Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3156/20 (M.A.)

Odluka donesena 08. 09. 2021.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3156/20

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 09. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 8. septembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3156/20, rješavajući zahtjev M.A. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M.A. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M. A. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Irena Pehar, advokat iz Mostara, podnio je 24. avgusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 028752 20 Kž od 2. juna 2020. godine i S1 2 K 028752 18 K od 14. januara 2020. godine.

2. Apelant je podneskom od 30. avgusta 2021. godine tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje kazne zatvora apelantu izrečene presudom Suda BiH.

3. Sud BiH donio je presudu broj Sl 2 K 028752 18 K od 14.01.2020. godine kojom je apelant oglašen krivim za produženo krivično djelo Carinska prevara iz člana 216. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZ), sve u vezi sa članom 54. istog zakona i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina i izrekao mu kao sporednu novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 KM, te ga obavezao na plaćanje troškova postupka.

4. Sud BiH, rješavajući po žalbi apelanta, donio je presudu broj S1 2 K 028752 18 K od 14. januara 2020. godine kojom je djelomično uvažena žalba apelanta, te je preinačena prvostepena presuda u odnosu na krivičnopravnu sankciju na način da je zbog krivičnog djela Carinska prevara iz člana 216. stav 3. u vezi sa stavom l. KZ, te u vezi sa članom 54. KZ, za koje je oglašen krivim, apelantu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

5. Sud BiH je donio rješenje (koje je Ustavnom sudu dostavljeno uz zahtjev za izdavanje privremene mjere) broj S1 2 K 028752 20 Iks od 2. juna 2021. godine, kojim je odgođeno izvršenje kazne zatvora apelantu izrečene presudom Suda BiH (navedenog broja) do 30. avgusta 2021. godine. Dalje je navedeno da je apelant dužan da se javi na izdržavanje kazne 30. avgusta 2021. godine.

6. U obrazloženju navedenog rješenja Sud BiH je naveo presudu na osnovu koje je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. Dalje je navedeno da je rješenjem Suda BiH (navedenog broja) od 17. decembra 2020. godine apelantu odgođeno izvršenje kazne na period od šest mjeseci, te je bio dužan 30. maja 2021. godine da se javi na izdržavanje izrečene kazne zatvora. Nadalje, u dostavljenom rješenju je navedeno da je Sud BiH 27. maja 2021. godine zaprimio novu molbu apelanta za ponovno odgađanje izvršenja kazne, koja se temeljila na zakonskoj odredbi člana 145. stav 1. tačka 1. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (u daljnjem tekstu: ZIKS), te je Sud BiH u rješenju od 2. juna 2021. godine zaključio da je molba osnovana, o čemu je dao razloge (ispunjeni uslovi iz člana 145. stav 1. tačka 1. ZIKS jer je apelant obolio od teže akutne bolesti) te je odgodio izvršenje kazne zatvora apelantu do 30. avgusta 2021. godine.

7. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku i pouzdane dokaze. Pri tome, apelant problematizira dokaze dobijene putem međunarodne pravne pomoći u smislu njihove zakonitosti, što obrazlaže u apelaciji. Apelant smatra da sud nije brižljivo cijenio dokaze, niti razmotrio žalbene navode od suštinskog značaja za ovu pravnu stvar, kao i da obrazloženje ne zadovoljava standarde, te da se presuda temelji na pretpostavkama. Dalje, apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na odbranu jer nije mogao neposredno saslušati svjedoka, pravo na jednakost u postupanju, zbog određenih postupaka suda (pribavljanja dokaza), navodi da je sud preuzeo ulogu tužilaštva i drugo što detaljno navodi u apelaciji. Takođe, po mišljenju apelanta povrijeđen je princip in dubio pro reo, obrazloženju presude izostao je stav u pogledu razrješenja pravnih pitanja odbrane počev od kvalifikacije krivičnog djela, kao i subjektivnog odnosa apelanta, odluke o troškovima postupka, odluke o kazni i drugo što detaljnije navodi u apelaciji. Apelant smatra da je tužilaštvo bilo favorizovano od strane suda i da je sud bio pristrasan.

