Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2574/21 („Braća Mićić“ d.o.o. Modriča)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
  • Javne nabavke
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2574/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2574/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „Braća Mićić“ d.o.o. Modriča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Braća Mićić“ d.o.o. Modriča protiv presudâ Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 033269 21 Uvp od 13. maja 2021. godine i S1 3 U 033269 19 U od 9. februara 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Braća Mićić“ d.o.o. Modriča (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir advokat iz Banjaluke, podnio je 16. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presudâ Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 033269 21 Uvp od 13. maja 2021. godine i S1 3 U 033269 19 U od 9. februara 2021. godine.

2. Odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuđača Vlade Republike Srpske, Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije (u daljnjem tekstu: ugovorni organ) od 30. aprila 2019. godine, donesenom u postupku javne nabavke izvođenja građevinskih radova na izgradnji više porodičnih stambenih objekata bez vanjskog uređenja u gradu Doboj, izabran je najpovoljniji ponuđač u predmetnom postupku javne nabavke (Konzorcij: „Graditelj“ a.d. Teslić, „New Sanatron“ d.o.o. Novi Grad, GP „Krajina“ a.d. Banjaluka i „Termotehnika“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: Konzorcij)).

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv odluke ugovornog organa od 30. aprila 2019. godine, Kancelarija za razmatranje žalbi BiH (u daljnjem tekstu: Kancelarija za razmatranje žalbi) je rješenjem od 27. juna 2019. godine predmetnu žalbu apelanta odbila kao neosnovanu.

4. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (Kancelarija za razmatranje žalbi) od 27. juna 2019. godine, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 033269 19 U od 9. februara 2021. godine predmetnu tužbu apelanta odbio.

5. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je odredbama člana 53. Zakona o javnim nabavkama propisano da je ugovorni organ dužan da pripremi tendersku dokumentaciju u skladu sa odredbama tog zakona i podzakonskim aktima i da u tenderskoj dokumentaciji daje potpune informacije o uslovima ugovora i postupku dodjele ugovora, a koji su kandidatima/ponuđačima dovoljni za pripremu zahtjeva za učešće, odnosno ponuda na stvarno konkurentskoj osnovi. Sud BiH je naveo da je neosnovan prigovor da je isključivo lice za zastupanje i preduzimanje svih potrebnih radnji bila Ž.K., a da je neke od dokumenata potpisala A.K.V. iako za to nije bila ovlaštena jer je, A.K.V. upisana u sudski registar kao lice ovlašteno za zastupanje bez ograničenja ovlaštenja, te je samim tim ista ovlaštena i za davanje Izjava iz čl. 45. do 52. Zakona o javnim nabavkama. Sud BiH je dalje naveo da neosnovano apelant prigovara da je Konzorcij povrijedio propisanu formu jer je samoinicijativno brisao tabele na obrascima predviđenim za popunjavanje dostavljenih dokumenata, te iste dostavljao na svom memorandumu, te da je propustio da numeriše priloge i izostavljao pojedine strane dokumentacije. Sud BiH je naveo da, naime, iako je postupak javne nabavke strogo formalni postupak i zahtjevi iz tenderske dokumentacije moraju u potpunosti biti ispunjeni kako bi ponuda ponuđača uopšte bila uzeta u razmatranje, u konkretnom slučaju je ponuda izabranog ponuđača bila u skladu sa tenderskom dokumentacijom. Sud BiH je naveo da prednje posebno imajući u vidu činjenicu da je članom 8. stav (7) Uputstva za pripremu modela tenderske dokumentacije i ponuda (u daljnjem tekstu: Uputstvo) propisano da izuzetno od stava (6) tog člana ponuda neće biti odbačena ukoliko su listovi ponude numerisani na način da je obezbijeđen kontinuitet numerisanja, te će se smatrati manjim odstupanjem koje ne mijenja, niti se bitno udaljava od karakteristika, uslova i drugih zahtjeva utvrđenih u obavještenju o nabavci i tenderskoj dokumentaciji. Sud BiH je dalje naveo da neosnovano apelant prigovara i da je izabrani ponuđač samoinicijativno mijenjao forme obrazaca, a što je evidentno iz Izjave o osiguranju radova koja nije označena niti sadrži naziv ponuđača koji je izjavu dao. Sud BiH je naveo da je, naime, navedena izjava u skladu sa tenderskom dokumentacijom, te sadrži ime i prezime ovlašćene osobe privrednog subjekta, te potpis i ovjeru potpisa, a činjenica da nije naveden naziv privrednog subjekta nije od uticaja na drugačiju odluku u konkretnom predmetu. Sud BiH je naveo da je u konkretnom slučaju ponuda izabranog ponuđača bila u skladu sa tenderskom dokumentacijom, posebno imajući u vidu činjenicu da se radi o manjim odstupanjima, a koja suštinski ne utiču na valjanost ponude, te da propisana forma nije sama sebi svrha, nego koristi da bi se ostvarila zakonska ovlašćenja iz materijalno-pravnog propisa.

6. Odlučujući o zahtjevu apelanta za preispitivanje sudske odluke, presude Suda BiH od 9. februara 2021. godine, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 033269 21 Uvp od 13. maja 2021. godine predmetni zahtjev apelanta odbio kao neosnovan.

7. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da su neutemeljeni navodi apelanta da članovi Konzorcija nisu ovlastili A.K.V. za zastupanje člana Konzorcija ,,New Sanatron“ d.o.o. Novi Grad, kao i da je na osnovu punomoći jedino Ž.K. ispred navedene firme ovlašćena za potpisivanje ugovora u ime Konzorcija, budući da je A.K.V. u predmetnom postupku javne nabavke zastupala samo svoju firmu (,,New Sanatron“ d.o.o. Novi Grad), a navedene izjave su date isključivo u ime člana Konzorcija ,,New Sanatron“ d.o.o. Novi Grad, a ne u ime cijelog Konzorcija, zbog čega joj nije ni bilo potrebno ovlaštenje od strane ostalih članova Konzorcija. Dalje, da apelant takođe pogrešno tumači pravno značenje punomoći date od strane svih članova Konzorcija jer na osnovu predmetne punomoći koji su potpisali ovlašćeni zastupnici firmi-članova Konzorcija, dato je ovlašćenje za zastupanje firmi „Graditelj“ a.d. Teslić kao predstavniku Konzorcija i njegovom direktoru M.V. kao ovlašćenom licu, pa se, dakle, ne radi o punomoći koja ovlašćuje sve direktore firmi članova Konzorcija, nego o punomoći kojom svi direktori firmi članova Konzorcija ovlašćuju predstavnika Konzorcija i njegovog direktora za zastupanje. Sud BiH je naveo da je tuženi organ pravilno utvrdio da je izabrani ponuđač na stranici 215. ponude dostavio propisanu izjavu koja je ovjerena od strane nadležnog organa i koja sadržajno uključuje sve elemente koji su izričito navedeni tenderskom dokumentacijom. Sud BiH je naveo da je na taj način izabrani ponuđač ispunio uslov postavljen tačkom 7.3.1 tenderskog dokumenta, zbog čega je u potpunosti irelevantan prigovor apelanta da li je tražena izjava data na memorandumu ugovornog organa, ili izabranog ponuđača.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da Konzorcij nije dostavio svoju ponudu u skladu sa zahtjevima iz tenderske dokumentacije, a konkretno da je predmetnu ponudu potpisalo neovlašćeno lice. Dalje ističe da je tenderska dokumentacija koju je dostavio Konzorcij imala nedostatke koji odstupaju od propisane tenderske dokumentacije, odnosno da ista nije bila propisno numerisana, da je izabrani ponuđač samoinicijativno mijenjao forme obrazaca i da je dokumentaciju dostavljao na svom memorandumu.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Sud BiH utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, pozivajući se na Zakon o javnim nabavkama i Uputstvo, te dovodeći u vezu uslove navedene predmetnom tenderskom dokumentacijom sa ponudom koju je Konzorcij kao najpovoljniji ponuđač dostavio, u svojoj odluci obrazložio zbog čega smatra da je ponuda izabranog ponuđača data u skladu sa predmetnim uslovima, a Ustavni sud ne smatra da je takvo obrazloženje Suda BiH proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2574/21 („Braća Mićić“ d.o.o. Modriča) | Sudska praksa | Aktio