Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2643/21 (S. H.)

Odluka donesena 20. 10. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život)
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 2. Protokola 4 uz EK i član II/3.m) Ustava BiH (Sloboda kretanja)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Dokazni postupak
  • Član 2. EK – pravo na život
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
  • Član 2. P broj 4 uz EK – sloboda kretanja
  • Član 5. EK – pravo na slobodu i sigurnost - obim zaštite
  • Građanski postupak
  • Smetanje posjeda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2643/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. oktobra 2021. godine, u predmetu broj AP-2643/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Senajid Hasanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Senajid Hasanović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 027990 18 Gž od 8. juna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Senajid Hasanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sapne, kojeg zastupa Vesna Stevanović advokat iz Bijeljine, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 P 027990 18 Gž od 8. juna 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 027990 16 P od 28. februara 2018. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi da su tuženi (M.H. i M.H.) smetali apelanta u mirnom posjedu prava služnosti puta, prolaza i prijevoza motornim vozilom preko parcele (pobliže označene izrekom predmetnog rješenja) tako što su 26. novembra 2016. godine i 28. novembra 2016. godine na predmetnoj parceli postavili improvizovanu drvenu kapiju i time onemogućili apelanta u ostvarivanju prava služnosti, te da se naloži tuženim da uklone drvenu kapiju i omoguće apelantu nesmetan prolaz predmetnom parcelom, odnosno da uspostave stanje kakvo je bilo u času smetanja služnosti i da se zabrani tuženim da ubuduće na taj ili sličan način smetaju apelanta u pravu služnosti predmetnom parcelom. Obavezan je apelant da tuženima naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je tužena strana ostala na tvrdnji da se apelant samo ponekad koristio predmetnim putem za prolaz pješke, te da mu je od momenta kada je prvi put prošao vozilom tim putem (od postavljanja klizne kapije na svom dvorištu) osporen daljnji prolaz postavljanjem improvizovane kapije. Dalje, da ni sam apelant ne spori tvrdnju tuženih da je u septembru 2016. godine porušio betonsko coklo koje čini dio ograde njegovog dvorišta prema predmetnom putu kako bi postavio kliznu kapiju (kroz koju bi iz dvorišta izlazio na predmetni put). Općinski sud je dalje naveo da, s obzirom da se iz fotografija 1. i 2. (prezentovanih od strane tuženih) vidi koliko je bilo visoko betonsko coklo koje je porušeno i ostavljen otvor za kliznu kapiju, te se vidi da se u dvorištu nalazi zasađeno stablo voćke, te s obzirom i da sam apelant potvrđuje da je stablo voćke izvadio iz zemlje kada je htio postaviti betonske staze (u septembru 2016. godine) to po ocjeni suda jasno i nedvojbeno proizlazi da se putem sporne parcele nije dolazilo putničkim automobilom (budući da automobil nije mogao preći preko betonskog cokla). Općinski sud je naveo da se stoga nije mogla prihvatiti tvrdnja apelanta da je bio u mirnom posjedu prava služnosti puta za prolazak i prijevoz motornim vozilom preko predmetne parcele. Općinski sud je naveo da se upravo iz naprijed navedenog nije mogao prihvatiti iskaz svjedoka na strani apelanta (O.H., R.S., H.H. i S.H.) da je apelant oduvijek koristio sporni put za prolazak motornim vozilom.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 28. februara 2018. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 29 0 P 027990 18 Gž od 8. juna 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na osnovu slobodne ocjene dokaza savjesno i brižljivo iste cijenio, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj vezi, na osnovu čega je utvrdio relevantne činjenice i zaključio da nije osnovan tužbeni zahtjev apelanta. Kantonalni sud je naveo da je, naime, prvostepeni sud za svoje prednje utvrđenje imao uporište u sadržini prezentovanih fotografija 1. i 2. iz kojih se vidi visoko betonsko coklo koje je porušeno i ostavljen otvor za kliznu kapiju, pri čemu apelant nije ni tvrdio, niti dokazivao, da je ovo betonsko coklo porušeno i ostavljen otvor za kliznu kapiju prije septembra 2016. godine, što ukazuje da apelant motornim vozilom nije mogao preći preko betonskog cokla, kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud u razlozima pobijanog rješenja. Kantonalni sud je naveo da je, dakle, pravilno prvostepeni sud odbio apelantov zahtjev za posjedovnu zaštitu (u smislu odredbi člana 327. Zakona o stvarnim pravima) budući da apelant predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao mirni posjed prava stvarne služnosti prolaza i prijevoza motornim vozilom na predmetnoj nekretnini, u smislu odredbi člana 315. stav 5. navedenog zakona, prije nego što su tuženi postavili improvizovanu drvenu kapiju na predmetnoj nekretnini (26. novembra 2016. godine i 28. novembra 2016. godine). Kantonalni sud je naveo da, u situaciji kada apelant nije dokazao da je bio mirni posjednik prava stvarne služnosti prolaza i prijevoza motornim vozilom na predmetnoj nekretnini u vrijeme postavljanja improvizovane drvene ograde na predmetnoj nekretnini od strane tuženih, nije ni bilo mjesta da se apelantu pruži posjedovna zaštita, u smislu odredbi člana 327. stav (4) Zakona o stvarnim pravima.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da su redovni sudovi zanemarili iskaze svjedoka na strani apelanta (iz kojih proizlazi da je apelant prolazio spornim putem i da mu se sada onemogućava prolaz istim). Dalje navodi da su redovni sudovi proizvoljno tumačili i iskaze tuženih (ističući da su poklonili vjeru iskazima tuženih, a da pri tome nisu uzeli u obzir kontradiktornosti tih iskaza). Apelant takođe navodi da je nesporna činjenica da su tuženi (bespravno) zauzeli javni put i da apelant više taj put ne može koristiti.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o stvarnim pravima, dali jasno obrazloženje zbog čega je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev apelanta odbijen kao neosnovan, pri čemu su dana i jasna obrazloženja u pogledu apelantovih navoda koji se tiču ocjene dokaza, odnosno iskaza svjedoka i parničnih stranaka u konkretnom predmetu, a Ustavni sud u prednjim obrazloženjima redovnih sudova ne vidi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2643/21 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio