Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2064/21 (D.I.)
Odluka donesena 05. 10. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Pristup sudu
- Građanski postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Isplata duga
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Vještak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2064/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 10. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. listopada 2021. godine, u predmetu broj AP-2064/21, rješavajući apelaciju koju je podnio D. I., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. I.
protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 288969 20 Gž od 10. lipnja 2020. godine i Presude Osnovnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 288969 18 P od 15. studenoga 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. D. I. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 11. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 288969 20 Gž od 10. lipnja 2020. godine i Presude Osnovnoga suda u Banjaluci broj 71 0 P 288969 18 P od 15. studenoga 2019. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, obvezan je apelant da tužitelju (ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka - RJ „Elektrodistribucija“ Banjaluka) na ime neovlaštene potrošnje električne energije isplati iznos od 9.526,71 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je tijekom prvostupanjskoga postupka utvrđeno da je kontrolom od strane tužitelja od 8. travnja 2016. godine, na temelju zapisnika sačinjenoga na licu mjesta, kontrolni tim tužitelja konstatirao da je korisnik električne energije apelant, da se radi o neprijavljenome potrošaču, da se objekt apelanta napajao električnom energijom sa stupa izravno i bez mjernoga uređaja, na način bliže opisan u obrazloženju drugostupanjske odluke. Nadalje, da je na lice mjesta izašla policija, da je izvršen uviđaj i fotografiranje. Okružni je sud naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka elektrotehničke struke od 3. rujna 2019. godine slijedi da opisani vid potrošnje električne energije predstavlja neovlaštenu potrošnju, da ovakva potrošnja predstavlja slučaj samovoljnoga priključenja objekta na distributivnu mrežu, bez elektroenergetske suglasnosti ili ugovora o priključenju, ugovora o opskrbi i ugovora o pristupu sukladno čl. 89. st. a. Općih uvjeta za isporuku i opskrbu električnom energijom (u daljnjemu tekstu: Opći uvjeti). Okružni je sud istakao da prema ulaznim parametrima koje je vještak koristio prilikom sačinjavanja nalaza, obračun potrošnje sačinjen za godinu dana, sukladno Općim uvjetima, iznosi 9.526,71 KM. Okružni je sud istakao da je u dopunskome nalazu od 24. rujna 2019. godine vještak dao mišljenje da obračun neovlaštene potrošnje električne energije iznosi 1.274,22 KM. Okružni sud je naveo da je odredbom čl. 90. st. 1. toč. v) Općih uvjeta propisano da se pod neovlaštenom potrošnjom električne energije podrazumijeva potrošnja bez mjernih uređaja ili mimo njih. Nadalje, da je čl. 91. st. 2. i 3. Općih uvjeta propisano da ukoliko se ne može utvrditi početak jedne ili više neovlaštenih radnji, smatra se da je neovlaštena potrošnja električne energije trajala od dana posljednjega pregleda dijela priključka odnosno mjernoga mjesta, na kojemu je izvršena radnja kojom je omogućena neovlaštena potrošnja električne energije, ali da razdoblje ne može biti dulje od godinu dana. Okružni je sud istakao da se vještak na ročištu izjasnio da je imao zadatak izvršiti obračun neovlaštenoga utroška električne energije prema Općim uvjetima, da je za obračun uzeto razdoblje od godinu dana ali i ostali elementi propisani čl. 91-93. Općih uvjeta, te da se takvim obračunom došlo do iznosa od 9.526,71 KM. Nadalje, da je na prijedlog apelanta vještak izvršio dopunu nalaza, iako se izjasnio da potrošnja prema tom obračunu (obračun prema provodnom kablu manjega promjera) nije pravilan način obračuna neovlaštene potrošnje električne energije sukladno Općim uvjetima. Okružni je sud istakao da je vještak na ročištu detaljno obrazložio osnovni nalaz, navodeći da tarifni sustav određuje tarifne stavove, tj. cijene po kojima se isporučuje električna energije, definirane cijene električne energije, obračunske snage, tarifne skupine kupaca – domaćinstava i ostala potrošnja, te se na temelju takvih tarifnih stavova vrši obračun električne energije svim kupcima. Nadalje, da je vještak u cijelosti ostao kod takvoga nalaza, navodeći da je isti sukladan Općim uvjetima koji spadaju u podzakonski akt, kojim se regulira neovlaštena potrošnja. Okružni je sud istakao da apelant prizivom neutemeljeno u ovoj fazi postupka prigovara osobnosti vještaka, budući da se apelant na zapisnik od 8. kolovoza 2019. godine izjasnio da je suglasan da vještačenje provede predloženi vještak.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant smatra da sudovi nisu uvažili dopunu nalaza i mišljenja vještaka, te istječe da kao neuka stranka nije znao da i on može predložiti vještaka. Apelant, nadalje, navodi kako nije imao jednak pristup sudu kao i tužitelj, koji je imao zastupnika, te koji je predložio „svojega vještaka“, koji je ranije radio kod tužitelja.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud, naime, zapaža da je Okružni sud jasno istakao da je pravilno prihvaćen osnovni nalaz i mišljenje vještaka, koji je urađen sukladno Općim uvjetima, te da je i sam vještak na ročištu istakao da dopuna nalaza po prijedlogu apelanta nije pravilan način obračuna sukladno Općim uvjetima. Osim toga, nesporno je da je apelantu omogućeno da na dvije sudbene instance ravnopravno sudjeluje pred sudovima pune jurisdikcije, u kojima su donesene dvije meritorne presude, te su, stoga, neutemeljeni navodi apelanta da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić