Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2517/21 (V. G. B. i drugi)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2517/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2517/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Vahida Galić Bogunić i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Vahida Galić Bogunić zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 162364 10 Rs od 26.

listopada 2011. godine i Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 089851 12 Rs od 27. svibnja 2013. godine;

Darko Subotić zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 308478 12 Rs od 10. listopada 2014. godine i Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 478814 14 Rs od 14. travnja 2016. godine;

Ismet Mulagić zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 552655 16 Rs od 1.

kolovoza 2016. godine;

Adnan Hukić zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 227940 12 Rs od 31. listopada 2014. godine i Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 491155 15 Rs od 6. travnja 2016. godine;

Zijad Hodžić zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 196598 11 Rs od 12. ožujka 2013. godine i Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 313094 12 Rs od 3. listopada 2013. godine;

Kemal Bajraktarević zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 194635 12 11 Rs od 15.

kolovoza 2012. godine;

Ismet Bećirović zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252457 12 Rs od 8. studenoga 2013. godine i Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 545675 15 Rs od 14. ožujka 2016. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2517/21

1. Vahida Galić Bogunić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 162364 10 Rs od 26. listopada 2011. godine i Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Rs 089851 12 Rs od 27. svibnja 2013. godine.

2. Presudom Općinskoga suda od 26. listopada 2011. godine obvezan je tuženik („Hidrogradnja“ d.d. Sarajevo) da apelantici izvrši uplatu duga, i to na ime razlike plaća za određeno vremensko razdoblje određeni iznos, na ime neisplaćenoga regresa za određeno razdoblje određeni iznos, sve sa zakonskim zateznim kamatama, te da apelantici na ime pripadajućih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje na neisplaćenu razliku plaće za određeno vremensko razdoblje uplati određeni iznos, uz naknadnu troškova parničnoga postupka u određenome iznosu.

3. Presudom Općinskoga suda od 27. svibnja 2013. godine poništeno je kao nezakonito rješenje tuženika o privremenome rasporedu apelantice u status radno neangažirane djelatnice od 17. travnja 2009. godine, te je tuženik obvezan da apelantici isplati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom i to: na ime neisplaćenih plaća za određena vremenska razdoblja određene iznose, na ime otpremnine određeni iznos, na ime neisplaćenoga regresa određeni iznos, na ime troškova liječenja zbog neuplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje određeni iznos. Nadalje, obvezan je tuženik da na ime razlike uplaćenih i pripadajućih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje za određena razdoblja isplati određene iznose. Konačno, obvezan je tuženik da apelantici naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

2. AP-2519/21

4. Darko Subotić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Rs 308478 12 Rs od 10. listopada 2014. godine i Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Rs 478814 14 Rs od 14. travnja 2016. godine.

5. Presudom Općinskoga suda od 10. listopada 2014. godine obvezan je tuženik da apelantu isplati razliku plaće sa naknadom za minuli rad, naknadom za prekovremeni rad i noćni rad i naknadom za otežane uvjete rada u određenome iznosu, za određena razdoblja, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, obvezan je tuženik da isplati apelantu naknadu za godišnji odmor u određenome iznosu za određena vremenska razdoblja, kao i naknadu za slučaj smrti majke u određenome iznosu, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, da za apelanta uplati razliku obveznih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje u određenome iznosu za određeno vremensko razdoblje, kao i da mu naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

6. Presudom Općinskoga suda od 14. travnja 2016. godine obvezan je tuženik da za određeno vremensko razdoblje isplati apelantu razliku plaće sa naknadom za minuli rad u određenome iznosu, kao i da u korist apelanta uplati razliku doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje, te da mu naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu. Nadalje, preostali dio tužbenoga zahtjeva kojim je zatražena isplata razlike plaće preko dosuđenoga iznosa, razlike doprinosa preko dosuđenoga iznosa, te isplata naknade za godišnji odmor za određena vremenska razdoblja u određenim iznosima, odbijen je kao neutemeljen.