8. Apelant je dana 30. avgusta 2021. godine dostavio Ustavnom sudu zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izdržavanje kazne zatvora, uz koji je dostavio rješenje (vidi tačku 5. ove odluke), kao i medicinsku dokumentaciju. U zahtjevu apelant je naveo kao razlog za donošenje privremene mjere da nije u mogućnosti da se javi na izdržavanje kazne jer još uvijek boluje od teže akutne bolesti, što ga sprečava da stupi na izdržavanje kazne, kao i da je došlo do pogoršanja tegoba koje opisuje, sa pratećom medicinskom dokumentacijom koja isto potvrđuje. Apelant je naveo „[apelant] je i ranije tražio odgađanje kazne zatvora, a pošto akutna bolest i dalje traje, a njen ishod neizvijestan, to su razlozi na temelju kojih [apelant] temelji svoj zahtjev za izdavanje privremene mjere“ do okončanja postupka po apelaciji apelanta.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

13. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

14. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na tvrdnji da je ranije tražio odgađanje izdržavanja kazne, te da akutna bolest još traje i da je njen ishod neizvijestan, zbog čega bi Ustavni sud trebao odgoditi izdržavanje kazne zatvora apelantu izrečene pravosnažnom presudom.

15. Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama ZIKS uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora, te su u odredbi člana 145. ZIKS navedene okolnosti pod kojima je odgađanje moguće. U članu 145. stav 1 tačka 1. ZIKS je navedeno: Osuđenom licu koje se nalazi na slobodi može se, na njegovu molbu [...], odgoditi izvršenje kazne zatvora ako: 1. je oboljelo od teže akutne bolesti.

16. Ustavni sud takođe primjećuje da je apelantu redovni sud, Sud BiH, u dva navrata odgodio izvršenje kazne zatvora apelantu (rješenjem od 17. decembra 2020. godine na period od šest mjeseci i rješenjem od 2. juna 2021. godine na period do 30. avgusta 2021. godine, dakle još tri mjeseca). Apelant od Ustavnog suda traži da mu se odgodi izvršenje kazne zatvora do konačne odluke Ustavnog suda po podnijetoj apelantovoj apelaciji, zbog zdravstvenog stanja.

17. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 145. stav 2. propisano „(2) Izvršenje kazne u slučaju iz tačke 1. stava (1) ovog člana može se odgoditi za vrijeme dok bolest traje, [...]“, a u članu 146. ZIKS je navedeno „(9) Ukupno odgađanje izvršenja kazne po svim osnovima može trajati najduže 12 mjeseci, osim u slučaju iz tačke 7. stava (1) člana 145. ovog zakona“.

18. Dakle, kada se sagledaju okolnosti konkretnog zahtjeva za donošenje privremene mjere, odnosno činjenice - da je apelant bio obavezan da se javi na izdržavanje kazne 30. novembra 2020. godine (kako je sam apelant naveo po uputnom aktu od 18. novembra 2020. godine), te da je u dva navrata odgođeno izdržavanje kazne zatvora apelantu (do 30. maja 2021. godine , pa do 30. avgusta 2021. godine) rješenjima Suda BiH, zakonsku mogućnost da apelant po osnovu bolesti traži odgađanje dok bolest traje, kao i da po svim osnovama ukupno odgađanje izvršenja kazne može trajati najduže 12 mjeseci, Ustavni sud zaključuje da prije obraćanja Ustavnom sudu apelant još uvijek ima mogućnost da od Suda BiH, kao redovnog suda, po istom osnovu traži odgađanje izvršenja kazne zatvora.

19. Ustavni sud ukazuje da je članom 64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda je decidno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba), a takva mogućnost za apelanta još uvijek postoji. U konkretnom predmetu apelant nije u apelaciji naveo, niti je Ustavnom sudu predočen bilo kakav dokument iz kojeg proizilazi da je apelant prije obraćanja Ustavnom sudu od redovnog suda tražio odgađanje izvršenja kazne zatvora, na šta ima pravo u skladu sa gore navedenim odredbama, dakle, nije ispunjen uslov propisan u članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda.

20. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

21. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3156/20 (M.A.) | Sudska praksa | Aktio