednosti eksproprisanih nekretnina nerealna i nije zasnovana na mjerodavnim pokazateljima. Dalje, naveo je da apelant revizionim navodima nije argumentovano doveo u pitanje razloge zbog kojih je tržišna vrijednost eksproprisanih nekretnina određena prema procjeni Komisije, odnosno zašto nije određena na osnovu procjene vještaka građevinske struke. Zatim, naveo je da apelant u reviziji, kao i u žalbi, ističe da je prvostepeni sud tržišnu vrijednost trebao odrediti prema procjeni vještaka, a što nije učinio, te da je takav propust trebao sankcionisati drugostepeni sud, ali takvi navodi nisu osnovani. Nadalje, naveo je da je apelant u reviziji, kroz dva navedena razloga, ukazao na činjenično stanje, zbog koga se revizijom ne može pobijati drugostepeno rješenje jer se iz tog razloga (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje), shodno odredbi člana 349 stav 2 ZPP, ne može izjaviti revizija.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
15. Apelant je naveo da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
16. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnost, pravo na dokaz, nezavisnost i nepristrasnost u suđenju, te pravo na djelotvoran pravni lijek, te je ukazao da su povredu prava na pravično suđenje u tim aspektima sudovi učinili nedosljednom i neobjektivnom ocjenom dokaza, nedosljednom primjenom pravila o obavezi vanparničnog suda da tačno i potpuno utvrdi činjenično stanje, te neodgovaranjem drugostepenog i revizionog suda na sve žalbene, odnosno revizione navode. Dalje, smatra da je kao stranka (fizičko lice) u postupku doveden u neravnopravan položaj u odnosu na predlagača, kao nesumnjivo nadmoćnijeg učesnika u postupku. Zatim, naveo je da se ne može prihvatiti stav redovnih sudova da je procjena Komisije (organ korisnika eksproprijacije i drugog učesnika u postupku) objektivna, za razliku od procjene vještaka građevinske struke kao stručnog, nezainteresovanog i nepristrasnog lica, te da prvostepeni sud odluku (koju su potvrdili drugostepeni i revizioni sud) o prihvatanju procjene Komisije i neprihvatanju procjene vještaka nije obrazložio na jasan i objektivan način. Apelant je naveo da je obaveza sudova da u postupku određivanja naknade za eksproprisanu nekretninu ex officio utvrdi sve relevantne činjenice za određivanje odgovarajuće naknade za oduzetu imovinu, a ne da bespogovorno prihvate neobjektivnu procjenu organa predlagača. Takođe, naveo je da su redovni sudovi zanemarili njegove prigovore i navode koje je imao na procjenu Komisije, te su na taj način povrijedili i materijalno pravo („član 21 stav 2 ZVP“) dosudivši naknadu predlagaču koja ne odgovara tržišnoj vrijednosti oduzete imovine. Apelant smatra da mu je pravo na imovinu povrijeđeno određivanjem preniske naknade bez propisanog metoda procjene vrijednosti nepokretnosti, bez precizno utvrđenih objektivnih standarda, te da mu neprihvatanjem dokaznog prijedloga (nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke) nije data mogućnost da efektivno učestvuje u postupku određivanja naknade.
b) Odgovor na apelaciju
17. Apelacioni sud je ukazao da apelant ponavlja navode koje je iznio u toku predmetnog postupka, na koje su sudovi dali odgovore, pa ih nema potrebe ponavljati.
18. Osnovni sud je naveo da nisu osnovane apelantove tvrdnje da je procjena Komisije urađena na osnovu internih kriterijuma i da je subjektivna procjena organa predlagača, iz razloga što je procjena Komisije urađena od stručnih lica, a na osnovu Pravilnika o načinu utvrđivanja iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina kojeg je donio gradonačelnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, dakle, ne radi se o internim kriterijumima. Zatim, naveo je da sud ne može dati odgovor na apelantov navod da je povrijeđena odredba člana 21 stav 2 Zakona o vanparničnom postupku, jer je taj dio nerazumljiv. Naime, navedenom zakonskom odredbom je propisano da, ako jedan od učesnika u postupku (vanparničnom) do završetka postupka ne pokrene parnicu, odnosno postupak pred organom uprave, sud će završiti postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je učesnik upućen na parnicu, odnosno na postupak pred organom uprave. S obzirom na sadržaj citirane zakonske norme, Osnovni sud je ukazao da nije jasno na šta je apelant konkretno mislio. Osnovni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
19. Predlagač je naveo da apelacija ne ukazuje da postoje povrede prava na koja se apelant pozvao, te je predložio da se apelacija odbaci kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o vanparničnom postupku Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 5/01 i 36/17) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
(1) Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 142.
U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost Osnovni sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom Vlade Distrikta (u daljem tekstu: nadležni organ) nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.
21. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH" br. 11/01, 8/03, 40/04 i 19/07) u relevantnom dijelu glasi: Član 21. stav (2) (2) U slučaju ograničavanja ili oduzimanja vlasništva, vlasnik ima pravo na naknadu u skladu sa propisima o eksproprijaciji, ali ne manju od tržišne vrijednosti oduzete stvari u momentu plaćanja naknade.
22. Zakon o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 26/04, 19/07, 2/08, 19/10 i 15/11) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, br. 26/04, 19/07, 2/08 i 19/10), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 33. st. (1) i (2) Naknada za eksproprisanu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti eksproprisane nekretnine ili davanjem druge odgovarajuće nekretnine u vrijednosti ne većoj od tržišne vrijednosti eksproprisane nekretnine u vrijeme zaključenja sporazuma o naknadi.
Tržišnu vrijednost nekretnina utvrđuje Direkcija za finansije Distrikta (u daljnjem tekstu: Direkcija), na zahtjev Odjeljenja.
23. Pravilnik o načinu utvrđivanja iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 27/12 i 05/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(Predmet) Ovim pravilnikom reguliše se način utvrđivanja: tržišne vrijednosti nekretnina, naknade za usjeve i plodove, naknade za ustanovljenje služnosti, naknade za ustanovljenje zakupa, naknade za obavljanje pripremnih radnji i naknade za privremeno uzimanje u posjed zemljišta u postupku eksproprijacije nekretnina.
Član 3.
Tržišna vrijednost nekretnine utvrđuje se u vrijeme zaključenja sporazuma o naknadi, u skladu sa Metodologijom za utvrđivanje tržišne vrijednosti nekretnina u postupku eksproprijacije, koja je sastavni dio ovog pravilnika.
Član 13.
(Stručna komisija) (1)Tržišnu vrijednost nekretnina i iznos naknade u postupku eksproprijacije nekretnina utvrđuje Direkcija za finansije Brčko distrikta BiH (u daljem tekstu: Direkcija) na prijedlog stručne komisije.
(2)Stručnu komisiju iz stava (1) ovog člana imenuje gradonačelnik na prijedlog direktora Direkcije, na period od dvije godine, a sastoji se od:
a)predsjednika b)zamjenika predsjednika c)14 članova od kojih su četiri diplomirana inžinjera građevinske struke ili diplomirana inžinjera arhitekture, četiri diplomirana inžinjera poljoprivredne struke, 4 diplomirana inžinjera šumarske struke i dva geometra (3)Za predsjednika i zamjenika predsjednika Stručne komisije imenuju se službenici u Direkciji, a za članove Stručne komisije imenuju se službenici u organima javne uprave distrikta.
(4)Članovi stručne komisije predlažu se sa liste stručnih lica.
(5)Lica iz stava (4) ovog člana utvrđuju se na osnovu podataka koje na zahtjev direktora Direkcije dostavljaju rukovodioci organa javne uprave distrikta.
(6)Predsjednik, odnosno zamjenik predsjednika Stručne komisije određuje najmanje dva člana Stručne komisije iz stava (2) tačka c) ovog člana, čije stručne kvalifikacije odgovaraju potrebama svakog pojedinačnog slučaja.
(7)Stručna komisija je dužna dostaviti prijedlog iz stava (1) ovog člana u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Apelacionog suda broj 96 0 V 106903 19 Rev od 19. aprila 2019. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje punomoćnik apelanta je primio 14. januara 2020. godine, a apelacija je podnesena 12. marta 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana,a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
31. Ustavni sud konstatuje da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na vanparnični postupak određivanja naknade za eksproprisano pravo građenja na apelantovim nekretninama, dakle, u pitanju je predmet građanskopravne prirode, iz čega proizilazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
32. Ustavni sud, prije svega, zapaža da se apelant pozvao na povredu prava na nepristrasnost i nezavisnost u suđenju, koje navode je doveo u vezu sa proizvoljnom ocjenom dokaza i proizvoljno utvrđenim činjeničnim stanjem. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se kršenje prava na nezavisan i nepristrasan sud ne može vezati za prigovore koji se tiču načina na koji su redovni sudovi utvrđivali činjenično stanje i primjenjivali propise, pa su shodno tome ti prigovori neosnovani. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz činjenica konkretnog predmeta proizilazi da apelantu nije uskraćena mogućnost da učestvuje u vanparničnom postupku, da predlaže i izvodi dokaze, te da je u toku postupka bio zastupan od punomoćnika (advokata). Shodno tome, Ustavni sud smatra da nisu osnovani apelantovi navodi da mu nije omogućeno da efektivno učestvuje u postupku određivanja naknade.
33. U odnosu na ostale navode koji se u suštini odnose na proizvoljnu ocjenu dokaza, proizvoljno utvrđeno činjenično stanje, te proizvoljnu primjenu prava, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
34. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24).
