Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2485/21 (B. Ž.)

Odluka donesena 05. 10. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2485/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2485/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Borislav Žerajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Borislav Žerajić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 95 0 P 064054 21 Rev od 5. maja 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Borislav Žerajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, podnio je 12. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 95 0 P 064054 21 Rev od 5. maja 2021. godine.

2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-528/21 od 21. aprila 2021. godine, odbacio apelaciju koju je apelant podnio Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 064054 20 Gž od 22. januara 2021. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu (budući da je iz navoda apelacije u predmetu broj AP-528/21 i dokumentacije dostavljene uz tu apelaciju proizlazilo da apelant nije izjavio reviziju protiv osporene presude Okružnog suda od 22. januara 2021. godine).

3. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 95 0 P 064054 20 P od 20. oktobra 2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se obavežu tuženi (B.M., V.R., N.D., M.C., M.P., R.M., R.R., R.K., M.Š. i B.D.) da mu nadoknade štetu u ukupnom iznosu od 699.000,00 KM, od čega na ime naknade materijalne štete iznos od 600.000,00 KM i na ime naknade nematerijalne štete iznos od 99.000,00 KM, te da mu naknade troškove predmetnog postupka.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda, Okružni sud je Presudom broj 95 0 P 064054 20 Gž od 22. januara 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

5. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 22. januara 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 95 0 P 064054 21 Rev od 5. maja 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 301.b) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da u postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, a izuzetno od ovog stava, stranka može sama izjaviti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za stranku reviziju može izjaviti punomoćnik koji je, prema odredbama ovog ili drugog zakona, ovlašćen da zastupa stranku, a koji ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju reviziju izjavio apelant lično, te da, kako iz stanja spisa proizlazi da apelant nije lice koje ima položen pravosudni ispit, niti to apelant tvrdi, proizlazi da apelant nije lice koje je u smislu navedenih zakonskih odredbi ovlašćeno za izjavljivanje revizije. Vrhovni sud je zaključio da stoga revizija apelanta nije dozvoljena, u smislu odredbi člana 247. stav (2) ZPP (kojima je, između ostalog, propisano da je revizija nedozvoljena ako nije izjavljena putem punomoćnika iz člana 301.

b) ZPP).

Apelacioni navodi

6. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da postupi u skladu sa odredbama člana 237. stav (1) u vezi sa članom 301.b) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), zbog čega je njegova revizija odbačena. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, revizija apelanta odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije postupio u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 2930/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2485/21 (B. Ž.) | Sudska praksa | Aktio