3. AP-2520/21

7. Ismet Mulagić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda broj 65 0 Rs 552655 16 Rs od 1. kolovoza 2016. godine.

8. Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda od 1. kolovoza 2016. godine obvezan je tuženik da apelantu na ime obračunate a neisplaćene plaće za određeno vremensko razdoblje isplati određeni iznos, na ime obračunate a neisplaćene naknade za troškove prijevoza za određeno razdoblje određeni iznos, te na ime obračunate a neisplaćene naknade toploga obroka za određeno razdoblje određeni iznos, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu nadoknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

4. AP-2524/21

9. Adnan Hukić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Rs 227940 12 Rs od 31. listopada 2014. godine i Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Rs 491155 15 Rs od 6. travnja 2016. godine.

10. Presudom Općinskoga suda od 31. listopada 2014. godine obvezan je tuženik da apelantu za određeno vremensko razdoblje isplati određeni iznos, i to određeni iznos na ime razlike plaće, te određeni iznos na ime naknade troškova prijevoza, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da u korist apelanta uplati pripadajuće doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje u određenome iznosu za određeno vremensko razdoblje, te da mu naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

11. Presudom Općinskoga suda od 6. travnja 2016. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanta i naloženo je tuženiku da u korist apelanta uplati doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje za određeno vremensko razdoblje u određenome iznosu, kao i da apelantu naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

5. AP-2525/21

12. Zijad Hodžić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Hadžića, kojega zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Rs 196598 11 Rs od 12. ožujka 2013. godine i Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Rs 313094 12 Rs od 3. listopada 2013. godine.

13. Presudom Općinskoga suda od 12. ožujka 2013. godine obvezan je tuženik da apelantu naknadi nematerijalnu štetu u određenome iznosu, prouzročenu povredom na radnome mjestu 12. studenoga 2009. godine, i to određeni iznos na ime umanjenja opće životne aktivnosti – trajne invalidnosti od 10%, određeni iznos na ime pretrpljenih fizičkih bolova, određeni iznos na ime pretrpljenoga straha, određeni iznos na ime naknade za naruženost, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

14. Presudom Općinskoga suda od 3. listopada 2013. godine tuženik je obvezan da apelantu na ime neisplaćenih potraživanja iz radnoga odnosa isplati određeni iznos, i to određeni iznos na ime neisplaćene razlike plaća za određeno vremensko razdoblje i određeni iznos na ime naknade za regres za određeno razdoblje, sve sa zakonskim zateznim kamatama, te da uplati pripadajuće doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje za određeno vremensko razdoblje u određenome iznosu.

6. AP-2527/21

15. Kemal Bajraktarević (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenoga pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Rs 194635 12 11 Rs od 15. kolovoza 2012. godine.

16. Presudom Općinskoga suda od 15. kolovoza 2012. godine obvezan je tuženik da apelantu na ime razlike plaće za određeno vremensko razdoblje isplati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, da mu isplati određeni iznos na ime otpremnine, da mu isplati određeni iznos na ime naknade za korištenje godišnjega odmora, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 2.340,00 KM.

17. Presudom Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 194635 12 Rsž od 24. srpnja 2013. godine priziv tuženika je djelomično usvojen tako da je apelant odbijen sa dijelom tužbenoga zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade za godišnji odmor u određenome iznosu za određeno vremensko razdoblje, sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, mijenja se odluka o troškovima postupka na način da se tuženik obvezuje naknaditi apelantu troškove postupka u iznosu od 1.249,50 KM, dok se u preostalome dijelu priziv tuženika odbija i prvostupanjska presuda potvrđuje.

7. AP-2528/21

18. Ismet Bećirović (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Hadžića, kojega zastupa Zikreta Ibrahimović, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 16. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskoga suda broj 65 0 Rs 252457 12 Rs od 8. studenoga 2013. godine i Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda broj 65 0 Rs 545675 15 Rs od 14. ožujka 2016. godine.