35. Pri tome Ustavni sud podsjeća i na to da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene dokaza ako se ta procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati ni u to kojim dokazima strana u postupku redovni sudovi poklanjaju povjerenje na osnovu slobodne sudijske procjene (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 612/04 od 30. novembra 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 19/05, Evropski sud, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o situaciji koja je regulisana odredbom člana 142 Zakona o vanparničnom postupku (određivanje visine naknade od suda kada korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom nisu postigli sporazum o naknadi za eksproprisanu nepokretnost). Slijedom toga, zapaža da je odredbama člana 33 Zakona o eksproprijaciji propisano, između ostalog, da se naknada za eksproprisanu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti eksproprisane nekretnine, kao i da tržišnu vrijednost nekretnina utvrđuje Direkcija za finansije na zahtjev Odjeljenja. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantu, u vanparničnom postupku, određena novčana naknada za eksproprisano pravo građenja na parceli I i parceli
II. Dakle, zapaža da nije bilo sporno da apelantu pripada novčana naknada po tom osnovu
(shodno članu 21 stav 2 Zakona o vlasništvu), ali da je u konkretnom slučaju sporna visina te naknade. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizilazi da je taj sud u skladu sa relevantnim odredbama ZPP sproveo dokazni postupak (u kojem je, između ostalih, ocijenio procjenu Komisije, te nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke), te da je visinu predmetne naknade, odnosno tržišnu vrijednost eksproprisanih nekretnina odredio na osnovu procjene Komisije (koja je izvršena od dipl. inž. građ. B. S. i dipl. inž. arh. E. S.), koju je prvostepeni sud prihvatio kao objektivnu, a da na te okolnosti nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke. Ustavni sud podsjeća da je relevantnim odredabama Pravilnika regulisan način utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnina, kao i da tržišnu vrijednost nekretnina i iznos naknade u postupku eksproprijacije utvrđuje Direkcija za finansije na prijedlog stručne komisije (Pravilnikom je propisan način imenovanja, te sastav stručne komisije). Naime, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud jasno ukazao da je Komisija, čiju je procjenu prihvatio, u skladu sa Pravilnikom izvršila konkretnu procjenu, pri čemu je naveo koje je parametre koristila (površina zemljišta, vrijednost za zonu gdje se nekretnina nalazi, vrijednost za pristup zemljištu, vrijednost za upotrebu zemljišta i namjena zemljišta prema Prostornom planu), te shodno tim parametrima utvrdila tržišnu vrijednost po m za parcelu I i parcelu II, odnosno u ukupnom iznosu, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud jasno i detaljno obrazložio zašto nije prihvatio procjenu tržišne vrijednosti koju je u svom nalazu utvrdio vještak građevinske struke, a za koju procjenu apelant tvrdi da je pravilna. Naime, prvostepeni sud je ukazao, nakon ocjene i analize konkretnog dokaza, da je navedeni vještak prilikom procjene tržišne vrijednosti eksproprisanih nekretnina koristio, između ostalog, podatke agencija za promet nekretnina (ponude za prodaju nekretnina), a pri tome nije imao informaciju da li su te nekretnine prometovane po tim cijenama, odnosno da li su uopšte prometovane, da nije posebno procjenjivao parcelu I i parcelu II (bez obzira što se radi o dvije različite parcele po položaju i površini), kao i da nije uzeo u obzir tržišne cijene parcela (za koje je u toku postupka eksproprijacije postignut sporazum ), koje su eksproprisane na istom potezu i u istu svrhu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi proizvoljnost u postupanju Osnovnog suda, odnosno u obrazloženju koje je Osnovni sud dao prilikom ocjene navedenih dokaza.
37. Nadalje, Ustavni sud nalazi da su zaključke prvostepenog suda u cijelosti potvrdili i drugostepeni sud i revizioni sud ocijenivši da je prvostepeni sud donio pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku. Pri tome Ustavni sud ukazuje da pravo na obrazloženu presudu dopušta višim sudovima da samo podrže razloge koje su niži sudovi naveli kao obrazloženje, bez potrebe da te razloge ponavljaju (vidi, Evropski sud, Hirvisaari protiv Finske, presuda od 27. septembra 2001. godine, aplikacija broj 49684/99, stav 32). U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da u skladu sa standardima prava na pravično suđenje drugostepeni sud i revizioni sud nisu bili obavezni iznijeti sve detalje i dati odgovore na sve iznesene žalbene/revizijske argumente, nego su bili dužni odgovoriti na relevantne navode i obrazložiti razloge za svoje odluke, što su i učinili.
38. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali jasne razloge kako u pogledu ocjene dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, te da nema elemenata koji ukazuju na kršenje prava na obrazloženu presudu, zbog čega su neosnovani apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje.
39. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
40. U odnosu na povredu prava na imovinu, Ustavni sud zapaža da apelant ove navode u suštini zasniva na istim tvrdnjama koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje (ocjena dokaza, činjenično stanje i primjena prava), a koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je već utvrdio da su neosnovani. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu ocjenu dokaza, proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i primjenu relevantnih odredaba Zakona o vanparničnom postupku, Zakona o vlasništvu i Zakona o eksproprijaciji na apelantovu štetu, odnosno kada nema elemenata koji ukazuju na kršenje prava na obrazloženu presudu.
42. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje navedenog prava dovodi u vezu sa pravom na pravično suđenje (ocjena dokaza, činjenično stanje i primjena prava) za koje je Ustavni sud zaključio da su neosnovani.
43. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić