Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-564/20 (V. K.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Konkurs
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-564/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-564/20, rješavajući apelaciju Vlatke Komšić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlatke Komšić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 Rs 046756 19 Rsž od 19. decembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vlatka Komšić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Kiseljaka, koju zastupa Hakija Kurtović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 13. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 49 0 Rs 046756 19 Rsž od 19. decembra 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 49 0 Rs 046756 18 Rs od 6. septembra 2019. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se poništi Odluka o imenovanju direktora tuženog JU Dom zdravlja Kiseljak (u daljnjem tekstu: tuženi), Upravnog vijeća tuženog broj 1483/18 od 11. decembra 2018. godine, kojom se za direktora tuženog imenuje dr. Nino Baban. Presudom je dalje, apelantica obavezana tuženom naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu bliže označenom u izreci presude.

3. Općinski sud je naveo da je među strankama sporno da li je konkurs za izbor i imenovanje direktora tuženog, koji je objavljen 26. oktobra 2018. godine, proveden u skladu sa važećim propisima i da li se slijedom toga treba poništiti odluka Upravnog vijeća tuženog od 11. decembra 2018. godine. Dalje je naveo da nije sporno da je Upravno vijeće tuženog raspisalo javni konkurs za izbor i imenovanje direktora koji je objavljen u službenim novinama, a na koji su se prijavila dva kandidata, apelantica i dr. Nino Baban, te da je Upravno vijeće tuženog odlučilo da se od prijavljenih kandidata za direktora imenuje dr. Nino Baban. Zatim je ukazao da su prilikom raspisivanja predmetnog konkursa, pored općih uslova utvrđenih zakonom, dati i posebni uslovi (završen medicinski ili stomatološki fakultet odnosno farmaceutsko-biohemijski fakultet i najmanje pet godina radnog iskustva u struci).

4. Općinski sud je dalje naveo da je Upravno vijeće tuženog, u skladu sa članom 18. Statuta tuženog, donijelo Odluku o izmjenama i dopunama Statuta tuženog broj 832/18 od 17. jula 2018. godine (u daljnjem tekstu: Odluka), na koju je Općinsko vijeće Općine Kiseljak odlukom od 28. septembra 2018. godine dalo saglasnost. Zatim je ukazao da je članom 1. Odluke izmijenjen član 18. tačka 12. Statuta tuženog i propisano da Upravno vijeće tuženog imenuje i razrješava direktora uz saglasnost načelnika Općine, da je članom 2. Odluke izmijenjen član 23. Statuta tuženog i propisano da direktora tuženog nakon raspisanog i objavljenog konkursa u sredstvima javnog informisanja imenuje i razrješava Upravno vijeće tuženog uz saglasnost načelnika Općine, dok je članom 3. Odluke izmijenjen član 24. Statuta tuženog, kojim su propisani uslovi koje mora ispunjavati direktor tuženog (da za direktora tuženog može biti imenovana osoba koja, pored općih uslova utvrđenih zakonom ispunjava i sljedeće uslove: da ima VSS zdravstvenog uvjerenja i da ima najmanje pet godina radnog iskustva u zdravstvu).

5. Općinski sud je utvrdio da je predmetni konkurs raspisan u skladu sa odredbama Statuta tuženog, te da se pored navedenih odredbi Upravno vijeće tuženog kod raspisivanja konkursa pozvalo i na član 66. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Pravilnik o uvjetima u pogledu vrste završenog fakulteta zdravstvenog usmjerenja, koje moraju ispuniti osobe koja konkuriraju za direktora zdravstvene ustanove (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i član 8. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima Federacije BiH. Općinski sud je utvrdio da je predmetni konkurs proveden u skladu sa Statutom tuženog, da prijavljeni kandidat dr. Nino Baban ispunjava sve tražene uslove iz raspisanog javnog konkursa, odnosno sve uslove koji su propisani Statutom tuženog kao općim aktom tuženog, te da je za njegovo imenovanje data saglasnost od načelnika Općine Kiseljak. Dalje je naveo da tuženi pored primarne zdravstvene zaštite pruža i specijalističko konzilijarnu zaštitu na području općine Kiseljak.

6. Zatim je naveo da je prije raspisivanja predmetnog konkursa, po prijavi dotadašnjeg v.d. direktora tuženog dr. Marka Frankovića, izvršen inspekcijski nadzor kod tuženog i tom prilikom je utvrđeno da dr. Nino Baban ne posjeduje odgovarajuću specijalizaciju iz djelatnosti zdravstvene ustanove kao ni certifikat o obavljenoj edukaciji iz zdravstvenog menadžmenta (uslove koji moraju ispunjavati osobe koje konkurišu za mjesto direktora zdravstvene ustanove u skladu sa članom 66. alineja 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno članu 2. Pravilnika), pri čemu je konstatovano i da član 3. Odluke o izmjenama i dopunama odredbi Statuta tuženog od 17. jula 2018. godine nije u skladu sa članom 66. Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno članom 2. Pravilnika. Također je naveo da je nakon uočenih nepravilnosti Federalna uprava za inspekcijske poslove rješenjem od 21. septembra 2018. godine naložila Upravnom vijeću tuženog da otkloni nedostatke koje se odnose na izmjene Statuta tuženog i uskladi Statut tuženog sa članom 63. stav 2. i članom 66. Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBiH, te članom 2. Pravilnika.

7. Općinski sud je naveo da, iako apelantica u toku cijelog postupka ističe kako predmetni konkurs nije proveden u skladu sa zakonom, apelantica u tom pravcu nije postavila tužbeni zahtjev odnosno svojim tužbenim zahtjevom nije tražila da se utvrdi da je objavljeni javni konkurs nezakonit i da se isti kao takav poništi, niti je tražila da se nezakonite odredbe Statuta tuženog u dijelu izbora i imenovanja direktora oglase nezakonitim. Općinski sud je istakao da je apelantica postavljenim tužbenim zahtjevom tražila da se poništi odluka Upravnog vijeća tuženog od 11. decembra 2018. godine kojom je za direktora tuženog imenovan dr. Nino Baban. S tim u vezi je naveo da je odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, utvrdio da je javni konkurs, raspisan u skladu sa Statutom kao važećim općim aktom tuženog na čije izmjene koje se tiču uslova za izbor direktora je Općinsko vijeće Općine Kiseljak dalo saglasnost, da je u provedenom postupku izbora utvrđeno da prijavljeni kandidat dr. Nino Baban ispunjava sve tražene uslove iz raspisanog javnog konkursa, za čije imenovanje je dobijena saglasnost načelnika Općine Kiseljak (kako je to i propisano Statutom tuženog), pa je i odluka Upravnog vijeća tuženog od 11. decembra 2018. godine donijeta u skladu sa raspisanim javnim konkursom. Općinski sud je naveo da u situaciji kada stranka navodi da javni konkurs na osnovu kojeg je donijeta odluka o izboru kandidata za direktora nije proveden u skladu sa zakonom, stranka je bila dužna da svojim tužbenim zahtjevom tražiti poništenja tog konkursa kao nezakonitog. U konkretnom slučaju sud se ne može upuštati u ocjenu zakonitosti javnog konkursa kada takav zahtjev nije ni podnesen. Stoga je Općinski sud u smislu člana 2. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odbio tužbeni zahtjev apelantice jer je utvrđeno da je odluka o imenovanju direktora tuženog donijeta nakon što je utvrđeno da ispunjava sve opće i posebne uslove iz raspisanog javnog konkursa.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 49 0 Rs 046756 19 Rsž od 19. decembra 2019. godine odbijena je apelantičina žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda.

9. Kantonalni sud je naveo da je među parničnim strankama sporno da li je konkurs za izbor i imenovanje direktora tuženog proveden u skladu sa važećim propisima i da li je pravilna odluka o izboru navedenog kandidata za direktora tuženog. Dalje je naveo da je radi razjašnjenja naprijed navedenih spornih činjenica prvostepeni sud cijenio izvedene dokaze i zaključio da je neosnovan tužbeni zahtjev apelantice, jer iz stanja iz spisa i provedenih dokaza proizilazi da su prilikom raspisivanja predmetnog konkursa, pored općih uslova utvrđenih zakonom, „dati“ i posebni uslovi za izbor (završen medicinski ili stomatološki fakultet, odnosno farmaceutsko–biohemijski fakultet i najmanje pet godina radnog iskustava). Zatim je naveo da su oba kandidata koja su se prijavila na navedeni konkurs ispunjavala i opće i posebne uslove za izbor kandidata, nakon čega je tuženi napravio rang listu prijavljenih kandidata gdje je na poziciji broj jedan bio dr. Nino Baban, a na poziciji broj dva apelantica, te da je za direktora tuženog imenovan dr. Nino Baban.

10. Također Kantonalni je naveo da prema stanju spisa proizilazi da navedene odredbe Statuta tuženog o izboru direktora tuženog nisu u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Pravilnikom. Apelantica je postavljenim tužbenim zahtjevom tražila poništenje odluke o imenovanju direktora tuženog, prvostepeni sud je, kod takvog stanja stvari krećući se u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, odbio tužbeni zahtjev apelantice kao neosnovan, zaključujući da je javni konkurs proveden u skladu sa važećim Statutom tuženog. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud naveo jasne, potpune i razumljive razloge, koji kao takvi proizilaze iz provedenih dokaza ocjenjenih na način kako to regulišu odredbe čl. 8. i 123. ZPP-a, te da je za svoju odluku dao jasno i potpuno obrazloženje kako to propisuje odredba člana 191. stav 4. ZPP-a. Dalje je naveo da su neosnovani navodi iz žalbe da raspisani konkurs i odredbe Statuta tuženog, koje se odnose na izbor i imenovanje direktora, nisu u skladu sa zakonom i da je sud trebao primijeniti odredbu člana 12. stav

2. ZPP-a. Zatim je istakao da se prvostepeni sud nije upuštao u rješavanje pitanja da li je Statut tuženog u skladu sa važećim zakonom, već je rješavao pitanje valjanosti navedene odluke o izboru direktora tuženog, pa je našao da je navedena odluka valjana i pravilna. Kantonalni sud je ponovio da prvostepeni sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva prema članu 2. ZPP-a odnosno u ovom slučaju prvostepeni sud je odlučivao samo da li je odluka o imenovanju direktora tuženog u skladu sa raspisanim konkursom. Zatim je istakao da apelantica svojim tužbenim zahtjevom nije tražila da se utvrdi da li je objavljeni javni konkurs nezakonit i da se isti kao takav poništi, niti je tražila da se nezakonite odredbe Statuta tuženog u dijelu izbora i imenovanja direktora oglase nezakonitim. Kantonalni sud je naveo da je stoga prvostepeni sud pravilno postupio kada se nije upuštao u ocjenu zakonitosti objavljenog javnog konkursa kada takav zahtjev nije ni podnesen, o čemu je dao valjane razloge u obrazloženju pobijane presude.

11. Apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da je u predmetnoj pravnoj stvari, koja je okončana osporenom odlukom Kantonalnog suda, proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i da su proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravnih propisi. Apelantica navodi da je zbog proizvoljne primjene materijalnog prava izveden pogrešan i zaključak da je apelantica svojom tužbom trebala tražiti utvrđenje da je objavljeni javni konkurs nezakonit i da se isti kao takav poništi, odnosno da se utvrdi da su nezakonite odredbe Statuta tuženog u dijelu izbora i imenovanja direktora i da se iste oglase nezakonitim. S tim u vezi ukazuje se da bi takav tužbeni zahtjev bio nedopušten zbog nedostatka aktivne legitimacije apelantice za poništenje konkursa odnosno i nedostatka stvarne nadležnosti suda za odlučivanje o takvom tužbenom zahtjevu. Apelantica navodi da je u toku postupka nesporno dokazano da je izbor kanditata za direktora tuženog bio nezakonit tj. suprotan Zakonu o zdravstvenoj zaštiti kao lex specijalis propisu i Pravilniku kao podzakonskom aktu jer izabrani kandidat nije ispunjavao uslove koji su propisani navedenim zakonom i podzakonskim aktom na šta je apelantica ukazivala tokom cijelog postupka, a koji navod je potpuno zanemaren od strane redovnih sudova. Ovako stanovište nižestepenih sudova je proizvoljno i nezakonito odnosno zauzimanje sudskog stanovišta da nezakonite odredbe Statuta tuženog imaju prednost u primjeni odnosno imaju jaču pravnu snagu može se smatrati samo kao proizvoljna primjena materijalnog prava i samim tim povreda prava na pravično suđenje koje unosi pravnu nesigurnost.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji je u predmetnom postupku, koji je okončan presudom Kantonalnog suda, utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-564/20 (V. K.) | Sudska praksa | Aktio