19. Presudom Općinskoga suda od 8. studenoga 2013. godine obvezan je tuženik da apelantu na temelju razlike u plaći za određeno vremensko razdoblje isplati određeni iznos, određeni iznos na ime regresa za određena vremenska razdoblja, sve sa zakonskim zateznim kamatama, da u ime apelanta uplati pripadajuće doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje u određenome iznosu, te da apelantu naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

20. Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda od 14. ožujka 2016. godine obvezan je tuženik da apelantu isplati određeni iznos na ime neisplaćenih plaća za određeno vremensko razdoblje, određeni iznos na ime naknade troškova prijevoza za određeno razdoblje, sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu. Stečajni postupak

21. Rješenjem Općinskoga suda broj 65 0 St 569320 16 St od 22. rujna 2016. godine otvoren je stečajni postupak nad imovinom tuženika, imenovan je stečajni upravitelj, utvrđeno je vrijeme otvaranja stečajnoga postupka i pozvani povjeritelji da u roku od 30 dana od dana objavljivanja Oglasa o otvaranju stečajnoga postupka u „Službenim novinama Federacije BiH“ prijave svoja potraživanja sudu, podneskom u dva primjerka sa dokazima, sukladno odredbama članka 110. Zakona o stečajnome postupku.

22. Apelanti su prijavili svoja potraživanja, shodno rješenju Općinskoga suda od 22. rujna 2016. godine, te su u tabeli stečajnih povjeritelja Općinskoga suda broj 65 0 St 569320 16 St od 31. listopada 2018. godine, sačinjenoj nad tuženikom kao stečajnim dužnikom, apelanti kao povjeritelji evidentirani pod određenim rednim brojevima, bliže označeno u predmetnoj tabeli.

23. Prema stanju spisa, predmetni je stečajni postupak u tijeku pred Općinskim sudom. Spajanje predmeta

24. Obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2517/21.

Apelacioni navodi

25. Apelanti smatraju da im je zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja koja su utvrđena navedenim pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti navode da je tijek ovrhe na novčanim sredstvima tvrtke („Hidrogradnja“ d.d. Sarajevo) po navedenim pravomoćnim presudama prekinut pokretanjem stečajnoga postupka nad predmetnom tvrtkom. Nadalje, navode da bi im isplate plaća, regresa, toploga obroka, te pripadajućih doprinosa, kako je to precizirano navedenim presudama, trebale biti osigurane iz proračunskih sredstava Federacije BiH, zbog toga što je Federacija BiH odgovorna za poslovnu politiku koju su vodile upravljačke strukture navedene tvrtke, koje upravljačke strukture je upravo imenovala Federacija BiH.

Relevantni propisi

26. Zakon o gospodarskim društvima („Službene novine Federacije BiH“ br. 81/15), u relevantnome dijelu glasi:

Članak 5.

(odgovornost za obveze) (1)Svaki član društva s neograničenom solidarnom odgovornošću i komplementar u komanditnom društvu odgovara za obveze društva neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom.

(2)Komanditor u komanditnom društvu, dioničar u dioničkom društvu i vlasnik udjela društva s ograničenom odgovornošću ne odgovara za obveze društva, osim kada:

a) koristi društvo za postizanje osobnog cilja koji nije suglasan ciljevima drugih članova i društva u cjelini;

b) upravlja imovinom društva kao svojom imovinom;

c) koristi društvo za prijevaru ili oštećenje svojih vjerovnika;

d) utječe na smanjenje imovine društva u svoju korist ili korist trećih osoba, ili utječe da društvo preuzme obveze iako je znao ili morao znati da društvo nije ili neće biti sposobno izvršiti svoje obveze.

27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

28. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnome, tako i u pravnome pogledu. Pri tomu, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitome ili izvanrednome pravnome lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvoga pravnoga lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP-106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

29. Ustavni sud primjećuje da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu zbog nemogućnosti realiziranja potraživanja iz radnoga odnosa, koja potraživanja su im dosuđena pravomoćnim i ovršnim presudama Općinskoga suda. Naime, apelanti smatraju da je Federacija BiH dužna iz svojih proračunskih sredstava isplatiti apelantima iznose dosuđene navedenim pravomoćnim presudama, obzirom da je predmetna tvrtka u većinskome vlasništvu Federacije BiH. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je Europski sud u predmetu Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, koji se inter alia odnosio i na nemogućnost realiziranja potraživanja iz radnoga odnosa utvrđenih presudom čije se neizvršenje osporava predmetnim apelacijama, zauzeo sljedeće stanovište: „U predmetnome slučaju Sud zapaža da su aplikanti istaknuli da bi se vlasnici poduzeća o kojima je riječ (odnosno, Federacija Bosne i Hercegovine u slučaju Krivaje, Tuzlanski kantonu u slučaju TTU, i Grad Mostar u slučaju Sigurnosti) trebali smatrati odgovornima za dugove poduzeća, uključujući i dugove po presudama u njihovu korist. Oni su tako ustvari pozvali Sud da skine korporativni veo glede ovih poduzeća. U tomu smislu, aplikanti između ostaloga navode da su vlasti o kojima je riječ zloporabile korporativnu formu i imovinu poduzeća. Sud dalje primjećuje da se prema domaćem zakonu (vidi točku 61. gore u tekstu) može pokrenuti parnični postupak za podizanje korporativnoga vela u takvim okolnostima. Kako je gore već navedeno, postojanje puke sumnje u izglede na uspjeh pravnoga lijeka koji nije očito uzaludan, nije valjan razlog za propust da se on iskoristi.... Konačno, glede argumenta da bi prigovor vlade trebalo odbiti jer je Ustavni sud proglasio apelacije gđe Muminović, g. Bradarića i g. Iveljića dopuštenima i razmatrao njihove predmete u meritumu, Sud zapaža da su razmatrane i proglašene dopuštenima samo njihove pritužbe o duljini postupka (vidi točke 19., 27. i 37. gore u tekstu). Ustavni se sud nije bavio pitanjem da li bi dugove po presudama u korist aplikanata trebalo pripisati državi, što znači i naplatiti od države, što je suština ovoga slučaja pred Sudom. Tako se ovaj dio predmeta mora odbaciti sukladno članku 35. st. 1. i 4. Konvencije zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova…“ (vidi Europski sud, Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 27. studenoga 2018. godine, aplikacija broj 14738/16).

30. Ustavni sud zapaža da se i u konkretnome slučaju, prema stanju spisa, radi o stečajnome dužniku čiji je većinski kapital u državnome vlasništvu, odnosno vlasništvu Federacije BiH, a što proistječe iz obrazloženja stečajnoga plana predmetne tvrtke. Nadalje, imajući u vidu navedenu praksu Europskoga suda, kao i činjenicu da apelanti nisu pokrenuli postupak „podizanja korporativnoga vela“, odnosno nisu, na temelju odredaba članka 54. Zakona o parničnome postupku, podnijeli deklaratornu tužbu u parničnome postupku s ciljem utvrđivanja da su u konkretnome slučaju bili ispunjeni uvjeti propisani odredbama članka 5. st. 2. Zakona o gospodarskim društvima, kako bi Federacija BiH, koja je, dakle, i u konkretnome slučaju većinski vlasnik predmetne tvrtke odnosno stečajnoga dužnika, bila odgovorna za izmirenje spornih potraživanja, Ustavni sud zaključuje da apelanti u konkretnome slučaju nisu iscrpili pravne lijekove moguće po zakonu, te su iz toga razloga predmetne apelacije nedopustive (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1467/17 od 11. lipnja 2019. godine, AP-2334/17 od 25. lipnja 2019. godine, AP-5011/19 od 10. studenoga 2020. godine, AP-2069/21 od 8. srpnja 2021. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba ) .

31. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2517/21 (V. G. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio