Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2596/20 (S. Š.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2596/20

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2596/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Samir Šečić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), i članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Samir Šečić.

Utvrđuje se povreda članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 495885 17 Gž od 21. svibnja 2021. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Samiru Šečiću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga postupka i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Samir Šečić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Bugojna, kojega zastupa Ivan Grubešić, odvjetnik iz Novoga Travnika, podnio je 23. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 495885 17 Gž, na rješavanju po prizivu na presudu Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 495885 15 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Kantonalnoga suda zatraženo je 17. prosinca 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, te je 27. travnja 2021. godine tražena informacija o statusu predmetnoga postupka

3. Kantonalni je sud odgovor na apelaciju dostavio 22. prosinca 2020. godine, te 31. svibnja 2021. godine dostavio traženu informaciju, te donesenu konačnu odluku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Tužitelj (Z.H.) je 30. ožujka 2015. godine podnio tužbu Općinskome sudu radi naknade nematerijalne štete zbog klevete protiv tuženika („Avaz-roto press“ d.o.o. Sarajevo kao prvotuženik i apelant kao drugotuženik).

6. Presudom Općinskoga suda od 19. listopada 2016. godine naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno na ime naknade nematerijalne štete zbog klevete iznesene na portalu „Dnevni avaz“ 25. veljače 2015. godine i u listu „Dnevni avaz“ 26. veljače 2015. godine isplate određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da o svojemu troškou u listu „Dnevni avaz“ objave izreku predmetne odluke.

7. Apelant i prvotuženik su izjavili prizive protiv prvostupanjske odluke.

8. Predmetni spis dostavljen je na postupanje Kantonalnome sudu 20. siječnja 2017. godine.

9. Presudom Kantonalnoga suda od 21. svibnja 2021. godine prizivi apelanta i prvotuženika su odbijeni kao neutemeljeni i prvostupanjska je presuda potvrđena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant navodi da nepostupanje u tako dugome roku po prizivu predstavlja primjer nepravovremene sudbene zaštite i povredu Ustava BiH i Europske konvencije. Apelant, nadalje, traži isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni je sud istakao da smatra da zbog objektivnih okolnosti navodi apelanta o duljini trajanja postupka nisu utemeljeni. Kantonalni je sud istakao da je pred tim sudom svaki sudac zadužen sa preko 800 predmeta, te da se predmeti rješavaju shodno Planu rješavanja starih predmeta, dakle kronološkim redoslijedom, po starosti inicijalnoga akta. V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnome sudu, koji u relevantnome dijelu glasi:

Članak 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

13. Prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

14. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredbi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u parničnome postupku, koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. Sukladno navedenome, predmetna je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.

16. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.

20. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnome roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

23. Ustavni sud podsjeća da, sukladno članku 31. Pravila Ustavnoga suda, u svakome predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proistječe da apelant isključivo ukazuje da mu je Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u razumnome roku kao segmentu prava na pravično suđenje. Shodno tomu, Ustavni će sud kao duljinu trajanja postupka razmatrati samo razdoblje trajanja predmetnoga prizivnoga postupka pred Kantonalnim sudom, tj. od 20. siječnja 2017. godine, kao datuma kada je predmetni spis dostavljen Kantonalnome sudu na postupanje, pa do 21. svibnja 2021. godine kao datuma kada je Kantonalni sud donio presudu. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine trajanja prizivnoga postupka jeste razdoblje od četiri godine i oko četiri mjeseca. Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni duljine trajanja postupka, nije utjecala na trajanje prizivnoga postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.

25. Ustavni sud zapaža da je postupak pred prvostupanjskim sudom, od podnošenja tužbe 30. ožujka 2015. godine, do dostavljanja cjelokupnoga spisa na postupanje Kantonalnome sudu 20. siječnja 2017. godine, trajao u vremenskome razdoblju od jedne godine i oko 10 mjeseci. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda u predmetnome postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud nakon zaprimanja predmetnoga spisa konačnu odluku donio 21. svibnja 2021. godine, dakle, prizivni je postupak pred ovim sudom trajao u vremenskome razdoblju od četiri godine i oko četiri mjeseca. Imajući u vidu činjenicu da je prizivni postupak trajao znatno dulje u odnosu na prvostupanjski postupak (pred kojim se, dakle, provodi dokazni postupak), Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Europskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak, s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34., odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Nadalje, Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnoga postupka pred tim sudom, navodeći isključivo da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnoga akta, odnosno prema Planu rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnome sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku zapazio da kada redoviti sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju prema redoslijedu inicijalnoga akta, odnosno sukladno Naputku za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnoga akta koje je donio VSTV, kao i u konkretnome slučaju. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redoviti sudovi u obvezi postupati u predmetima u razumnome roku, bez nepotrebnoga odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-442/20 od 10. studenoga 2020. godine, točka 31., odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

26. Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnomu slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovitih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom, za što Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja u odgovoru na apelaciju, može okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

27. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnoga postupka.

28. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na "suđenje u razumnome roku" kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

30. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, gospodarske uvjete u Bosni i Hercegovini (podatci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja prizivnoga postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

32. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava apelanta na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni postupak po prizivu trajao četiri godine i oko četiri mjeseca. Pri tome Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnomu slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Kantonalnoga suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.

34. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2596/20 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio